Udruga kampista Hrvatske

Omnes viae Romam ducunt (Svi putevi vode u Rim)

Tema za komentiranje, pitanja i ostalo:
http://forum.camping-croatia.com/viewtopic.php?f=52&t=1208

Ovaj putopis je nastao zajedničkim snagama Statlera i mene.





Od kako sam u kamperskim vodama zanimalo me je kako je to putovati sa kamperom. Upoznavši Statlera i njegovu bolju polovicu uvidio sam da i njih, kao i nas zanimaju slične stvari, da smo bliskih razmišljanja, te se ubrzo rodila ideja kako bi smo mogli zajednički iznajmiti jedan kamper i otputovali u neku dalju destinaciju.

Nakon dosta razmišljanja o destinacijama dogovorili smo da za prvu destinaciju ipak odaberemo nešto bliže i kraće, te je tako izbor pao na Italiju - a krajnja destinacija su nam postali Rim i Vatikan. Odlučili smo odmah da imamo i alternativu u slučaju lošeg vremena, te je za to odabran je Pariz Ta destinacija bi se aktivirala u slučaju da prognoze u zadnjem tjednu pokažu loše vrijeme za Rim.

Sljedeći korak bila je potraga za kamperom. Dogovorili smo se da kamper mora svakako imati dva fiksna kreveta (za dva bračna para) i sjedeću garnituru. Gledajući ponudu kampera u ponudi je bio samo jedan koji je zadovoljio i to u Matuljima. Usput taj kamper je imao i kompletnu opremu koja se nije dodatno doplaćivala, a nama je to bilo i zanimljivo jer smo planirali pokupiti kamper usput, a ne ga dovesti do Bjelovara i onda tovariti opremom i gubiti dragocjeno i skupo vrijeme iznajmljivanja. Statler je ubrzo odradio dogovor i kamper je bio rezerviran u Matuljima kod g. Damira Kuzmića (čovjek se pokazao i više nego korektan, ali o tome kasnije). Rezervirali smo termin od 15.9 – 23.9. koji nam je svima odgovarao.

Nakon toga smo mogli mirno krenuti u skupljanje informacija o destinacijama koje obići. Toskana je bila nezaobilazna, a uz nju smo dodali i pokrajine Emilia Romagna, Lazio i Umbriju. Nakon dosta prilagođavanja rute dogovoreno je da se ide slijedećom rutom: Matulji – Maranelo – Firenza – Lucca – Pisa – Volterra – San Gimigano – Sienna – Orvieto – Rim – Asissi – Gubbio – Urbino – San Marino – Matulji. Uslijedilo je traženje informacija o navedenim lokacijama, skidanje mapa, traženje mogućih mjesta za prenoćište, mjesta za parkiranje, informacija o zanimljivostima itd.

Kako se bližilo vrijeme polaska tako se količina informacija povećavala, ali se i broj pitanja povećavao, od provjere što dobivamo uz kamper, pa do pitanja sigurnosti noćenja u Italiji, gdje smijemo i ne smijemo noćiti, potrošnje goriva, do toga koliko uopće možemo obići u takvom načinu putovanja (pitanje umora).

Iznajmljivač kampera nam je dao kompletnu opremu koja je potrebna u kamperu (posteljina, ručnici, pribor za jelo, posude za kuhanje, stolice, stol, kablovi, tekućina WC, plin), tako da u biti nismo trebali ništa nositi. Nekoliko dana prije polaska g. Damir nam je javio da postoji mogućnost da kamper preuzmemo u petak - dan ranije, što nam je značilo dobitak od barem pola dana u cijelom planu i jako nas razveselilo. Također nam je omogućio da kamper vratio u nedjelju kada nama odgovara, tako da nismo imali pritisak da kamper vratimo do nekog određenog vremena. Prvotni plan puta nabrzinu je prilagođen novonastaloj situaciji i kretanju u petak što ranije - ali i Statleri i mi smo još radili u petak te smo do Matulja mogli stići tek predvečer. Promjena plana nam je djelomično pokvarila planove za neka noćenja, ali to nam nije predstavljalo problem jer smo odlučili da ćemo prenoćišta i dnevne rasporede koji nam se ne budu poklapali s postojećim i predviđenim planom riješavati u hodu!



Dan 0. - 14. rujna, petak

Osijek - Bjelovar - Matulji - SLO - I - na autocesti kod mjesta Cazzago...

Stigao je i taj dan. Poslije posla krećemo za Bjelovar, gdje nas čekaju Statler i Statlerica, pretovar stvari i pravac Matulji. U Matulje smo stigli u 20.30.

Sastajemo se sa vlasnikom kampera, koji nam objašnjava mogućnosti i detalje oko korištenja kampera. Rješavamo potrebnu papirologiju, pretovaramo stvari u kamper i spremni smo za polazak. Krećemo oko 21.30.

S obzirom da je vani mrak, a prvi puta vozimo ovakvu grdosiju i to još tuđu, početak prolazi u dosta pažljivoj vožnji. Prelazimo granicu bez većih problema i u Sloveniji u Kozini stajemo na prakiralištu trgovačkog centra da odradimo "laganu" večeru i prvo fotkanje:



Dogovaramo da nastavimo što "dublje" u Italiju prije nego stanemo na noćenje. Vozimo do 1 sat poslije pola noći, bitno nam je bilo da prođemo Veneciju i da sutradan ujutro izbjegnemo gužve oko Venecije. Stajemo na AGIP-ovoj benzinskoj postaji neposredno prije Padove gdje i noćimo.

Ukupno prijeđeno - 235 km



Dan 1. - 15. rujna, subota

Alarm zvoni u 7.00, vrijeme je za ustajanje. Dok su se bolje polovice sredile i spremile za nastavak putovanja, Statler i ja obilazimo i pregledavamo kamper na dnevnom svjetlu:



Prvi cilj je Maranello i muzej Ferrarija. Kada smo radili pripreme za put planirali smo i Lamborghinijev muzej, ali je on zatvoren vikendom, tako da je on otpao. Na nažu žalost, a radost Statlerice i Bajkice.




Uz put:






MARANELLO

U Maranello stižemo oko 9.30, nalazimo besplatni parking neposredno uz muzej i u kamperu doručkujemo. Ulaznica u muzej košta 13€. U muzeju se može vidjeti modele Ferrarija iz svih doba, također se tu nalaze i modeli iz sportskog odjela Ferrarija. Osim vozila tu se nalaze i rekviziti od vozača Ferrarijevih bolida a koji su obilježili povijest Ferrarija.

Ferrari - s nadimkom "pekarski" - "The Breadvan"



Enzo i dalje sve nadgleda:



Razvoj motora u F1:



Tko kaže da Ferrari radi samo aute:



Meni najimpozantniji dio muzeja, prostorija u kojoj su izloženi pobjednički bolidi od zadnjih 10 godina i osvojeni pehari:




Ima tu Ferrarija za sve generacije:





Također tu je i dio posvećen Gillesu Villeneuvu:



Bilo je tu još puno drugih modela koji nažalost ne mogu stati u ovaj izvještaj.

Pa ako koga više zanima:
http://museo.ferrari.com/

Prvi naš zadatak uspješno obavljen. Vrijeme je bilo za još jednu milenijsku!



A da je Maranello grad koji živi za Ferrari može se vidjeti na svakom koraku ovog grada. Samo u krugu od 100 m oko muzeja ima 3 tvrtke koje se bave iznajmljivanjem Ferraija i sličnih egzotičnih automobila. Cijena prava sitnica 200€ (nije puno dok ne čuješ za koliko vremena) za 10 minuta vožnje (naravno uz pratnju iznajmljivača).

Kojeg odabrati pitanje je sad - Ferrari ili Lamborghini?





Ipak razum prevladava i odustajemo od probne vožnje i nastavljamo prema slijedećem cilju, a to je Firenza.



FIRENZA (1. dio)

Na ulasku u Firenzu stajemo na pumpu da dolijemo goriva i tu nam se dešava jedna zgoda. Na samoposlužnim pumpama su automati za plaćanje. A Statler je skoro ubacio 50 eura u automat za prezervative koji se nalazio na zidu gdje se nalaze automati za plaćanje goriva. Srećom, pa je automat primao samo kovanice i novčanice od 5 i 10 eura! Kad smo kod goriva - dotočili smo prvi put kamper sa 57,50 litara po 1,740 eura, a do tada smo prošli 580 km.

Odlazimo u Area di sostu "Social Camper Firenze" (Via di Scandicci 241, Firenze, N 43.76236° E 011.20930° http://www.socialcamperfirenze.it ) koja se nalazi u samom gradu. Lokacija je super jer se uz samu "sostu" prolazi gradski prijevoz. Osoblje na recepciji nam je sve objasnilo u dvije minute, kako doći do centra, kako se vratiti, koje karte da kupimo, dalo nam je mape grada, šifru za besplatni internet... I na kraju cijena soste je 20€ za jednu noć. Dodatno se plaća tuširanje u iznosu od 0,50 eura.

Postavljanje kampera i prvo razvlačenje tende:



S obzirom da smo u prednosti s vremenom krećemo odmah put grada, a ne sutra ujutro kako je bilo planirano. U busu na putu u centar Firenze:



Katedrala je istinsko renesansno remek djelo, a najpoznatije je po svojoj veličanstvenoj kupoli, pri čijoj se izgradnji ugradilo čak četiri milijuna cigli, a kupola je u to vrijeme postala najvećom na svijetu!:





Malo osvježenja u obliku sladoleda i to baš iz Lindta:



Šetnja gradom:




Palazzo Vechio



Ubrzo stižemo od rijeke Arno i Ponte Vecchia tj. Starog mosta. To je jedini most koji je 'preživio' bombardiranja u II. svjetskom ratu, a najpoznatiji je po svoj sili zlatarnica koje se na njemu nalaze:





Oko Ponte Vecchija mogu se primjetiti brojni lokoti koji 'ukrašavaju' ograde i sigurnosne lance uz cestu. Naime, ti lokoti pripadaju zaljubljenim parovima iz cijelog svijeta koji na njih upisuju svoja imena, a nakon što ih stave na lanac, bacaju ključ u rijeku Arno i time 'zaključavaju' svoju ljubav za sva vremena.



Pallazo Pitti:




Mrak se polako spušta i slijedi povratak uz noćni doživljaj Firenze:





Prijeđeno 1. dana - 355 km
Ukupno prijeđeno - 590 km

Dan 2. - 16. rujna, nedjelja


FIRENZA (2. dio)

Svanulo je sunčano jutro. Uz doručak smo prelistali današnju novu rutu i znali smo da bi smo trebali stići i obići Volterru, ako ne i San Gimignano. Plan puta završavao je noćenjem u kamp odmorištu neposredno uz mjesto San Gimignano.

Ali prije toga svega - trebalo je prvi puta se pozabaviti tzv. komunalnom djelatnošću. Ispustiti prljavu vodu i u kamper dotočiti novu čistu, te očistiti i rezervoar kemijskog wc-a. "Prljavog" posla primili smo se zajednički i u svega nekoliko minuta bili smo spremni za pokret. Sat je pokazivao 8:26 sati.




Pola dana prednosti s početka putovanja donijelo nam je da smo već prvi dan obišli Firenzu, ali nismo stigli do parkirališta s kojeg se pružala panorama na grad, a to nismo željeli propustiti, te smo se prvo tamo uputili. Pogled je stvarno bio veličanstven i svima koji namjeravate do Firenze mali savjet - nemojte ga propustiti!




Pala je još jedna zajednička fotografija. Tražili smo uvijek ko ima veći fotoaparat od našeg da nam ne zbriše s našim...



A i prva fotografija kampera na parkiralištu kako uzima dva mjesta...



Šetnjom po parkingu nismo mogli zaobići kip Michelangela, a tu se nastavljna naš niz milenijskih fotografija...



Put od Firenze nas je vodio autocestom uz koju su se nizali nepregledi rasadnici raznog niskog raslinja i drveća. Kilometrima i kilometrima uz autocestu s obje strane.



LUCCA

Nakon 89 km stigli smo u mjesto Lucca. U planu i programu bio je obilazak starog grada kojega okružuju zidine. Zidine oko starog grada ostale su netaknute tijekom modernizacije i širenja grada, što je neuobičajeno za gradove Italije. Kada su zidine izgubile svoj vojni značaj, postale su pješačkom promenadom koja okružuje stari grad, te su se čak koristile i za automobilske utrke.



Uokolo zidina starog grad nalazi se nekoliko parkirališta te nije bilo problem naći mjesto. Iako na parkiralištima ima i drveća, te stupića pa je potrebno pripaziti obzirom na visinu i širinu samog kampera. Parkirališta su sva pod naplatom pa smo odlučili platiti 3 sata za svaku sigurnost.

A zašto smo odabrali to mjesto odgovor daje wikipedia.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Lucca

Parkirali smo se na zapadnoj strani grada, pa nam je najbliži ulaz bila Porta San Donato.




Bajkica ju je probala i zatvoriti i to ne bi bio problem niti dan danas.



Nedaleko samog ulaza naišli smo na prvi informativni punkt, ali on nama nije bio potreban jer se bajki unaprijed na sve pripremio.



Preko puta infocentra - mali je trg sa spomenikom sa crvenom zvijezdom petokrakom što je naš bajki odmah iskoristio da se prisjeti kako je on nekad bio "titov" pionir...



Nismo pravo ni ušli u usku uličicu, kad opet iznenađenje. Trgovina domicilnim proizvodima naziva "Daria". Našem bajkiju ponovo mjesto za slikanje. I sad vi meni recite kako da budem ozbiljan na ovom putovanju?



Šetajući prema glavnom trgu naišli smo na kip Giacoma Puccinija kojemu je Lucca rodno mjesto, te se uredno poslikali s njim.



I stigli smo na Piazzu San Michele gdje se nalazi Crkva San Michele in Foro koju krasi prekrasna fasada.



Na samom trgu mogli su se čuti zvuci Puccinijevih djela koju su svirali ulični svirači.



Šetali smo ulicama i "pjacama" na kojima se odvijao neki čudni sajam starina...





Došetali smo i do katedrale - Duomo di San Martino gdje nas je posebice dojmila bogata unutrašnjost.






Planiranjem "kružnog" obilaska grada došetali smo i do Piazze amfiteatro, a na slikama teško je prikazati okrugli trg.




U samoj Lucci napravili smo više od stotinjak slika pa je teško izdvojiti sva mjesta koja smo slikali i gdje smo se slikali. Ali evo izdvojio bih još jednu sliku - zahrđali bicikl - vjerojatno ga je netko tu ostavio krajem 70-tih prošlog stoljeća i zaboravio na njega.



Neiskorišteno vrijeme na parking karti odlučili smo iskoristiti za brzi ručak koji nam se sastojao od slavonsko-bilogorskih delicija.



Već sam spomenuo drveće na parkingu i uske stupiće, i prolaske na ušicu igle. Nije samo da treba pratiti dolje, već i gore...



Luccu smo napustili oko 13:40 sati i uputili se u 20-tak kilometara udaljenu Pisu. Navigacija nas je odvela na lokalnu cestu, zaobišla je autocestu kako ne bismo platili cestarinu. Cesta je vodila prekrasnim krajolikom.





PISA

Parking smo pronašli na samom ulasku u grad, gdje je bilo parkirano nekoliko kampera, a neki su raširili i tende, te smo se osjećali sigurno na tome mjestu ostaviti i našeg "Silvestra". Na tom parkingu moguće je platiti kovanicama čak i strujni priključak.

Što reći o ovome toskanskom gradu na ušću rijeke Arno u Ligurijsko more kad je svima sve znano i poznato. Obišli smo među inim i taj famozni Trg čudesa iliti Katedralni trg sa najvećom znamenitosti - kosim tornjem. Obišli smo i ostale znamenitosti poput Viteškog trga, palače Carovano (oko koje su bili neki radovi), te prošetali avenijom uz samu rijeku.
Sami Kosi toranj, koji je zapravo zvonik Katedrale, gradio se gotovo dva stoljeća, ima sedam katova i jednako toliko crkvenih zvona. Kako se cijelo područje nalazi na tlu koje je vrlo nepogodno za takvu gradnju, počeo je tonuti i nikad nije postao okomit kako je prvotno i bio zamišljen.
Danas je nagnut za neka četiri stupnja, što znači da mu je vrh pomaknut četiri metra od same okomice! Već je nekoliko puta 'spašavan' od mogućeg urušavanja, a zadnji put prije sedam godina, nakon što su ga vratili u položaj koji je imao sredinom 19. stoljeća i time 'osigurali' da idućih 300 godina bude podoban za posjete.





Kako sam u autu zaboravio sunčane naočale od bezbroj "crnih" švercera cjenjkajući kupio sam mo´š mislit "oriđiđi" RayBan-ke za 5 eura.



Bajki je probao gurnuti i ispraviti toranj svojom tehnikom...



a Statler svojom tehnikom!



Ništa nije pomoglo, pa smo odlučili oko 16:30 nastaviti putovanje prema sljedećoj destinaciji Volterri. Usljedila je zamjena vozača - s nizinskog na brdskog što se kasnije pokazalo jer što smo išli više u brda na trenutke se cesta sužavala i na širinu samog kampera.






VOLTERRA

Za 60-tak kilometara trebalo nam je više od 1,5 sat vožnje, ali nažalost označena parkirališta su samo za osobna vozila jer su to javne garaže u koje mi nismo mogli ući s našim 3,10 m visokim kamperom, a na parkiralištu za autobuse bio je znak zabrane parkiranja za kampere.

Nakon 15 minutnog kruženja u potrazi za parkiralištem, odlučili smo poslikati malo izvana iako to nije to, te nastaviti prema našem krajnjem odredištu - sosti u San Gimignanu gdje ćemo i noćiti.








SAN GIMIGNANO (1. dio)

S druge strane od Volterre cesta se proširila, te nam je za sljedećih 40 kilometara trebalo isto toliko minuta. Stigli smo u prekrasno kamp odmorište (area di sostu) Santa Chiara na ulasku u San Gimignano (GPS N 43.45555, E 11,034700 - http://www.areasostasantachiarasangimignano.it/ ), tj. u podnožju samog gradića. Prijavili se i saznali da je cijena iste 22 eura za noćenje, struju i korištenje sanitarija (wc-i i tuševi). Sanitarni blok riješen je čudno jer npr. u muškom dijelu nalazi se 3 jednake kabine veličine 2x1,5 m u kojoj je smještena wc školjka i tuš odjednom. Ne znam ali kao da su štedjeli na malom pregradnom zidu i ulaznim vratima da su to odvojili.






Nakon tuširanja nastao je problem sušenja ručnika, pa smo u "garaži" primjenili inovativno rješenje i napravili vešeraj!



A nakon večere usljedio je pregled mnogobrojnih fotografija i komentiranje dana koji je bio iza nas!

Prijeđeno 2. dana - 210 km
Ukupno prijeđeno - 800 km

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

Dan 3. - 17. rujna, ponedjeljak

SAN GIMIGNANO 2. dio

Svanulo je još jedno prekrasno jutro. S obzirom da se "sosta" ne nalazi u samom gradu, vlasnici "soste" su organizirali prijevoz kombijem tzv. "shuttle bus" do samoga grada i to tako da vozi svakih sat vremena u smjeru grada i vraća se nazad tijekom cijelog dana i to još gratis! Svaka čast na organizaciji! Čekamo prvu liniju u 8.30 i za nekoliko minuta smo u starom gradu. Na ulazu u stari grad nailazimo trgovački centar u kojem odmah odlučujemo da ćemo obnoviti zalihe hrane u povratku!

Ulaz u grad:





U cijelom gradu se nalaze metalne statue ljudskog oblika (iskreno neznam šta predstavljaju):




Bunar želja:




Katedrala:



Dok su u drugim gradovima (Bologna ili Firenca) u ratovima, katastrofama ili urbanim obnovama srušena većina tornjeva, San Gimignano je uspio sačuvati većinu (14 ukupno od 72 tornja) svojih koji su svojom različitom visinom postali prepoznatljiv internacionalni simbol.




Grad ima dodatnu zanimljivost, a to je da se u njemu prodaje najbolji sladoled na svijetu! Radi se o tome da ta slastičarna sudjeluje na natjecanju za izbor najboljeg sladoleda na kojem je pobjedila 4 godine zaredom. I stvarno sladoled je fenomenalan:





Nakon obilaska slijedi povratak Shuttle busom u Sostu i pokret prema Sienni!



SIENA

S obzirom da je Sienna relativno veliki grad nismo se mogli parkrati neposredno uz zidine, pa smo morali malo propješačiti do starog dijela grada.

Bazilika San Domenico:





Dalje nastavljamo prema katedrali ili Duomu. Dolazimo do njega i divimo mu se, da bi nakon fotkanja shvatili da je to ustvari stražnja strana katedrale. Naravno, uslijedilo je fotkanje i sa prave strane! Izrađena je od bijelog i crnog mramora. Prednji dio je poput čipke, a unutrašnjost zbog svojih crno bijelih stupova podsjeća me na dres nogometnog kluba. Unutrašnjost je sva oslikana, sa pozlatom, a svod i kupole su remek djelo.





Svega nekoliko koraka od katedrale se nalazi Piazza del Campo, jedan od najvećih europskih srednjevjekovnih trgova. To je ogromni ovalni prostor, okružen palačama, restoranima i kafićima sa gornje strane, čiji se jedan kraj spušta ka Palazzo Pubblico and Torre del Mangia, prekrasnoj palači sa velikim tornjem. Na trgu se nalazi i fontana koja se zove fontana užitka.






Na ulicama Sienne:






Na povratku prema kamperu osjećamo laganu glad i stajemo u pizzeriji na pizzu. Uzimamo svako po komad pizze, po cijeni od 1€, a ono pizza za nepovjerovati koliko je bila dobra! I neka mi onda još netko kaže da u Italiji pizza ništa nevalja!
Sada već dobrano umorni nastavljamo prema našem sljedećem odredištu - Orvietu.



Uz put dalje stajemo na još jednoj samoposlužnoj benzinskoj i točimo 29 litara goriva za 50€ (1,689 eura)



ORVIETO

Orvieto je grad koji se smjestio na vrhu strmine. u podnožju strmine se nalazi mjesto Orvieto scalo. Pronašli smo informaciju da iz Orvieto scala postoji žičara koja vozi do Orvieta. Poučeni iskustvom da je za kampera teško pronaći parkingu takvim starim jestima, odlučujemo da ćemo parkirati u ORvieto scalo i žičarom otići gore. Tome se jako radovala Janica koja se voli voziti žičarom. Već na prilazima gradu uočavamo problem da nigdje nevidimo žice od žičare, tj. nemamo pojma gdje da se parkiramo. Prolazimo kroz cijeli grad i ništa. Cesta nas polako vodi prema samom Orvietu i nastavljamo do Orvieta gdje na ulazu u stari grad nalazimo na veliki parking tzv. "Piazza Cahen". I taman kada smo mislili da ni ovdje ništa od parkiranja, nailazimo na uski dio gdje zajedničkim snagama i navođenjem uspjevamo na usko nagurati našeg Silvestra.




Na ulicama Orvieta







Torre del Moro





Katedrala! Najupečatljiviji dio ove građevine je svakako blještavo pročelje koje neizblježno podsjeća na fasadu Sienske katedrale. Pročelje katedrale u Orvietu jedno od najznamenitijih u Italiji. Veličanstvena kombinacija mozaika, reljefa i skulptura nikoga neće ostaviti ravnodušnim, pogotovo popodne, kada se sunčeve zrake odbijaju od zlatnih listića ugrađenih u mozaike i dodatno pojačavaju dojam:









Slijedi povratak do kampera i obilazak Fortezza dell'Albornoz. To je utvrda koja se uzdiže iznad ionako teško dostupne strmine na kojoj se nalazi Orvieto, odmah do Piazze Cahen.





Tu smo otkrili i misterij žičare koju prije nismo mogli pronaći. To ustvari nije žičara u klasičnom smislu (nevisi na žicama), već žice idu po zemlji, tj. radi se o uspinjači (kao Zagrebačka uspinjača).

Pogled na Orvieto scalo




U sklopu tvrđave nalazi se i poznati Pozzo di San Patrizio, odnosno bunar sv. Patrika, do kojeg nismo imali snage da odemo:




Put nas dalje vodi prema Rimu. Plan je da dođemo u Sostu koja se nalazi na rubnom dijelu Rima. Uz put nailazimo još zanimljivih mjesta koja ne možemo stići obići.







RIM 1. dio

Nakon Orvieta nešto prije 18 sati krećemo napokon prema Rima. Našoj krajnjoj destinaciji. Iako je noćenje bilo predviđeno u Orvietu s obilaskom Orvieta sljedeći dan onih pola dana prednosti što "vučemo" od samog početka putovanja ovdje opet dolazi do izražaja. U kampersko odmorište stižemo oko 19.30 sati. Radi se o slijedećoj "area di sosti":

Camper Club Antichi Casali
Via di Lunghezzina 302 – Roma
(Roma Est a 400 mt dall’uscita “A24 Lunghezza”)
Coord. GPS: +41° 55′ 59.02″; +12° 41′ 48.29″

Recepcionari su bili jako ljubazni, iako nisu znali ništa osim talijanskog jezika. Odmah su nam prišli, rukovali se s nama - govoreći nam svoja imena. Zahvaljujući Karmeli, koja malo zna talijanski uspijevamo se sporazumjeti i saznati ono što nas zanima, a to je da u Tivoli ne trebamo ni pokušavati ići sa kamperom, tako da Tivoli već to veče otpada iz ionako pretrpanog plana! Sostu odmah plaćamo i to više nego prihvatljivih 15€.

Prijeđeno 3. dana - 289 km
Ukupno prijeđeno - 1089 km

Dan 4. - 18. rujna, utorak

RIM (2. dio)

Vrijeme u Italiji i dalje nas mazi. Svanulo je još jedno prekrasno sunčano jutro u predgrađu Rima. Kako smo sinoć kasno stigli, sada smo mogli bolje ogledati i naše odmorište "Camper Club Antichi Casali" i uvidjeli smo da je to novije kampersko odmorište sa velikim potencijalom. Najbitnija stavka je upravo to što se nalazi uz sam prsten autoceste, što je od najbližih naplatnih kućica udaljena svega nekoliko kilometara. Trenutno je posađena trava koja kada nikne bit će prekrasno - tvrdi šljunčani dio za parking vozila, a pokraj mekana zelena trava. Sanitarni čvor je rješen kontejnerom i grijanim bojlerom, sa odvojenim muškim i ženskim dijelovima.






Za utorak prijepodne bio je planiran Tivoli, ali kao što je bajki već spomenuo - od naših vrlo ljubaznih domaćina saznali smo da nikako ne idemo kamperom u Tivoli jer da se tamo nemamo gdje parkirati, a poučeni parkingom u Volterri pred dva dana odlučili smo onda preskočiti Tivoli i prijepodne iskoristiti za posjet dijelu Rima gdje su čuvene katakombe, te poslijepodne otići u kamp koji se nalazio na drugoj (zapadnoj) strani grada.

I onda počinje "strava". Opet nizinski dio - opet ja šofer! Ali to nisu brda i vinogradi gdje inače bajki vozi kamper uživajući kao na svojem Stromu, već ovo je Rim. Ulaskom u samo predgrađe predosjećamo kako će to biti - gužva. Sa svih strana oko nas guraju se automobili, kamioni, skuteri i motori. U kružnom toku ne zne se tko pije tko plaća. Nema pravila prednosti u njemu, nema pravila desne strane, nema pravila propuštanja vozila iz drugog smjera pri skretanju. Svi voze i svi idu. I sve ide na knap, ali što je najzanimljivije sve prolazi. Ne znam da li bi ste se usudili presječi put nadolazećem šleperu u punoj brzini, ali nevjerojatno taj šleper koči i propušta još tri vozila ispred sebe preko svoje trake. Nema trubljenja i nema živciranja. Ali promet za naš pojam strava.




Kad smo planirali putovanje i Tivoli, čudili smo se zašto i kako nam "via michelin" pokazuje da za 20-tak kilometara puta trebamo skoro pa 1,5 sat, ali sada nam je sve bilo očito i jasno jer putem do dijela gdje su katakombe s kamperom smo se provlačili i dvotračnim cestama i uskim jednosmjernim ulicama. I onda novo razočarenje. Od tri parkirališta što smo pokraj katakombi imali s GPS koordinatama na nijednom nije bilo mjesta niti da sparkiramo Smart, a kamoli naš 7,5 metara dugi kamper. I što sad? Ajmo produžiti u kamp. Pomalo ljutiti, pod pritiskom krenuli smo dalje i to u još veću gužvu kroz sam centar Rima. Usput prolazimo i kroz dijelove koje grada koje prepoznajemo sa slika, kao što je čuveni Foro Romano.




I nakon više od 3 sata vožnje kroz grad stižemo na odredište. Naš kamp u centru grada "Camping Village Roma". (Roma, Via Aurelia 831, GPS 41° 53' 15.27" N - 12° 24' 16.29" E, http://www.ecvacanze.it/it/camping/camp ... lage-roma/ ).




Taj kamp smo planirali u samom startu jer je smješten skoro pa u centru Rima, ispred samog kampa je autobusno stajalište i veza za metro, a i gledajući na webu službeno je udaljen svega 4 kilometra od Vatikana! Nakon svega nekoliko minuta na "šanku" (op. a. - k'o šank u Čikatu) smo prijavljeni.



Dok je Bajki rješavao prijavu, već sam pritjerao kamper na ispust vode i dok sam čekao red i uspoređivao veličine našeg i drugih kampera eto i bajkija te smo na brzinu rješili "komunalni" dio i uputili se prema parcelama.



Izabrali smo veću parcelu u hladu, posložili ženama vanjski stolić kako bi one mogle pobrinuti se za hranu, a mi smo dotle otišli u izvidnicu kampa.






Poslije ručka odlučili smo se malo brčnuti u bazenima i jacuzzijima. Meni zimogroznom je voda bila ledena, ali su njih troje uredno uživali.




U razgovoru smo došli do ideje da odemo pogledati što i kako ćemo drugi dan s transportom i da vidimo što nam nude na recepciji kampa. Nakon pregleda odlučili smo se za kombinaciju vožnje otvorenim autobusima kroz grad, te u toj cijeni bio je uključen i transport svim vrstama javnog saobraćaja. Trodnevna karta koštala je 33 eura po osobi. I sad već kad imamo karte - a žene su nam na bazenima - bajki i ja smo odlučili skoknuti vidjeti koji busevi voze do metroa. Naoružani kartama krenuli smo u Rim.



Od kampa prema gradu i nazad voze linije 246 i 247. Izlazak je na stanici koja se zove Cornelia, a tu je isto ulazak i u metro. Metro - crvena linija. Kad smo već otkrili metro - ajmo se sad malo i voziti njime.



Bajki nikad prije nije se vozio metroom. Za petnaestak minuta bili smo na Ottaviano stanici. Gledajući kartu izlaskom iz metroa, uočili smo da tuda prolazi "trajvan" br. 19 i da nas vozi skoro do Vatikana. I dok smo se mi okrenuli, eto i zelenog tramvaja u našem smjeru.



Na nekakvoj remizi izašli smo van iz tramvaja, a uz same zidine Vatikana. Svega 5 minuta hoda dovelo nas je na glavni trg u Vatikanu!





Naravno eto i nas forumaša na Trgu!


Povratak do kampa učinio nam se lak, ali.... Ali gledajući na sat shvatili smo da nam za tih 4 kilometra treba nešto više od sat vremena!

Da ne zaboravim spomenuti:
- preko puta kampa nalazi se veliki i odlično opskrbljeni supermarket koji vam nudi dobru popunu namirnicama!
- kamp je pokriven free wi-fi mrežom

Upravo ta blagodat bila nam je potrebna jer smo cijelo vrijeme u prednosti pola dana, pa smo do kasno u noć istraživali nove area di soste gdje ćemo prenoćiti nakon Rima. Ali o tome za dva dana!

A prije spavanja da po noći znamo koji je naš kamper - mi smo si našeg Silvestra i označili!


Prijeđeno 4. dana - 50 km
Ukupno prijeđeno - 1139 km

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

Dan 5. - 19. rujna, srijeda

RIM (3. dio)

Od kako smo počeli planirati znali smo da svakako u srijedu moramo biti u Rimu i to iz razloga što Papa samo srijedom (ne svim srijedama) ima audijenciju i to u 10.30, pa kad smo već u Rimu ne bi bilo dobro to propustiti. Ustajanje kao i obično 7:00. Higijena, doručak i pravac Vatikan.

U Vatikanu je prvo trebalo nabaviti pozivnicu za audijenciju. Ona je besplatna, ali bez nje nije moguće ući u Paul VI. Audience Hall gdje se održava audijencija. Inače u dvoranu stane 10.000 ljudi i svi imaju svoje mjesto za sjesti.

Karte smo uspjeli nabaviti kod člana papine garde uz brončana vrata



Odlazimo u red za audijenciju. Iako je velika gužva red se brzo pomiče pa smo za cca 20 min. u dvorani. Prije ulaska prošli smo dvostruku provjeru, detekcijski uređaji i poslije toga ručna pretraga. U dvoranu smo smjeli sve unijeti (kišobrani, boce...).

Red za audijenciju



Dvorana za audijenciju



Do dolaska pape ostalo je vremena pa su neke grupe kratile vrijeme pjevanjem, ovi iz Poljske su stvarno bili dobri



Evo i nas u dvorani:



Audijencija je počela:







Neke Papa baš i nije impresionirao - ali ih je Statler "ulovio"




Na službenim stranicama Vatikana postoji snimka audijencije:
http://player.rv.va/vaticanplayer.asp?language=it&tic=VA_KMJUNEW4

Nakon završetka audijencije krenuli smo u obilazak Bazilike sv. Petra. Za ulazak u nju također treba proći dvije pretrage.
Bazilika sv. Petra najveća je crkva na svijetu po broju vjernika koje može primiti. U nju stane 60.000 ljudi.














Crkva je stvarno velika i impozantna! Ispred crkve se nalazi Trg sv. Petra. Njega okružuju kolonade sastavljene od 284 dorska stupa poredanih u četiri reda, a na kolonadama je pak 140 statua svetaca. Zanimljivo je da na sredini Trga postoje dva mjesta odakle te iste kolonade možete vidjeti kao da su sve u jednom redu! Nalaze se između obeliska i svake fontane, a označena su bijelim mramornim pločama na kojima stoji natpis 'Centro del Collonato'. Zanimljivo je i da kada kolonade gledate s kupole Bazilike sv. Petra, izgledaju kao 'ruke' koje grle svoj narod, što i je bila projektantova namjera kako bi dočarao poslanje današnje Crkve!
Nasred Trga nalazi se egipatski obelisk, koji potječe još iz 13. stoljeća prije Krista!






Stupovi:



Centro del Collonato




Obelisk:


Naravno iz Vatikana je obavezno slanje pošte (kažu da je brža i pouzdanije od rimske):


Stiže naš prijevoz za obilazak znamenitosti (inače bude otkriven, ali vrijeme se počelo mutiti, pa je preventivno navučen krov):



Castel Sant'Angelo i Ponte Vittorio Emanuelle II:



Piazza Navona







Pantheon:



Po Rimu:








Piazza Venezia i Il Vittoriano. Il vittoriano je građevina posvećena prvom talijanskom kralju Vittoriu Emanuelu II., a tu se danas nalazi oltar domovine.








Piazza della repubblica:







S obzirom da je počela lagana kišica, a i dosta smo se izmorili, bližio se i mračak, odlučeno je da je dosta za danas!

Prijeđeno 5. dana - 0 km
Ukupno prijeđeno - 1139 km

Dan 6. - 20. rujna, četvrtak

iliti dan kad nisam uspio bajkija obraniti da ne ostane bez j...


RIM (4. dio)

Ali no dobro. Vratimo se mi na početak našeg 6. dana. Nakon jučerašnje kišice vrijeme nam se opet smilovalo. Valjda zbog toga što hodamo toliko po crkvama i svetištima. Ujutro smo se odjavili i platili kamp - 108 eura za 2 noćenja. Kamper smo, iako to nismo smjeli, ostavili na parceli i uputili se u daljni obilazak Rima. Ruta do grada nam je sada već znana - bus pa metro, samo ovaj put smo njime produžili još nekoliko stanica i izašli van na stanici pokraj Piazze del Poppolo.






Nakon što smo obišli taj trg i bajki nam održao "predavanje" iz svog vodiča, vratili smo se do metroa i otišli njime samo jednu stanicu dalje do stanice "Spagna". Samo ime stanice dovoljno govori, jer tu su sveopće poznate "španjolske" stube (ima ih 137). Trg duguje ime španjolskom veleposlanstvu pri Svetoj stolici (Vatikanu), koje se tamo nalazi, a područje oko veleposlanstva, dakle i dio Trga, u 17. stoljeću se čak smatralo španjolskim teritorijem
Tu se nalazi i Fontana della Barcaccia u obliku broda.Nalazi se pri dnu stuba, a napravljena je u znak sjećanja na poplavu Tibera krajem 16. stoljeća, kada je na tom mjestu, nakon povlačenja vode, ostao nasukan brodić.






A sa vrha puca stuba puca prekrasan pogled...



Kažu da su stube najljepše u proljeće dok je sve zeleno i puno cvijeća. Nažalost očito smo zakasnili i ostalo je samo da uslikam sliku na jednom promotivno-prodajnom štandu...



I onda smo naišli i na našeg "prijatelja" za slikanje. Žicaroš je tražio na kraju popriličnu lovu, ali morao se zadovoljiti sa nekoliko puta manjim iznosom. Dobio je mah-mah i kiss-kiss i nekoliko eurića, a nama su ostale milenijske slike!




Od stuba smo se prošetali gradom do fontane svih fontana - fontane Trevi! Svima je zasigurno poznata priča s Anitom Ekberg i filmom "La Dolce Vita". Ali mi se ipak nismo okupali u njoj.
Cijelim prostorom dominira Neptun, koji upravlja kočijom u koju su upregnuta dva morska konja, dok skultpura slijeva Neptunu predstavlja obilje, a zdesna zdravlje. Voda pak ispred skulptura simbolizira more, čiji Neptun i je bog.




Ali kažu da se u nju baci novčić, ako se turist želi vratiti ponovo u Rim. Pa smo i mi bacili... Kako se većin ljudi želi vratiti u Rim tako po raznim vodičima smo našli podatke koji kažu da se dnevno iz fontane izvadi oko 3.000 eura.



Nakon dovoljne količine slika odlučili smo uloviti "Roma Cristianu" naš open bus....




...i otići na ono što je možda i najbitnije u Rimu. Colosseum!
U amfiteatru se se održavale borbe gladijatora, ali i simulacije pomorskih bitki, pri čemu bi Koloseum (Kolosej) bio ispunjen vodom. Mogao je primiti 50 tisuća gledatelja, koji su na tribinama sjedili strogo odvojeni po statusu. Najbolja mjesta pripadala su caru i Vestalkama, svećenicama djevicama, zatim senatorima, koji su sjedili u prvim redovima i tako dalje prema vrhu, gdje je bio običan puk. U slučaju evakuacije tolikog broja ljudi, stadion se mogao isprazniti za svega desetak minuta




Nakon polusatnog čekanja dočepali smo se i ulaznica po 12 eura po osobi i napokon ušli unutra.








Izlaskom iz Colosseuma uputili smo se prema Foro Romanu jer i tamo su nam vrijedile iste ulaznice. To je izvornih sedam brda koja se spominju da je tako nastao Rim. Prema rimskoj mitologiji na Palatino brdu Romula i Rema je našla vučica koja ih je održala u životu.







Joj tu smo sreli i rimljanku... Dečki, pustite neka vam proradi mašta!



Naša Roma Cristiana dalje nas je odvela do Bazilike sv. Ivana Lateranskog - rimske katedrale u kojoj službeno stoluje papa. I tu baziliku smo odlučili ostaviti za kraj našeg obilaska Rima.







Oko 16 sati vratili smo se u kamp, obavili "komunalije" i uputili se u novopronađenu area di sostu u mjestu San Gemini.

SAN GEMINI

Malo mjesto u Umbriji nije nam bila prvotna destinacija. Ali nas je privuklo kampersko odmorište na pola puta prema Assisiju. Iznenadila nas je i cijena od svega 10 eura po noći, a "sosta" je nova i moderna, napravljena novcem EU. Krasi ju nadstrešnica koja služi da zaštiti kampere od tuče, ali ljeti i radi dodatni hlad. U nju smo stigli oko 18 sati. Usput smo "Silvestra" malo dotočili sa 50 eura po cijeni od 1,698 eura/litra. Od kampa do San Geminija je 115 km.






Došavši u "sostu" bili smo sami, ali dok smo kasnije poslije večere otišli u večernji obilazak grada na parkingu nam se pridružio još jedan kamper starijeg para iz Njemačke. San Gemini je mali talijanski gradić u Umbriji.












Na povratku još jedna fotka!


Laku noć! Morali smo leći jer sljedeći dan je bio planinarski...

Prijeđeno - 113 km
Ukupno prijeđeno - 1252 km

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

Dan 7. - 21. rujna, petak

SAN GEMINI 2. dio

Današnji dan je ustvari presijecanje Italije sa zapadne strane na istočnu stranu i to kroz planinske predjele.

Nakon buđenja, obavljene higijene i doručka, ostalo nam je još isprazniti otpadnu vodu iz kampera i natočiti svježu vodu. Ovdje je to malo drugačije nego u ostalim sostama i kampovima, s obzirom da je sosta potpuno automatizirana. Na ulazu uzimate iz automata papirić i tada Vam se otvara rampa. Prije izlaska papirić stavljate u drugi automat u koji ubacite novac i sosta je plaćena i još dobijete papirić koji ubacite u automat na izlazu da Vam otvori rampu (imate 10 minuta za izlazak iz soste nakon što obavite plaćanje). E kada to sve obavite možete izaći iz soste i otići na 20m udaljeno mjesto gdje je predviđeno ispuštanje i toćenje vode u kamper. E sada smo spremni za dalje. A danas nam je prvi cilj Assisi!



ASSISI



Ovdje se javlja problem kao i kod ostalih malih gradića, a to je parkiranje kampera. Nakon dolaska u mjesto vraćamo se nazad oko 1 km i parkiramo kampera na parkiralište za kampere, autobuse i kamione. Taj 1 km i nije toliko puno, ali ne treba zaboraviti da se ide uz jaku uzbrdicu i ako uz to još dodamo da nas sunce lijepo grije, eto problema.
Srećom uz mali odmor eto nas u gradiću!

Prvo idemo do Bazilike Svetog Franje Asiškog, a to opet znači uzbrdo. Zanimljivo je da se bazilika sastoji od donje i gornje crkve. U sklopu bazilike nalazi se i muzej.





Donja crkva:





Muzej:





Gornja crkva:



Izlazak iz gornje crkve



Pogled na ulazak u donju crkvu



Grob Franje Asiškog:




Nastavljamo prema katedrali i naravno opet uz brdo.







Katedrala San Rufino:




Izbacite uljeza:



Od dvorca Rocca Maggiore odustajemo i samo ga gledamo iz daljine:




slijedi povratak do kampera, konačno niz brdo:







Stajemo još uz Baziliku Svete Klare:




Opet se vozimo:





Uz put stajemo i točimo goriva za 50€!



GUBBIO

Na ulasku u Gubbio imaju putokazi prema parkingu za kampere. Ustvari to je sosta koja je otvorenog tipa i košta 5€ za jedan dan (ali nema WC-a i tuširanja). Tu ostavljamo kamper i idemo pješke do starog dijela grada. Ovdje sunce već dobrano prži!!





Opet uzbro:



Nekima je teško:




Piazza grande:





Dalje opet uzbrdo:




Pallazo Ducale




Katedrala:






Povratak prema kamperu:







URBINO

Slijedeći cilj je Urbino, malo mjesto na vrhu brežuljka (a koje nije bilo danas na brežuljku )! Na samom uslaku u mjesto je veliko parkiralište i ovaj puta imamo sreće, stanemo na parkiralište i nema zabrane za kampere.

Glavna atrakcija Urbina je Palazzo ducale (Duždeva palača):










Katedrala:






Rodna kuća renesansnog slikara Raphaela:







MISANO ADRIATICO 1. dio

Nastavljamo dalje prema planiranom noćenju u Missano Adriaticu.
Odabrana je Area di sosta Misano
47813 Misano Adriatico, Via Tavoleto 53
N 43.967249° E 12.673491°
http://www.happycaravan.it/pages_site/area-di-sosta-misano-per-camper-e-roulotte.php

U sostu stižemo oko 20.00 h. Prvo smo mislili da smo pogriješili lokaciju jer je na lokaciji soste bila trgovina novim kampicama, kamperima i kamp opremom, ali smo ipak bili na pravom mjestu jer je odostraga uređen prostor za kampere.
Cijena soste je bila standardnih 22€. U sklopu soste su bili tuševi (to nam je bilo bitno kod odabira soste).
Nakon večere i tuširanja, odmah smo išli na spavanac nakon današnjeg planinskog dana!

Prijeđeno 235 km
Ukupno prijeđeno 1487 km

Dan 8. - 22. rujna, subota

MISSANO ADRIATICO (2. dio)

I ovog jutra bude nas sunčeve zrake na Jadranskoj obali. Do kasno u noć čuli su se zvukovi motora s obližnje trkaće staze u Missanu. Naravno da smo bajki i ja bili razočarani kada smo shvatili da se upravo u Missanu prošli vikend vozila utrka MotoGP i da smo cijelo naše putovanje mogli okrenuti "naglavačke" i krenuti ovom stranom od Firenze. Istina ne znamo kako bi se time složile bajkica i statlerica, ali...

Nakon doručka napuštamo kamp odmorište iza trgovine kamp opremom, kamperima i kamp prikolicama. Naravno da sam malo škicnuo u Sterckeman Romance novu prikolicu i "prešnjofao" cijelu trgovinu kamp opremom. Već na drugom kružnom toku susrećemo "ukras" - trkaći motor Ducati.





SAN MARINO

Naša današnja destinacija je San Marino - stari grad i outlet centri ispod njega. Vremena napretek. Već ulaskom u državicu San Marino na brdu se vide kule koje se povećavaju što se više približavamo. A pješački prelazi su obojani u bojama državne zastave - cyan & bijelo!






Zastajemo uz cestu pokraj samoposluge kako bi smo kupili svježi kruh i odmah na parkiralištu obavljamo i doručak. Preskočio bih napominjanje doručka, ali cijena kruha je skoro 4 eura/kg pa tako štruca kruha košta nešto preko 2 eura i to u zemlji koja je "tax free". Dolazimo do parkinga ispod gondole u mjestu Borgo Maggiore. U svega nekoliko minuta plaćamo parking i kupujemo povratne karte za gondolu koje koštaju 4,50 eura. Odlučujemo se i zajednički poslikati prije odlaska gore.





Penjanje samom gondolom Statlerici i meni je uobičajeno jer skijamo. Bajki ili se ne boji ili dobro prikriva strah, ali bajkica se boji visine i uspjeli smo ju nagovoriti da ide uz savjet da ne gleda dolje iako je i pogled iz gondole prekrasan.



Srećom gondola vozi svega nekoliko minuta. S dolazne postaje slikamo našeg Silvestra na parkingu, a i mi se odlučujemo napraviti par fotografija.









I krećemo u potragu za znamenitostima. U gradu je gužva, a ono što je najzanimljivije hrpa natpisa postoji i na ruskom jeziku. Taj ruski jezik čuje se na skoro svakom koraku. Prvo na što nailazimo je "Basilica di San Marino". Bazilika sv. Marina najvažnija je crkva u gradu, posvećena svecu-zaštitniku, Svetom Marinu, čije se relikvije čuvaju unutra. Sadašnja crkva je izgrađena 1836. godne na mjestu starije crkve iz 7. stoljeća. Izgrađena je u neoklasičnom stilu s trijemom od osam korintskih stupova.





Penjemo se do Castela...




Pogled na zgradu parlamenta.



Pogled na sljedeći toranj na zidinama




U gradu ima puno muzeja - pa tako i muzej vampira, muzej voštanih figura, muzej... I hrpa trgovina sa pristupačnim cijenama...




Teško da neka figura može proći bez epskog snimanja...




Ali tu je još i hrpa drugih stvari zabilježenih fotoaparatom...







Pa i Statler u odmaranju...



... a i bajki.... opet...



Pa onda i jedan papagajski policajac i auto SM TV...




Vratimo se mi malo još znamenitostima...





I tako smo stigli i do "Palazzo Pubblico". Gradska vijećnica je danas i Zgrada vlade, predsjednika i kongresa. Izgradio ju je talijanski arhitekt Frencesco Azzurri iz Rima, od 1884.-94. godine u neogotičkom stilu.









Bajki i tu promovira forum...



A kad smo došli do gondole. Odozgora smo vidjeli da nismo sami na parkiralištu



I tu kreće shopping. U San Marinu postoji nekoliko centara... Mi smo uživali u Ferrariju, pa evo onda nešto i za bajkicu i statlericu - tako da navodim samo sljedeće koje smo obišli...

San Marino Factory Outlet
Via Strada dei Censiti, 1 - 47891 Rovereta
Tel. 0549-904014
http://www.smfactoryoutlet.com

Atlante Shopping Center
Via Tre Settembre, 17 - 47891 Dogana
Tel. 0549-909224
http://www.centroatlante.com

Azzurro Shopping Center
Via M. Moretti, 23 - 47899 Serravalle
Tel. 0549-960172
http://www.centroazzurro.sm



RIMINI

Ali tako je došlo i popodne i vrijeme da krenemo dalje. Pred nama je bilo popodne i odlazak do Riminija. U San Marinu smo natočili još nešto jeftinije gorivo po 1,639 eura i uputili se dalje. Nakon 40-tak kilometara stigli smo u Rimini. Kako nam se činilo u grad duhova. Navigacija nas je navodila do parkinga koji je bio apsolutno prazan tako da smo mogli stati gdje god želimo. Kako je bilo 15:20 sati platili smo parking za dva sata i krenuli u šetnju starim gradom. Tako obilazimo zidine gradate šećemo šetalištem Corso d'Augusto do vrata Arco d'Augusto i vraćamo se do Piazze Cavour na kojoj se nalazi kazalište i fontana.




A oko 17:15 kad smo stigli do parkinga iznenađenje. Nema slobodnog mjesta. Srećom slučajno smo se parkirali tako da smo preko nogostupa mogli van s parkinga. Inače ne znam kako bi izmanevrirali po parkirališu. Mislim da bi bili osuđeni vratiti se u grad i uživati u Riminiju. Uz desetak centimetara s lijeve i desne strane izvlačimo se između auta i nastavljamo prema mjestu Castalborsetti i predviđenoj sosti za noćenje.



Ali moralo se to i nama dogoditi. Stižemo u Casalborsetti, nalazimo mjesto za napučenom parkiralištu, gledamo ormarić za struju i konstantiramo da smo došli kasno. U sostu više se ne može prijaviti, nemamo struje za spojiti na kamper, a šetnjom uviđamo da sosta nema ni "servizi igienici" iliti ikakav sanitarni čvor. Nakon par minuta odlučujemo nastaviti dalje prema sljedećoj sosti koju imamo na popisu do 30-tak kilometara udaljenog mjesta Comacchio.



COMACCHIO

Putem se vozimo deltom rijeke Po uz brojne kanale koji utječu u more. Nažalost to sve djeluje tako prljavo da ne znam čemu služi hrpa kampova uz more osim ako se svi ne bave ribičijom. Ali to je sasvim druga tema.




Oko 18:40 stižemo i u Comacchio.



L'area sosta camper di Cavallari Antonio
Villaggio San Carlo n.9 - 44022 Comacchio (Ferrara)
http://www.comacchiocamper.it/

Ono što smo odmah primjetili i shvatili da smo vrlo blizu vode su bile velike količine komaraca koje su nas nemilosrdno napadale i grickale. Eto i aparatić za komarce koji smo ponijeli sa sobom smo morali upotrijebiti.

U Commachiu noćenje plaćamo 13 eura. Nažalost, valjda nam je već bilo dosta slikanja pa nemamo niti jednu sliku više. Iako smo i prije vidjeli da Comacchio zovu "La piccola Venezia" od samog grada bili smo udaljeni nekoliko kilometara, a i umorni od šetnje tako da nam se baš i nije išlo šetati uz komarce. Odlučili smo da bajki i ja uredimo garažu i pomalo popakujemo stvari poslje večere, a žene su bacile blagi glanc kampera u unutrašnjosti. Uz pregled slika iz San Marina i komentiranje cijelog tjedna utonuli smo u san zadnje noći našeg putovanja...

I da ne zaboravim ova zadnja dva dana tak mi je bilo "teške"! Bajki je šoferirao cijelo vrijeme, a ja sam zajedno s našim boljim polovicama mogao uživati u Limoncellu...

Prijeđeno 8. dana - 175 km
Ukupno prijeđeno - 1662 km

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

Dan 9. - 23. rujna, nedjelja

Comacchio - Noventa di Piave - Matulji - Bjelovar - Osijek

Budi nas mokro rosno jutro na delti rijeke Po. Već oko 8:00 sati nakon obavljenog doručka zadnji puta praznimo naš kamper od prljave vode i ispiremo sanitarni blok. Odluka je da više to niti ne koristimo, ako treba stajat ćemo po benzinskim postajama. I krećemo. Kako smo zadnji dan ostavili isključivo kao dan povratka i u prvobitnom planu - tako nam se nikuda ne žuri. Odlučujemo da ćemo stati u Venetio Outlet Centru u mjestu Noventa di Piave koji se nalazi uz samu autocestu na potezu Venecija-Trst i do njega treba 2 minute vožnje od autoceste. U Noventu smo stigli točno pred samo otvorenje centra oko 10 sati i vrlo lagano pronašli parking. Ovaj puta smo poučeni iskustvom iz Riminija uzeli 4 parkirna mjesta kako bi lagano mogli napustiti parkiralište koje se ubrzano punilo.

Oko 13 sati nakon shoppingiranja i ručka - krećemo. Krajnja destinacija su Matulji. Usput kamper 2x dotačemo po 20 eura - jednom u Italiji (1,870 eura/litra - na autocesti) i jednom u Sloveniji (OMV Kozina, 1,444 eura/litra) kako bi došli do Hrvatske i do jeftinijeg goriva.U Matuljima se oko 16 sati nalazimo s g. Kuzmićem i predajemo mu kamper na obostrano zadovoljstvo. U kratkom prepričavanju događaja zaključujemo da ćemo ovakvo putovanje ponoviti samo sa drugom destinacijom.

Pređeno 9. dana - 420 km
Ukupno prijeđeno - 2080 kn

U Bjelovar smo stigli oko 19:30, a bajki i bajkica su se već oko 22 sata javili da su sretno stigli u Osijek. Time bi smo mogli zaključiti naše putovanje.

----------

I ostalo je da kažemo riječ-dvije o samom kamperu i iznajmljivaču istog:

Kamper smo iznajmili u matuljskoj tvrtci MAD Video - vlasništvo već spomenutog gospodina Dejana Kuzmića. Njega se osobno može dobiti na telefon 091 1260 111 ili više možete pogledati na sljedećoj web stranici. Tu postoji i cjenik i popis kompleta opreme s kojom dolazi kamper.

http://www.camper.com.hr

Moram priznati, da je cijela naša ekipa ostala ugodno iznenađena sa iznajmljivačem vozila, njegovim dočekom i prijemom prilikom preuzimanja vozila, te istim načinom i kod povratka vozila, te smo shvatili da će to uvijek biti naš prvi izbor kod iznajmljivanja. Moj "crvuljak" kojim smo došli do Matulja bio je cijelo vrijeme na čuvanju u njihovom privatnom dvorištu a to je također vrlo bitan podatak. (I jedan podatak samo za mog prijatelja "Matu" - i gazda Kuzmić također vozi CR-V... )

Što se modela kampera tiče, ovaj Adria Coral 660 SP odgovara nam u potpunosti - prvenstveno zbog dva bračna kreveta veličine 140x210 cm, velikog prtljažnog prostora u koji smo smjestili sve što smo trebali i ponijeli, te i iz pogleda što se u sklopu kamp vozila nudi i kompletna oprema - stol, stolice, posteljinu, sve potrebito u kuhinji, tj. sve ono što bi vas dočekalo i u hotelskoj sobi.



Mi smo ipak radi svoje komocije ponijeli kuhalo, neizostavni pizza-pekač i još poneku sitnicu. Kamper je opremljen i sa DVB-T LCD prijemnikom, te DVD uređajem, u pretincu ima i 30-tak filmskih naslova - ali nama je toliko bilo dobro da nažalost taj dio opreme uopće nismo niti isprobali da li radi. Ovaj kamper opremljen je umjesto plinskih boca s velikim tankom automobilskog LPG-a te ga je u sučaju potrošnje 40-litarskog spremnika plina vrlo lagano nadotočiti na bilo kojoj benzinskoj pumpi koja nudi autoplin.

Nekoliko puta smo u putopisu spominjali gabarite samog vozila. E pa vanjske mjere su: 7,30 m x 2,30 m x 3,12 m, dok su unutrašnje 4,78. Težina praznog vozila je dosta velika 3100 kg i baš ne znamo što bi bilo kad bi nas vagnuli s kompletnom opremom i nas 4 unutra. Možda mu je to jedina zamjerka koju smo primjetili i o kojoj smo razgovarali.

Što se same vožnje tiče - malo treba vremena priviknuti se na gabarite, ali nama to nije bilo teško jer navlačimo jednako široke kamp prikolice. Malo više smo pazili na dio kampera iznad vozača (gdje je krevet) i kod uparkiravanja na neka uska mjesta, okretanja u nekim gradovima, nastojali smo pomagati jedan drugom za svaki slučaj.

Ono što nas je iznenadilo su "cvrči", lupanje lonaca tijekom vožnje i još neki zvukovni detalji koji se ne čuju dok vučemo kamp prikolice, ali na sve smo se vrlo brzo naviknuli. Unutrašnjost ovog kampera je svijetla, prozračna - mišljenja smo da ima i viška prozora, a sve unutra je praktično i vrlo jednostavno za korištenje. Probali smo tuš, sanitarni blok, kuhinju, grijanje prostora i grijanje tople vode, pomicali smo unutarnji stol i okretali oba prednja sjedala. Bajkicataman kad je svladala penjanje po lojtrici u krevet morali smo vratiti kamper.




Što se motora tiče čini nam se da je 2.3-litreni motor sa 130 KS dobitna kombinacija. Iznenadila nas je zaključna potrošnja tek nešto viša od 11 litara na prijeđenih 100 kilometara. Istina, autocestom smo se vozili u prosjeku 95 km/h uključujući tempomat, a ostalo van nje i nešto manjom brzinom. Što se vuče ove teške kutije tiče s njom motor nije imao problema niti na velikim usponima - prema Volterri, Assisiju, Gubbiu ili Urbinu.

Malo brojki - 4 osobe:
9 dana
2100 km kamperom, 500 km autom (BJ-RI-BJ) + 400 km (OS-BJ-OS)
6600 kn najam kampera
330 eura + 640 kn goriva (kamper)
212 eura noćenje po "sostama" i u kampu
cca 100 eura cestarina
cca 200 eura ulaznica i dodatnih namirnica
oko 2600 fotografija...


Svima preporučamo ovaj oblik kamping turizma i nadamo se da ćemo se uskoro javiti sa sličnim sljedećim putopisom!
Vaši moderatori Statler & Bajki


I što za kraj više vam uopće reći osim: Omnes viae Romam ducunt !

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...