Udruga kampista Hrvatske

Dakle, krenusmo mi u kolovozu 2010. na put prema Krakowu. Ne volimo autoceste pa se vučemo lagano starim cestama zastajkujući pored svega što nam privuče pozornost. U Mađarskoj smo se malo popeli na autocestu kako bismo prenoćili na odmorištu uz kamione, i to nešto prije Budimpešte. Kroz Budimpeštu smo se provozali pa nastavili dalje kroz Slovačku o kojoj već nešto kratko napisah. U Poljsku smo ušli kroz Tatre želeći vidjeti Zakopane. Bilo je to veliko razočaranje jer je mjesto jezivo komercijalno i prepuno ljudi. Jako lošom cestom dokotrljali smo se do Krakowa gdje smo se smjestili u kamp Smok. Odmah smo se susreli s izuzetnom ljubaznošću Poljaka jer nas je GPS vrtio oko kampa pa nam je jedan ljubazni čovjek pomogao ušašvši u auto i prateći nas do kampa. Kamp je na brežuljku, no kamperi su uglavnom smješteni na livadi u podnožju. Imali smo neki cirkus s utičnicom, adapterima, no ljubazna teta na recepciji nam je pomogla. Uglavnom su svi bili u deliriju kad su vidjeli da smo iz Hrvatske, još s mora....
Autobusna stanica je ispred kampa, a busom treba 10-ak minuta do grada. Tako smo cijeli dan proveli u razgledavanju...Krakow je prekrasan. Posebno je lijepa židovska četvrt. Bili smo i na jednoj super izložbi srednjovjekovnih sprava za mučenje :) Uz najstariju europsku sinagogu u zgodnom uličnom restorančiću probali njihovo tradicionalno jelo pieroge...Uglavnom, jedina mana bila je užasna sparina danju i komarci noću (u kamper nisu mogli, no šetajući po centru grada se ne možeš obraniti...male napasti se obrušavaju na svaki komadić kože). Jedno jutro proveli smo u fantastičnom rudniku soli, u Wieliczki. Neopisiv osjećaj. Duuugo spuštanje uskim drvenim stubištem, a povratak rudarskim liftom, odlična vodičica koja nam je pripovijedala legendu o nastanku rudnika i sv. Kingi, detalje o svakoj prostoriji koje smo posjetili...teško je uopće opisati to ozračje.
Naravno, posjetili smo i zloglasni Auschwitz i Birkenau. Mislim da je i to nemoguće opisati. Osjećaš cijelo vrijeme samo tugu i mučninu. Mislim da mi je najstrašnije bilo vidjeti dječju robicu i deku satkanu od ženske kose....
Na povratku smo svratili i u rodno mjesto Ivana Pavla II., u Wadovice, no rodna kuća je već bila zatvorena pa smo samo prošetali. Lijepi mali gradić, vrlo ugodan. A zatim smo nastavili put dalje prema Slovačkoj. Noćili smo kod, u prethodnoj temi spomenutog Oravskog Hrada, a zatim proveli još dva dana na Balatonu.
Fotke slijede....

Bravo! Sve bolje i bolje!
Čitajući Vaše putopise, opet mi se rađa želja za kamperom, a taman sam rekao da mi netreba!
Kažeš da ste imali vodiča za u rudnike. Na kojem jeziku je pričala?

Postoji izbor više jezika, no mi smo se odlučili za engleski. Isto je bilo i u Auschwitzu.

Još da dodam kako se poljski, za razliku od slovačkog, puno teže razumije mada je slavenski jezik. Nekako je pun umekšanih suglasnika što ga čini teže razumljivim.

Dena,
jesi razmišljala da napišeš kakvu knjigicu o svojim putovanjima. Gle, ovo je predobro
i da znaš jalan sam na teba ali .... Klinka kalkulira sve više

_________________
Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i kriza u HR

Ma hvala ti na komplimentima, ali ovo je samo par nabacanih rečenica. Već je dosta vremena prošlo pa sam puno detalja i zaboravila, no tijekom putovanja smo vodili audio dnevnik kako bismo se sjetili svega. A i imamo par stotina fotki jer je dragi vješt u tome.
Svakako se upusti u kupovinu kampera. Mislim da daje puno veću slobodu od kampice. Posebno je dobar za nas koji živimo na moru jer nam ne treba za ljetovanja. Kupanja mi je do kraja ljeta već preko glave. Ali zato za lutanje svijetom....eeee, to je prava stvar.
Jesi pogledao onaj kamper na Njuškalu? Ima jedan koji se meni baš sviđa.

Svaka čast! Hvala što si podijelila ove jezive slike s nama!

ps. gdje su nestala ona vremena - ne tako daleka - kad su YU-građani išli u poljsku sa 100 maraka i tamo bili kraljevi

_________________
Jesam budala, al' mi je bar zanimljivo!

E da, nije to ništa više jeftino...Jedino mi još od tih zemalja Slovačka izgleda lošija od nas. Znam da su im plaće dosta niže, a cijene i nisu baš toliko.

Jesam pogledao sam sve, moramo napraviti " financijsku konstrukciju" - kako to kažu stručnjaci. Situacija baš i nije sjajna tako da nećemo se forsirat.... u svakom slučaju doneli smo odluku - kupujemo kamper ali samo je pitanje vremena..polako, a do tada naslađivat ćemo se tvojim putopisima pa će nam kamper još bolje " sjest "

_________________
Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i kriza u HR

Da, taj moment financijske konstrukcije smo i mi dugo premišljali...S obzirom kako cijene goriva lete u nebo, pitam se hoćemo li uskoro uopće moći putovati...no, već je i samo planiranje putovanja gušt....

Nemojte previše kalkulirati, jer šta više kalkulirate teže čete to napraviti.
ćestitam na ovoj iznenadnoj odluci I to zahvaljujuči Deni!

Daleko, daleko je veča mobilnost sa kampperom nego sa prikolicom.
Klinka, budi uporna!!!!!!

_________________
Ode ljeto ode ludilo!

Činjenica da sve ide gore,nažalost.
Al je još uvijek omjer kad se izuzme početna ulaganja neusporedivo na strani kampera. Od gušta, do nezavisnosti i slobode,mobilnosti.
Već dugo vremena razmišljam i razgovaram s ženom o djeci i životu.
I došli smo do zaključka da jedino što će im uvijek ostati sigurno u sjećanju je to da su negdje bili s svojim roditeljima.
Tenisice, hlače, igračke...sve to prođe.
Ovo se usiječe uvijek i zauvijek.
Novci će ionako otići, potrošiti će se...al će bar u ovom slučaju otići na nešto posebno.
Bar mi to tako gledamo.

Točno tako. I ja iz djetinjstva najviše pamtim izlete i putovanja s roditeljima. Materijalne stvari su tako prolazne, a doživljaji ostaju vječno upisani u sjećanju. Krizi unatoč, uvijek se može putovati. Možda će odredišta biti bliža, putovanja kraća i skromnija, ali se može. Sve je stvar organizacije i toga koliko je netko spreman žrtvovati neke druge stvari za putovanje.