Raspitvah se ja tako ovdje o Francuskoj, no ipak odustasmo od te ideje. Pokolebala nas je vrućina i činjenica da bi s bebom od 8.5 mjeseci možda bilo mudrije ići negdje bliže. I tako se odlučismo za austrijska jezera. I nismo požalili. Dapače, uvjereni smo da smo kojim slučajem Austrijanci da nam ne bi padalo na um ljeti se gužvati na moru.
No da krenem od početka.
Prvi dan puta napravili smo stanku kod zagrebačke rodbine, a zatim noćili na odmorištu autoceste negdje kod Kranja. Ujutro smo kroz Karavanke uklizali u čarobnu Austriju. Smjestili smo se u kamp u Klagenfurtu uz samu gradsku plažu i bućnuli se u jezeru. Oduševila nas je čistoća, red. Kamp je odličan, teta na recepciji vrlo ljubazna. Pokušali smo pogledati Minimundus, no stigosmo u18.03, a zadnji ulazak je u 18.00. Austrijanci su zastrašujuće precizni...Pa tako pogledasmo Minimundus ujutro (i baš je fora), okupasmo se i u 11h (tada se morasmo odjaviti iz kampa) nastavismo put prema Salzburgu. Kombinirali smo autocestu i lokalne ceste i tako nakon duže vožnje stigosmo do Wolfgangseea. Našla sam na Internetu kamp Birkenstrand pa dođosmo do njega. Zamolim lika na recepciji za parcelu u hladu jer imamo kamper bez klime i malu bebu. Poslao me u tumaranje natrpanim kampom do parceličica koje ne da nemaju hlada, već je upitno i kako im uopće kamperom pristupiti. Kad smo se oznojeni vratili do njega i rekli da stvarno ne možemo biti na suncu s bebom i pitali ga za neki drugi kamp, složio je ogavnu facu i slegnuo ramenima. OK, razumijem kapitalizam, ali zar je i zadnji tračak ljudskosti nestao? Gleda me znojnu s malom bebom na rukama i mrtav-hladan sliježe ramenima...Ccccc...
Nakon par metara, eto drugog kampa...Romantik...Draga teta na recepciji našla nam je divno mjesto pod visokim orahom, vrlo prostranu parcelu na kojoj smo se udobno smjestili i odmah otišli okupati. Kamp je odličan, plaža uredna, jezero bistro (a Dalmatinki je teško ugoditi ako nije more u pitanju :), sanitarni čvorovi OK, dućan dobro opremljen. Gosti uglavnom Austrijanci, Nijemci i Nizozemci. Jako ljubazni i dragi. Divan stariji par nam je, dok smo bili odsutni, od kiše sklonio ležaljku za bebu koju smo, uz opremu za jedrenje, ostavili na parceli.
Sljedeći dan smo jutro proveli u kampu, dragi je jedrio (na dasci), a mala osoba i ja se brćkale. Popodne smo krenuli u obilazak susjednih jezera. Posjetili smo jako lijepi Gmunden na Traunseeu (ako je netko gledao seriju "Dvorac Orth", to je tamo), no najava nevere nas je potjerala u kamper. Po ludom pljusku vozili smo oko Atterseea i Mondseea. Oba krovna prozora su nam procurila. Uglavnom, bilo je živahno.
Dan poslije obišli smo Salzburg. Grad je prekrasan, no velika mana je parkiranje jer na najvećem broju parkinga postoji zabrana za kampere. Uglavnom, našli smo parking pored mosta, prošetali po gradu, popeli se žičarom do tvrđave/dvorca koji sam ja obišla dok su tata i dijete sjedili na kavi. Shvatili smo da ćemo opet morati doći u Salzburg jer nismo ni 5% toga vidjeli, no s obzirom na vrućinu i malu bebu, zadovoljna sam.
Sljedeći dan smo se odvezli na drugu stranu jezera u St. Wolfgang iz kojeg kreće Schafbergbahn, zupčasta željeznica koja vozi do vrha na 1783 m. Vožnja je fantastična, vlak prekrasan. Stigli smo gore za 35 minuta, doslovno u oblak. Oblaci su se povremeno otvarali pokazujući nam Mondsee s jedne i Wolfgangsee s druge strane.
Po silasku prošetali smo krasnim St. Wolfgangom koji je potpuno turistički, ali vrlo simpatičan kutak. Kupili smo tamo fine kobasice i nešto što me oduševilo - sir koji je proveo godinu dana u sijenu. Mljac!
Sutradan smo se pozdravili s kampom i krenuli za Hallstatt. Čudesne planine koje okružuju jezero su mistične. Mjesto se zbilo uz obalu, kuće kao da vise na stijenama. U mjestu postoji samo jedan kamp i sasvim je OK. Iako je atrakcija pregršt, zbog bebe nismo mogli većinu obići pa je pala samo šetnja mjestom, posjet muzeju, crkvi i groblju koje je poznato po kosturnici s ukrašenim lubanjama. Naime, zbog nedostatka prostora za ukop, nakon 15 godina kosti su se vadile, lubanje ostavljale na suncu da izbijele i onda su na njima napisana imena pokojnih te crtano cvijeće, lišće i sl. Ujutro smo se žičarom popeli do rudnika soli u koji, nažalost, nismo smjeli jer je zabranjen ulaz djeci mlađoj od 4 godine, no prošetali smo, pogledali mjesto otkrića prvog hallstattskog groba, rekostrukciju nastambe iz tog razdoblja i sl. Priroda je čarobna. U blizini je ledenjak Dachstein do kojeg vozi žičara i ledena špilja. Sve nam to ostaje za posjetiti drugi put.
Povratak je bilo preko Graza sa spavanjem na zadnjem odmorištu na autocesti prije ulaska u Sloveniju. Odmorište je krasno, mirno i pusto, no kroz noć smo doživjeli to da su neka dva čudna lika virila u kamper svjetleći baterijskim lampama. Ja sam to prespavala...Srećom, nisu ništa pokušali. To nam je dobra škola da je ipak bolje žrtvovati mir i tišinu za sigurnost.
Uglavnom, rezime puta je 1841 km za 9 dana, 5 jezera obišli u dvama se kupali :).
Oduševljeni smo činjenicom da su dani topli, jezera ugodna za kupanje, a noći friške i ugodne za spavanje. Fascinira red i čistoća i činjenica da jako poštuju i turiste, ali i sebe. Iza 18h ništa ne radi. Nedjeljom je sve zatvoreno osim benzinskih. U kampovima je između 12 i 14 sati pauza. Stigneš li tada, moraš čekati. A imaju više prihoda od turizma od Hrvatske. Samo mi mislimo da se moramo prostrijeti pod goste...Grozno.
Cijene kampova su pristupačne. U Klagenfurtu smo platili 29 eura dan, u Hallstattu 25, a na Wolfgangseeu 20. Cijene ulaznica su dosta visoke, osobito za željeznicu koja je za nas dvoje koštala skoro 60 eura, no definitivno je vrijedilo...
I da ne zaboravim, našoj maloj princezi je to bio prvi put i inozemstvo i podnijela ga je junački :) Osim dva gadna plakanja zbog izbijanja zubića, bila je prava mala avanturistkinja :)
Registracija
Prijava
ČPP
Pretražnik
