Udruga kampista Hrvatske

Ukrali su mi biciklu. S kampera. Dok sam bio unutra. Spavao. Sa mnom je bio i pas.
Pored Liča, 200 metara od mini crkvice, livade, stabla, zelenilo, predivno mjesto. Inače se budim, pogotovo na tim mjestima skoro apsolutne tišine, na skoro svaki šum. Ovaj put ne. Čuo sam zvukove, u polusnu pomislio da se to pas meškolji na podu: Ogi, smiri se. Ogi mir, spavam. To je, bio sam toga svjestan na skroz čudan način, potrajalo neko vrijeme. A onda ŠTRAP - zvuk one nazubljene trake za fiksiranje bicikle na nosaču. Znam da je dok sam shvatio značenje tog zvuka prošao neki period, meni se činilo kao par sekundi, ali najvjerojatnije je bilo par sati. Skočio sam iz kreveta, potrčao u stražnji dio i spustio zastor sa stražnjeg prozora - nema bicikle. Pootvarao sam zastore na svim prozorima - ništa. Zora, mir, tišina, rosa na travi, 5.30 sati, nigdje nikoga. Ni bicikle. Izašao sam vani , napravio nekoliko koncentričnih krugova, ma badava ....
Prijavio sam policiji.
Užas

O bože grozno. Još da je negdje u gradu pa ajd, al tu, u nigdjezemskoj. Stvarno svašta.
Ja ih uvijek zaključam na nosačima.

Nažalost, ali to ti je vjerovatno škola (a nadam se i nama ostalima), pa više nećeš bez zaključavanja.

i ode bicikla

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...