Udruga kampista Hrvatske

Ljetos na Adria Camping Rallyju u Čikatu na Lošinju u ruke nam je došao letak o rujanskom rally-ju u Slovačkoj. Kako nas je lijepo vrijeme u predsezoni poslužilo svih 17 "morskih" dana i plus znali smo da Statlerica službeno novi godišnji može koristiti tek od kraja kolovoza pala je odmah odluka - Slovačka je naša sljedeća kamperska destinacija!



I tako dok su drugi ljetovali po moru mi smo "šljakali" i znojili se iščekujući kraj kolovoza i odlazak na naš godišnji. Moram priznati da je puno lakše otići na more i bućnuti se od nekakvog ovakvog odlaska u nepoznato. Proveli smo sate i sate za računalom, internetom po slovačkim web stranicama i skupili dovoljno zanimljivih mjesta, destinacija i podataka u koju stranu i kojim putem krenuti.

Od bitnijih izvora izdvajam:

http://slovakia.travel/

http://www.travelslovakia.sk/

https://www.lonelyplanet.com/slovakia

Upravo Lonelyplanet nam je bio glavni putokaz, pa tako kad se otvori odmah se vidi sedam bitnih destinacija: Bratislava, Vlkolinec, Banska Štiavnica, Visoke Tatre, Spišsky Hrad, Slovensky Raj i Bardejov... Ali više o tome u nastavku...

Naravno da ne bi bilo sve bajno umjesto u petak popodne krećemo tek u ponedjeljak prijepodne. Iznenadni posao uzeo mi je 2-3 dana. Zbog onoga što smo htjeli vidjeti od ulaska u Slovačku pa do dolaska na spomenuti rally više nismo imali dovoljno vremena, a obzirom da možemo produžiti boravak na godišnjem mi smo okrenuli putovanje - totalno naopačke. Umjesto u Bratislavi startali smo u Košicama, koje su u prvom planu putovanje trebale biti zadnje mjesto obilaska Slovačka.

Prvotno je u planu bilo da idemo s autom i prikolicom, ali smo onda u plan uveli hrpu malih mjesta i destinacija koje su razbacane. Odlučili smo se našeg "vatrokurca" koji je ovaj puta u opremu dobio i neke novotarije.

U Lidlu sam prije nekog vremena kupio "kradljivac" za priključak na upaljač za cigarete, a na sebi ima i 2xUSB priključak. Odlična stvar jer u vožnji se paralelno punio mobitel, fotoaparat, te je radila navigacija i prijenosni frižider.

Ovaj puta smo ponijeli i prijenosni WC, te 10 litara dodatne vode za ispiranje. Slovom i brojkom - niti jedan jedini put ga u 12 dana puta nismo koristili. Jedan od onih naših kaufland ormarića ovaj put sam raširio i postavio ga unutar kombija kao ormar. A ispred njega je bio prijenosni frižider. Uz 2-3 ledenice držao je aktivno i dok nije imao direktan izvor napajanja. Za duži boravak u kampu - prvotno planiranih 5 dana u Liptovskom Trnovcu i 3 dana u Bratislavi ponijeli smo busvorzelt.

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

1. DAN - ponedjeljak, 29. kolovoza

Oko 10 sati krećemo iz Bjelovara. Put nas vodi na Golu (granični prijelaz s Mađarskom), te potom lokalnim cestama preko Nagyatada i Mercalija do Balatona. Cesta mi je polupoznata jer smo njome nekoliko puta prošli. Izlaskom na Balaton uključujemo se na autocestu prema Budimpešti. Kupujem 10-dnevnu vinjetu za kombi (20 eura - najkraću jer ne mislimo nazad kroz Mađarsku) i vozimo se preko Budimpešte autocestom M3 do izlaska prema Miškolcu (cca 150 km od Budimpešte), te dolazimo do mađarsko/slovačke granice Tornyosnémeti/Milhosť. Odmah iza granice stajem i kupujem i slovačku mjesečnu vinjetu (14 eura) koja je za kombi jednaka onoj kao i za osobni automobil (čak i za auto s kampicom).

Nešto prije 17 sati stižemo u Košice. Prema mapi znamo gdje otprilike želimo parkirati, ali dolaskom tamo vidimo da su sva parkirališta više manje označena zonama i samo za stanare s naljepnicom. To nisam očekivao i odlazimo tražiti nešto drugo. Već nakon 200-tinjak metara uz neke garaže stoji nekoliko automobila (maps google: 48.730760, 21.254455), te nema nikakvih znakova niti zabrane niti dozvole i mi našeg "vatrokurca" sparkiramo točno između njih. Pa i nakon prevaljenih 580 km smo orni i željni - odlazimo u naše prvo razgledanje.



KOŠICE

Košice su najveći grad u istočnoj Slovačkoj. Godine 2013. je bio Europska prijestolnica kulture uz Marseille. Nalazi se na rijeci Hornád na istočnim predjelima Slovačke Ore Mountains, u blizini granice s Mađarskom. S populacijom od oko 240.000, Košice je drugi po veličini grad u Slovačkoj, odmah nakon glavnog grada Bratislave.

Budući da je gospodarsko i kulturno središte istočne Slovačke, Košice je i samoupravno sjedište istoimene regije, pa se u njemu nalaze i Ustavni sud Slovačke, tri sveučilišta, razne biskupije, te mnogo muzeja, galerija i kazališta. Košice je važno industrijsko središte Slovačke, a željezara US Steel Košice je najveći poslodavac u gradu. Grad ima jake željezničke veze i međunarodnu zračnu luku.

Ono što je nama turistima zanimljivo je to da grad ima dobro očuvanu povijesnu jezgru, koja je možda i najveća između svih slovačkih gradova. Postoji mnogo dobro zaštićenih zgrada iz vremena gotike, renesanse, baroka i secesije: jedna od u Slovačkoj možda najljepša i najveća crkva - Katedrala sv. Elizabete, pa duga glavna ulica (Hlavna ulica) obrubljena plemićkim palačama, katoličkim crkvama, ujedno i velika pješačka zona s brojnim buticima, kafićima i restoranima.
















U jednoj pivnici na samom trgu s pogledom na katedralu konzumiramo "bisere" slovačke pivovarske industrije - Zlaty Bažant i Krušovice... Pivo je i u kafiću po nama dostupnim cijenama (crno 0,5 lit = 1,60 eura, svijetlo 0,3 lit = 1,20 eura)



Za kraj predstavljana Košica ostavio sam stvarno biser graditeljstva - prekrasnu katedralu sv. Elizabete.







Nakon obilaska okolnih manjih ulica u starome gradu te večere, odlučujemo se i u večernjim satima napraviti još jedan krug užim centrom. I očekuje nas potpuno novi doživljaj istih destinacija.





I tako vrijeme brzo prolazi, te oko 22:00 sata odlazimo do parkinga i nalazimo "vatrokurca" na miru i u mraku... Iako smo u blizini imali kamp koji je bio u planu i programu odlučujemo da probamo "na crnjaka" te se nikamo ne mičemo i tu ostajemo da prenoćimo.

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

2. DAN - utorak, 30. kolovoza

Budimo se tek poslije 7 sati. Na prednji prozor prema kabini vatrokurca stavio sam dva ručnika kako se ne bi vidjelo u tovarni prostor kroz prednju "šajbu" i kako bi nam mogla raditi led rasvjeta u unutrašnjosti. Ali to je učinilo i da ujutro nije bilo doticaja svjetlosti odozada, pa da nisam pogledao na mobitel mogli smo spavati i do 10. Lagano izlazim van na parkingu i vidim da se prorijedio. Ostali smo u dobrom društvu, ali ga ubrzo napuštamo.



Odlazimo u jutarnji shopping u Lidl, stajemo na benzinskoj po Coffe to go i krećemo na put po planu i programu. Večerašnji cilj je Krakow, ali ako ne stignemo u rezervi je kamp u Staroj Lesnoj u Visokim Tatrama. Do tu svakako moramo doći. Već nakon 30-tak kilometara od Košica nedaleko mjesta Margecany vozimo se uz jezerce i zaustavljamo se instiktivno kako bi smo obavili doručak i jutarnju higijenu. Zakriveni kombijem - montiram stolić i uživamo. Obavljamo propušteno umivanje i pranje zubiju i olakšani time krećemo u nove pobjede.





ŽEHRA

Prva službena destinacija je Žehra. Selo Žehra je poznato po dragocjenoj rimokatoličkoj crkvi Duha Svetoga, koja je zajedno s ostalim spomenicima širom Slovačke upisana u UNESCO-ov popis svjetske baštine. Na arhitekturi najstarijeg dijela dva prolaza crkve s kvadratnim prezbiterijem preklapaju se dva stila sačuvana do danas. To je osjetljivo brak romanike i rane gotike građevnih blokova. Stariji dio crkve sagrađen je 1433., do je barokna luk-kupola zvonika dorađena 1769. i od tada silueta crkve izgleda ovako. U unutrašnosti crkve su sačuvane jedinstvene srednjovjekovne zidne slike koje su rađene od druge polovice 13. stoljeća do kraja 15. stoljeća. Nažalost mi smo mogli crkvu obići samo sa vanjske strane jer je bila zatvorena.





Ali groblje pokraj crkve također bi se moglo upisati u turističke prospekte o Žehri jer na njemu je hrpa zanimljivih spomenika....



SPIŠSKY HRAD

Nastavljamo dalje prema našoj drugoj destinaciji Spišsky Hrad. Spiški dvorac (slovački: Spišský hrad) spada u najveće u srednjoj Europi. Smješten je na istoku zemlje iznad sela Žehre u okrugu Levoča u oblasti Spiš. Podignut je na kamenom vrhu brda koje potpuno dominira okolinom. Ne zna se kada je točno podignuta prva utvrda na ovom mjestu, ali je to bilo najvjerojatnije u 9. stoljeću, ako ne i ranije, u doba kada su lokalni Slovaci podizali svoje prve utvrde širom današnje Slovačke. Drvena tvrđava je u 12. stoljeću zamijenjena kamenom, građenom u romanskom stilu u kojoj je smješteno središte Spiške županije. Tvrđavi je u drugoj polovini 13. stoljeća dodan dvokatni romanski dvorac i trobrodna bazilika u romansko-gotskom stilu. U 14. stoljeću je podignuto još jedno podgrađe, kome se tijekom velike obnove sprovedene u 15. stoljeću pridružilo i treće. Pored podgrađa u 15. stoljeću su bedemi dodatno ojačani i povišeni, a u sklopu tvrđave je oko 1470. godine podignuta kapela u kasnogotskom stilu. Zapolje su tijekom svoje vladavine tvrđavom podigle u njegovom srcu tipičnu renesansnu palaču. Tvrđava je teško stradala u požaru 1780. godine i od tada je napuštena, da bi tek u drugoj polovini 20. stoljeća neki njeni dijelovi bili obnovljeni. Kako bi obišli dvorac ulaznice smo platili 12 eura, ali unutra je veliki izložbeni prostor s muzejem i uređenim dijelovima dvorca u kojima je vidljivo kako se tada živjelo.

















Po vrtu dvorca trči bezbroj primjeraka neke vrste "vjeverice" kako nam na upit odgovaraju vodiči, a nama su strašno slični našim bivšim deguićima i zato s osmijehom na licu napuštamo dvorac nakon skoro dvosatnog obilaska.




LEVOČA

Sljedeća destinacija nam je Levoča. Povijesno središte grada ima romaničke zidine, mnoge renesansne građevine i najviši drveni izrezbareni oltar u Europi koji su 2009. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi, zajedno sa spomenicima u gradu Spišské Podhradie. Nailazimo na problem parkinga jer u gradu je promocija studenata. Ali nekako ga napokon pronalazimo i plaćamo jedan sat na modernom automatu koji traži čak i unos registarske oznake. Kako se nalazi sve u samom centru nije bio problem se snaći, a i iz BJ sam nosio već ranije pripremljenu mapu grada. Nažalost Crkva sv. Jakuba je u obnovi od prošle godine i nismo mogli uživati u njenom vanjskom, a niti unutrašnjem izgledu (sliku ću dodati jer stvarno je impresivan).











Razočarani krećemo prema vatrokurcu, ali tamo nam veselje popravlja čovjek koji nam se obraća na razumljivom nam jeziku. Lokalni slastičar rodom s Kosova razmjenjuje s nama 10-tak minuta razgovora. Tema kako smo završili u Levoči i mi, a i on.

STARY SMOKOVEC

Nakon par minuta vožnje autocestom stižemo u Poprad i kroz njega se odvajamo premo Visokim Tatrama i turističkoj destinaciji Stary Smokovec. Sat vremena parkiranja košta 1 euro u blizini vučnice, ali ni to ne bi bi bio problem kada bi bilo ikakvog mjesta. Postoji javna garaža, ali u garažu je ulazak ograničen na 2 m visine što je meni nekako upitno obzirom i na krovne nosače koje imam na kombiju, a i krovna antena definitivno ne prolazi. Kružeći nalazimo privatni parking gdje je 4 eura/dan parkiranja i to moramo prihvatiti pod prihvatljivu ponudu iako znamo da više od 2-3 sata nećemo tu biti. Vrijeme je ručka već a vremena imamo na pretek, pa brzi obrok obavljamo na parkiralištu, mijenjamo obuću, tovarimo ruksak s vodom, kišnim jaknama i upućujemo se u planine. Vrijeme gore ne djeluje previše lijepo - nebo je nekako tamno i iako košta karta za žicu 9 eura po osobi, odlučujemo da riskiramo i idemo gore.

Destinacija su Vodopády Studeného potoka. Dok smo internetom tražili destinacije Statlerici se ovo jako svidjelo i to je bila njezina želja. Njezina želja - meni zapovijest i tako eto nas tu. Iz Starog Smokovca digli smo se uspinjačom na vrh Hrebienok. Dalje kreće planinarska staza kojim dolazimo do niza od četiri slapa. To su najviši slapovi među malim slapovima. Obzirom da je planinarska šetnica dosta posjećena, a i nije nešto baš previše uređena, šetnja je trajala više od dva sata. Usput smo krali medvjedima maline i šumske jagode, te se malo po malo i naslikavali. Vrijeme nam se počelo ponovo mrčiti uz pokoju kišnu kap, pa smo odlučili ipak se spustiti prije kiše iako je kod slapova bila odluka kako ćemo nešto gore pojesti i popiti, te još malo uživati u svježem planinskom zraku na jednom skijalištu.











evo -tu, tu, tu smo bili



Dolaskom u podnožje oko 18 sati nastaje dvojba. Idemo li u nedaleko udaljeni kamp u Staroj Lesnoj čije koordinate imam unešene u GPS ili idemo za Krakow. Obzirom da nisam preumoran odlučujemo ovo drugo. U navigaciji je unesena rezervna destinacija za spavanje pa odlučujemo za tu opciju.

POLJSKA

Ceste po Slovačkoj i Poljskoj su dosta dobre, iako su uže i slabije označene od naših. Ali ulaskom u Poljsku na navigaciji mi se javlja problem. Mali autić je "pobjegao" s ceste i vozi se na pola centimetra uz nju Ali zumiranjem rješavam taj problem koliko toliko i tako za blizu 3 sata vožnje dolazimo u Krakow. Stajemo na ulasku u grad u velikom shopping centru Zakopianka (GPS: 50.016552, 19.931428) na ribljoj večeri, koristimo javni toalet kako bi smo mirno mogli na spavanje na "tajnu" lokaciju. (GPS: 50.065729, 19.876847)

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

3. DAN - srijeda, 31. kolovoza

KRAKOW

Toliko mirni parking da smo prespavali do 8 sati danas. Ali nema žurbe, jer današnji cijeli dan je rezerviran za obilazak Krakowa. Dan počinjemo u Tescu radi kupnje doručka, restorana i korištenja iznenađujuće čistog sanitarca. To je najveća mana ovog puta s kombijem, ali eto snalaženjem se problem može riješiti. Nakon obavljenog doručka na parkingu Tesca (nije besplatan osim ako se ne kupi nešto u Tescu) odlazimo u centar grada prema starom gradu Wawelu u nadi da ćemo pronaći OK parkiralište obzirom da je jutro, a život kreće od 9 sati. Ispod samih zidina pronalazimo parking (GPS: 50.052701, 19.935693) gdje plaćamo prvih maksimalnih 3 sata parkiranja i krećemo u razgledavanje.




Čak i pisanje ovog putopisa lakše ide uz jedne slovačke KRUŠOVICE 10°




Vratimo se mi u Krakow. Penjanjem po prvim stepenicama ulazimo u tvrđavu Wawel. Cijene obilaska dvorca su paprene, ali u startu smo odlučili obići dvorac i unutar samih zgrada te smo potrošili oko 30 eura na ulaznice. Kako se unutra ne smije slikati, a uz svaku grupu idu i zaštitari koji nadgledaju svaki vaš pokret - "kradem" par slika unutrašnjosti da dočaram kako to izgleda.





















Iz Wawela odlazimo u obilazak užeg centra Krakowa. Prvo do "Zmaje" koji povremeno riga vatru!!!



A potom i u povijesnu gradsku jezgru (Krakovsko staro mjesto) koja je uvrštena 1978. u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao prvo mjesto uopće u svijetu koje je uvršteno na tu listu. Krakov je jedan od najstarijih poljskih gradova. Na prostoru današnjeg Krakova su živjeli Bijeli Hrvati, preci današnjih Hrvata. Krakovsko staro mjesto (Stare Miasto), povijesno središte grada, ima mnogo kulturno-povijesnih spomenika iz raznih stilova i razdoblja gradske povijesti. Glavni trg (Rynek Główny) je najveći trg u Europi koji potječe iz srednjeg vijeka. Na njemu je znamenita gotička Bazilika sv. Marije (Kościół Mariacki) s poznatim oltarom Veita Stossa, ali i druge crkve kao što su Crkva sv. Vojtjeha (Kościół św. Wojciecha) i Crkva sv. Barbare. Cijeli trg je okružen kućama u nizu (kamienice) i bogatijim rezidencijama, a u sredini je jedna od najvećih znamenitosti trga,renesansna cehovska građevina Sukiennice s brojnim trgovinama i Nacionalnom umjetničkom galerijom na katu. Trgom dominira toranj bivše gradske vijećnice (Wieża ratuszowa).













I kada je stiglo vrijeme ručku prekidamo obilazak grada i upućujemo se na nama prijeko potrebnu destinaciju. Preko booking.coma sam rezervirao jedno noćenje u pansionu "4 Friends" za 23 eura (99 zlota) i to sa doručkom za dvije osobe. Upravo pregledavajući google maps da vidim koliko je taj pansion udaljen od centra, naletjeh i na ono "tajno" poluskrovito parkiralište na kojemu smo prenoćili i noć prije. Kamp u Krakowu je bio skuplji od ove varijante, a još kod planiranja smo znali da će nam tuš biti potreban pa smo zato odlučili jedno noćenje ovako obaviti. I tako smo si u sobi na miru skuhali Fini-mini juhicu, popili kavicu i ubili malo oči jer smo odlučili obići sam centar grada još jednom - ali po noći. Povratak u grad započinjemo opet u "Zakopianki". Malo šopingirajući, malo obilazeći njihov Dechatlon, pa potom večera i odlazimo na poznato nam parkiralište u centru (koje se ne plaća poslije 20 sati).









Nakon dva sata razgledanja u GPS-u pronalazim koordinate tvornice poznate po filmu "Schindlerova lista" i Oskaru Schindleru koji je spašavao mnoge židove tako što ih je zapošljavao u svojoj tvornici. Nažalost, zaboravio sam na to inače sigurno ne bi smo tako dugo bili u pansionu. Ali eto i par slikica izvana, do sljedeće posjete Krakowu kada zasigurno ovo nećemo propustiti.





I stvarno smo dan razvukli do maksimuma. A još je toliko toga pred nama...

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

4. DAN, četvrtak, 1. rujna

Ustajemo, doručak u pansionu i na miru kuhamo sami si nes za po putu i krećemo u novi dan. Današnji cilj su samo Wadowice i rodna kuća pape Ivana Pavla II. i povratak natrag u Slovačku - točnije dolazak u Liptovsky Trnovec na 20. Dahlie Rally što je i početni cilj ovog putovanja.

Kako bi ja bio ja kad negdje ne bih naletio u pola kontinenta na trajekt. Navigacija vodi i odjednom kaže: skrenite i za 100 m ukrcajte se na trajekt... Na rijeci Visli. Kako smo do tu došli nemamo pojma. Cijelo vrijeme smo se vozili normalnom cestom s crtom po sredini, nismo skretali nigdje bitno i odjednom HOP eto nas na nasipu... (GPS: 49.981409, 19.662876)

Psujem navigaciju i onog autića koji se vozi po tratinama, livadama i ostalim praznim poljima, a ne po označenoj cesti, ali ništa mi ne pomaže ta ljutnja. Za razliku od prije par godina u Mađarskoj ovaj put sam otišao na skelu, pa tko ga fućka.... I iznenađenje - skela košta za nas 3,5 zlota (0,80 eura).




I najnormalnije dalje vozimo opet po sličnoj cesti i stižemo u Wadowice.

WADOWICE

Gradić se prvi put spominje kao Wadowicze u registaru u godinama 1325.-1327. Wadowice su najpoznatije kao rodno mjesto pape Karola Wojtyłe. Poslije pada komunizma lokalna industrija je bankrotirala, međutim zbog očuvane prirode, povijesne baština te kao rodno mjesto pape Ivana Pavla II. dovelo je do brzog rasta turizma. Trenutno više od 200.000 ljudi posjeti grad svake godine, pa tako smo i mi odlučili biti u toj brojci ove godine.



Brzo smo pronašli veliki parking u centru grada koji se plaća, ali na to smo navikli i znamo da planiramo biti 2-3 sata pa su nam sada ti iznosi pomalo postali prihvatljivi. Čak nam je bitnije da je na svega 2-3 minute pješice do samog centra... (parking gps: 49.884510, 19.494249).



Odlazimo na trg do katedrale i pronalazimo ured gdje se prodaju karte za obilazak vodičem. Biramo poljski jezik jer nam je prvi u slobodnom terminu koji počinje za 5 minuta, a engleski jezik bi smo trebali čekati do 11 sati ili još nešto više od 1,5 sat. Obilazak muzeja rodne kuće traje više od jednog sata i moram priznati da se unutra ima što vidjeti, a dodatna objašnjenja vodiča su stvarno prekrasno prepričana životna priča pape Ivana Pavla II. Strogo je zabranjeno slikanje unutar muzeja tako da nemamo vlastitih slika, pa opet s interneta kradem sliku-dvije da dočaram to malo.













Inače ta priča je toliko impresivna i toliko puna detalja da sam poslije to još jednom prošao po čarobnoj wikipediji. Pa evo link da i vi pročitate...

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Pavao_II.

Nakon izlaska iz muzeja koji se nalazi odmah pokraj gradske katedrale i spomenika papi Ivanu Pavlu II. šećemo malo centrom grada i razgledamo.







I krećemo na put natrag u Slovačku. Pronalazim koordinate u navigaciji, križam se i krećemo. Kao da sam znao. Nakon svega pola sata vožnje navigacija nas dovodi u 3PM. Doslovce. Ja naivac. Doslovce smo završili na šumskom putu. Srećom nismo se zaglibili već se okrenuli i vratili nazad. I nekako pogodili pravi put.

Bili smo upravo ovdje... GPS: 49.576471, 19.748837 !!!!!

Tek što sam se dočepao glavne ceste vidim nešto poznato uz nju - autopraonica Skinuo sam 50 kila blata s kombija, ispod kombija, iz unutrašnjosti felgi i blatobrana, a usput i milijon malih mušica s prednjeg kraja i tako olakšani ušli smo u Slovačku. Sad se opet psujem jer nemam nijednu sliku tog "sranja" - ni destinacije zvane 3PM, ni zamazanog kombija, ni mene živčanog.

SLOVAČKA

20. DAHLIE RALLY, LIPTOVSKY TRNOVEC

http://maracamping.sk/

Oko 15 sati stižemo u Liptovsky Trnovec u autokamp "Mara" koji se već dobrano popunio. Kompletna hrvatska ekipa već je tu. Jedan HR kamper, dvije posade s kampicama i eto sad i mi s našim vatrokurcem. Dok se kuha kava, postavljamo mi i busvorzelt, te se ugodno smještamo.





Do spavanja provodimo vrijeme u dobrom društvu s našima i posadama iz drugih država koje malo po malo dolaze do našeg stola...

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

5. DAN - petak, 2. rujna

Dan provodimo u kampu.... uz Dobro jutro, ma `ko to može platit`!



A onda malo u razgledanje i lovljenje zabave...













kao i svud na Jadranu i ovdje ima lokalnih bedaka



u oči mi naravno upada kombinacija iz Slovačkog grada Senec



Kasnije poslijepodne vrijeme je bilo rezervirano za otvorenje samog rally-ja... Prvo je bio naravno službeni dio.







Program otvaraju "kojotice" direktno iz "Coyote bar"-a... Onako nakon par pivkana muškima pod šatorom to je bio pravi doživljaj





Poslije u zabavnom programu gostuje Petar Stašak koji se obraća nama Hrvatima i pjeva nam Olivera Dragojevića, a potom i dvije-tri prepjevane pjesme na Slovački, ali nama jako poznate jer su to "Nosi mi se bijela boja" od Joleta, "Nitko nema dva života" od Dražena Zečića, a i "Živim kao ministar" od Mladena Grdovića









A poslije njega za one koji su ostali na plesu malo i maštovitiji nastup











Kasno u noć odlazimo u naš "hotel" umorni od plesa i zabave

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

6. DAN, subota, 3. rujna

Za subotu smo imali predviđen odlazak u Demanovsku jamu. Međutim organizacija rallyja je bila takva da već u četvrtak kada smo mi došli nije bilo mjesta u busu. Tako smo odlučili istu obići u vlastitoj režiji. I da ne otpajamo vatrokurca od šatora "uletjeli" su Boro i Biba kojima se svidjela naša ideja, pa smo otišli nas četiri s njihovim RAV-om. Eto, to je upravo ono gdje kampica ima svoju veliku prednost. Auto je uvijek na raspolaganju.

Nažalost bili smo ograničeni vremenom jer u 15:00 sati bilo je predstavljanje 56. Europa Rallyja koji se događa slijedeće godine početkom lipnja u Njivicama u organizaciji Udruge kampista Hrvatske.

Slovačka se ubraja u države sa najvećim bogatstvom krških pojava. Službeno, poznato je više od 7014 špilja. Najviše ih je u Slovačkom kršu, a više njih je poznato u cijeloj Europi i svijetu. 44 špilje i ponora u Slovačkoj proglašeno je nacionalnim parkovima. Mnoge špilje koriste se u liječenju bolesti dišnih puteva tzv. speleoterapijom. Jedna od tih je upravo i Demänovská jaskyňa slobody (Demianovska špilja slobode), špilja sa najviše posjetitelja u Slovačkoj.



















Po povratku iz spilje otišli smo pod šator po odlični gulaš, a ubrzo nakon toga usljedilo je i predstavljanje već spomenutog Europa Rallyja 2017. godine uz govor predsjednika UKH Branka Marolta i predsjednika Slovačke udruge kampista Jaroslava Mišure.







Nakon predstavljanja - slovačka ekipa domaćina pobrinula se da nam predstavi nacionalno jelo - halušky! Neka vrsta bijelih žganaca sa špekom i ukuhanim vrhnjem. Uglavnom - odlično! A piva iza ide savršeno



A u kamp su stigli i mladi česi

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

7. DAN, nedjelja, 4. rujna

Napokon smo ulovili cajta i za jednu zajedničku fotku.... Lela zna kakvu majicu treba imati za slikanje



Tijekom prijepodneva po programu rallyja bilo je službeno zatvaranje. Nakon što smo i to odradili, odlučili smo otići obići još jedno značajno turističko mjesto u Slovačkoj - selo Vlkolinec.

VLKOLINEC

Vlkolínec je slikovito selo grada Ružomberoka u središnjoj Slovačkoj koje je od 1993. godine upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao nedirnut primjer slovačke narodne arhitekture i srednjoeuropskog sela na sjevernim Karpatima. Selo se nalazi na nadmorskoj visini od 718 metara i rasprostire se na području od 7.97 km², s 35 stanovnika (4 / km²). Ime sela dolazi od slovačke riječi "vlk" (vuk), a prvi put je spomenuto 1376. godine, dok je 1882. godine postalo dijelom grada Ružomberoka. Ono je najsačuvaniji kompleks građevina od drveta, koje su tipične u planinskim predjelima, u široj regiji. Selo se sastoji od 45 drvenih kuća od kojih svaka ima dvije ili tri sobe. Drveni toranj i barokna kapela su iz 18. stoljeća, a kuće br. 16. i 17. su pretvorene u Muzej folklora sa svim svakodnevnim predmetima potrebnima za seoski život.

















A i kakav bi to bio izlet bez domaćih specijaliteta



Na povratku nazad susreti sa zemaljskom vrstom koja daje toliko poznati slovački sir.





Dom na strehe (Kuća na krovu)

Nedaleko mjesta Liptovsky Trnovec nalazi se još jedna turistička atrakcija. Moderna! Slike govore više od 1000 riječi. Morali smo jednostavno stati, slikati i obići.

















A po povratku s razgledanja ljudi se umore i obično ogladne...

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

8. DAN, ponedjeljak, 5. 9.

I svanuo je nažalost kišni dan. U nedjelju najavljena kiša stvarno je i stigla. I to obilno. Srećom sastavili smo buszelt i sve pospremili večer prije i danas je bilo samo pitanje vremena kuda ćemo i kada krenuti. Oko 10 pozdravljamo HR ekipu s dvije kampice i prvi napuštamo kamp u smjeru Ružomberoka koji je bio i prva nam postaja koju smo planirali posjetiti. Ali kiša remeti sve planove, a žao nam je preskočiti nešto planirano. Krajnji cilj nam je Kremnica.

RUŽOMBEROK

Kiša se s pljuska smiruje pred samim Ružomberokom i odlučujemo ući u njega. Na Wikipediji se može pročitati da je ovaj grad središte Okruga Ružomberok u Žilinskom kraju, u središnjoj Slovačkoj. Udaljen je 65 kilometara od Žiline, 190 kilometara od Košica i 260 kilometara od Bratislave. Proteže se na 127 četvornih kilometara, a nalazi na 494 metra nadmorske visine. Prvi pisani spomen naselja je iz 1233. godine. S godinama je postao jedan od financijskih i industrijskih centara Slovačke. Grad je poznat i po Katoličkom sveučilištu. Dijelovi grada su i Biely Potok, Černova, Hrboltova i poznato etno selo Vlkolinec, koje je odredište brojnih turista.

Kiša lagano sipi, a mi pod kišobranom obilazimo grad od katedrale, do gimnazije, gradskog poglavarstva, te do crkve i spomenutog katoličkog sveučilišta.







Nažalost kiša naglo i jako pojačava te smo prisiljeni skratiti obilazak i vraćamo se na besplatni parking koji smo pronašli pukom srećom u centru kod shopping centra i nastavljamo dalje prema Žilini.

Putem srećemo nam poznate prikolice. HR ekipa - Boris i Biba, Ž i Lela... Trubimo, mašemo...



ŽILINA

Na ulasku u Žilinu opet nam se vrijeme koliko toliko smiluje i dolazimo direktno do starog grada. Obilazimo ga s vanjske strane jer opet je basnoslovna cifra za ulazak, a današnji proračun za ulaznice smo namjerili potrošiti u jednom od sljedećih destinacija. Zato zastajemo kako bi smo popili kavu i prošetali prekrasnim parkom, koji je nažalost sav mokar. Slike će biti takve kakve jesu, ali ne možemo si pomoći.











Od starog grada odlazimo u centar grada za koji smo našli dobre kritike kako se ima što za pogledati. Da su dva velika trga povezana uskim trgovačkim uličicama. Parking pronalazimo u javnoj garaži visine 2,2 m (mrzim ići unutra jer sam visok sa krovnim nosačima, a i za svaki ulazak moram skinuti krovnu antenu)... Iskreno, iznenađenje grad jer stvarno je prekrasno za prošetati. Nažalost opet se mrči vrijeme i kiša nas tjera, pa odlučujemo otići u shopping centar u onaj dio s restoranima i ručati, a potom ako neće biti kiše vratiti se ponovo, a ako će padati - produžiti ćemo dalje.









Srećom spo prošetali prije jer opet je usljedio kišni val. Sljedeća destinacija kuda idemo je mjesto Bojnice sa prekrasnim zamkom koji je jedan od najsačuvanijih. Ne moramo se žuriti jer imamo vremena. Tek je 15 sati, a svega je 60-tak kilometara. Cesta prolazi i uz drugo etno-selo Čičmany ali odlučujemo da požurimo u Bojnice jer bili smo već u etno-selu Vlkolinec.

Ali... u planinama bogu iza nogu u šumi... netko drugi nam kroji sudbinu i zbog prometne nesreće stojimo više od sat vremena...



BOJNICE

Oko 16:30 stižemo u Bojnice i pronalazimo parking ispod samog zamka. Krećemo vidjeti radi li uopće više. Pronalazimo prvu tablu i na njoj nešto piše 9-17 sati, aj i be i ponedelak.... i ja prevodim - da radi do 17 sati, ali čak ponedjeljkom da ni ne radi.... Ipak, ajde kad smo već tu pogledat ćemo i prošetati okolo. To je bio dvorac koji smo u startu željeli vidjeti unutra jer pisalo je: "Bajka može da počne, romantika stupa na scenu: predstavljamo vam Bojnički, najromantičniji europski dvorac! Ovo prelijepo zdanje nalazi se u gradu Bojnice, i danas je najposjećeniji i najpopularniji dvorac Slovačke, koji godišnje obiđe 200.000 turista.

Dolazimo do ulaska u dvorac, kad onaj moj prijevod bio je ovakvog završetka. Zadnja tura s vodičem ide u 17 sati, a radi i ponedjeljkom. Obzirom da mnogi sadržaji sličnog karaktera ponedjeljkom su zatvoreni... Kupujemo karte za 18 eura i čekamo 2-3 minute i uz još jedan par imamo privatni obilazak cijelog dvorca Bojnice u trajanju skoro 1:20 sati. Prekrasno nešto! Vrijedilo je svaki euro.





















I meni osobno najljepša mi slika koju sam uslikao na cijelom putovanju:



Spuštamo se u grad, obavljamo kraći shopping za večeru i nastavljamo prema Kremnici. Tamo imam gps koordinate malog kampića i planiramo noćiti, otići na večeru u grad i prošetati njime.

KREMNICA

Nakon nešto manje od sata vožnje, cca 60-tak kilometara stižemo u Kremnicu. Pao je već mrak i pronalazimo parking i krećemo prvo potražiti centar, pa onda neki restoran. Ali grad je oko 20 sati već sablasno prazan. Tek pokoji čovjek. Ništa više ni ne radi. Dva-tri restorana zatvoreni. Ni Z od zlata u "Zlatnoj Kremnici". Sve je "tmave"!





Odlazimo van iz centra i tražim kamp. Kad ono još bolje - ljubimo zatvorena vrata. Možda tu nekad i je bio kamp, ali trenutno ne radi Ljut sam kao kembra i odlučujem produžiti dalje... I već to večer kroz šume nas navigacija vodi i stižemo u Bansku Štiavnicu, gdje nedaleko jednog od shopping centara pronalazimo parking oazu i odlučujemo prenoćiti još jednu noć - na crnjaka. (GPS: 48.453569, 18.918692)

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

9. DAN, utorak, 6. rujna

BANSKA ŠTIAVNICA

Kiša je opet padala cijelu noć. Tako da se ujutro budimo u "mokroj" Banskoj Štiavnici. Gledam mapu grada koju imam i kartu na Garminu i pokušavam shvatiti gdje sam. Nedaleko bolnice, skoro pa na bolničkom parkiralištu. Ali bila je to odlična lokacija, tiha i mirna noć.

Idemo u trgovinu koja nam je bila "iza leđa" i na što naletim... Cijela polica puna KRAŠ bombona...



Ukucavam u garmin koordinate free parkinga (48.457511, 18.902500) u Banskoj Štiavnici i odlazimo na njega. Nakon par minuta vožnje ostavljamo kombi i krećemo prema centru. Prvi uredni kafić je naš. Odlična kava, čokoladica, mlijeko posebno, voda... Free Wi-Fi koristimo da se čujemo s našim studentima.



Banska Štiavnica je zbog izuzetno očuvane srednjovjekovne arhikteture upisana na UNESCO-v popis svjetske baštine. Šećemo glavnom ulicom i razgledamo prekrasan gradić. Središte grada je povijesni Trg Svetog Trojstva (Trojičné námestie) kojim dominira veliki kužni pil. Na trgu se nalazi Gradska vijećnica i minearološki muzej.









Gotička Gradska vijećnica iz 14. stoljeća je od 1507.-1679. godine obnovljena u renesansnom stilu s pripojenom kapelom sv. Ane koja je srušena u 18. stoljeću, te na njenom mjestu stoji skulptura Gospe (Panna Maria).



Dva dvorca, Stari (Starý zámok) i Novi (Nový zámok), su pretvoreni u muzeje. Otvoreni muzej rudarstva nudi 2 km dug podzemni obilazak rudnika srebra iz 17. stoljeća, dok je stari rudnik Glanzenberg još stariji, a nalazi se odmah ispod središta grada i privlači veliki broj posjetitelja još od vremena cara Franje Josipa.









Štiavnički Nacko



I krenuli smo dalje prema Levicama i Nitri. Putem srećemo zanimljive prijatelje - naše bjelovarske "Foxiće". Stanem, gledamo se, slikam na miru, pozdravljamo i odlazimo, a oni ostaju kako su i bili - na prijepodnevnom sunčanju.



Zastajemo u Levicama i ulazimo u grad. Šećemo centrom, malo šopingiramo i odlazimo dalje prema Nitri.

NITRA

U posljepodnevnim satima ulazimo u Nitru i odlazimo prvo prema starom gradu. Plaćamo ulaz 0,30 eura po osobi i imamo pravo otići samo u unutrašnjost dvorca i katedralu. Koristimo priliku i švercamo se penjući se na crkveni toranj. Prekrasan pogled i doživljaj.





















Spuštajući se nazad u centar grada počinje ponovo kiša. Nažalost, opet nam to ometa planove. Odlazimo u veliki shopping centar, obavljamo ručak i nastavljamo dalje prema Bratislavi.

Autocesta nas u ranovečernjim satima dovodi do samog kampa "Zlate Piesky". A u kampu naša HR ekipa. Večernje druženje uz pivo u Borisovoj i Bibinoj kampici. Prepričavamo naše i njihove događaje. Oni su bili u Beču brodom, pa i sami o tome razmišljamo, ali prvo sutra - Bratislava.

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

10. DAN, srijeda, 7. rujna

BRATISLAVA

Nakon doručka ispraćamo HR ekipu na put kući, a mi tramvajem odlazimo u centar Bratislave. Od kampa do tramvajske stanice je svega 100-tinjak metara, a do velikog Tesca koji radi čak 0-24 sata je nekih 300-tinjak metara. Sve se uredno pješice može obaviti. Tramvaj vozi nekih 15-20 minuta do starog grada. Ostavljamo našeg vatrokurca u društvu njemu sličnih u kampu "Zlate Piesky".



Tramvaj nas dovozi u sam strogi centar gdje krećemo u obilazak Bratislave. Razmišljali smo da napravimo neku turu sa starom Škodom, ali sat vremena vožnje i nije tako jeftin. Pa smo odlučili pješačiti što na kraju i nije tako neki problem jer taj dio koji se razgleda i nije tako prevelik.





Na glavnom trgu "on" je samo na nas čekao da se slikamo...



Nismo pravo ni krenuli eto nam Ćumila! Spomenika radnicima...



Kazališta...



O kom, o čem - pa naravno o PIVI!



Na Dunavu su mnogi brodovi hoteli....



Jedna od postaja nam je bio UFO - famozni vidikovac na mostu. Obzirom da cijena penjanja iznosi 7 eura po osobi mislim da smo ga mogli i preskočiti, ali kažu da nisi bio u Bratislavi ako nisi bio gore. Turistička fora, pa neka je!















Zanimljiv pisoar u UFU



Nastavljamo dalje prema starom gradu













odozgo ista visina kao UFO



Na povratku u donji grad...





Michalska ulica i Michalska brana - ulaz u grad









Puno je lijepih natpisa iznad lokala... Sačuvanih starih i novih koji podsjećaju na stare







Na pola dana stajemo i odlazimo na kako slovaci kažu njihovo nacionalno jelo: gulaš... Naravno u jednoj od poznatijih i turistički razvikanijih pivnica







Druga varijanta nam je bio Slovak House, ali nije bilo mjesta u hladu



Siti moramo trošiti kalorije. Odlučujemo se za obilazak toliko poznate "plave crkve" koja je udaljena 10-tak minuta pješke od centra, ali nažalost bila je zatvorena...





Predsjednička palača i garda





Imali smo vremena posjetiti i jedan od najvećih shopping centara u Bratislavi





U Bratislavi je fanj ovako lijepih autića







Na povratku u kamp naš "crvenko" je dobio šareno društvo iz Engleske

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

11. DAN, četvrtak 8. rujna

Poslije doručka napuštamo kamp... Dva noćenja plaćamo 29 eura uz međunarodnu CCI karticu koju dobijete GRATIS uz učlanjenje u UKH

Pokušavamo doći do zgrade radija i televizije - tzv. piramide, ali je sve blokirano okolo zbog nekog važnog događaja pa nastavljamo na brdo Slavin. Tamo je smješten spomenik Slavin, veliki spomenik podignut je 1960. u spomen na 6850 sovjetskih vojnika koji su poginuli u obrani zapadne Slovačke od nacista. Kip je visok 37 m i prikazuje vojnika kako diže zastavu sa zlatnom zvijezdom na vrhu. Oko podnožja spomenika upisana su imena slovačkih gradova i datumi kada su oslobođeni.









Ovdje se pruža divan pogled i na ono što smo probali naći izbliza...



Jedan "samoslik" uz pozdrave Bratislavi



Odlazimo i do Devina koji se nalazi na mjestu spajanja rijeke Morave i Dunava. Ovo je mjesto gdje službeno započinju Karpati, odnosno veličanstveni planinski lanac koji se širi preko nekoliko europskih država. Ovaj dvorac je od svog nastanka imao strateški značaj - u njemu su boravili Kelti, Rimljani, Germani, Slaveni i Mađari. Pod udarom Napoleonovih snaga, ovaj dvorac je nastradao i izgubio svoju prethodnu svrhu. Sada je ovo jedna od najromantičnijih destinacija Bratislave.









Ušće Morave u Dunav...





istina ili laž?



I nakon razgledanja napuštamo Slovačku i upućujemo se prema novoj destinaciji - Austriji i Beču... Na ulasku u Austriju za 9 eura kupujemo vinjetu.



BEČ

Čitajući putopise i tražeći informacije saznali smo da je u Beču parking jako skup. Reisemobil Stellplatz Wien je zato naša destinacija u Perfektastraße 49 (GPS: 48.136923, 16.316438). Odlučili smo zato direktno otići prvo u PZA, pa na miru u njemu ručati i potom krenuti u razgledanje. Nakon prijave, odmah i plaćamo i smještamo se na parcelu br. 1 (cijena noćenja je 21 euro sa strujom). Oko 15 sati bili smo spremni za polazak iz našeg novog "kampa". Na recepciji su nas odlično opskrbili s prospektima, planom grada, planom metroa i javnog prijevoza i na brzaka pojasnili što bi bilo nam najbitnije da vidimo.







Samo 100 metara od odmorišta je postaja U-Bahna i za 7,50 eura kupujemo 24-satnu kartu i krećemo u avanturu. Prvo završavamo u Schönbrunnu. Jednom od najvažnijih kulturnih spomenika u Austriji i od 1860-ih je također jedna od glavnih turističkih atrakcija u Beču. Palača i vrtovi odražavaju ukus, zanimanje i težnje habsburških vladara kojima je Schönbrunn bio rezidencijom od 18. stoljeća do 1918. godine.















Odlazimo dalje u sam centar do Katedrale sv. Stjepana







Pa šećemo samim starim dijelom Beča















PAUZA... Nažalost bez piva, jer pivo košta 4-5 eura



Čudna umjetnost



Nastavak šetnje



eto i kip Marije Terezije - gospe koja je oformila i stvorila moj rodni grad, a nažalost nikad u njemu nije bila...



Parlament





Bečka gradska vijećnica (Rathaus)



Ispred bečkog sveučilišta zanimljiv izložak



Obilazimo i zapostavljeni dio Beča - Belvedere i Arsenal



Lagano pada povečerje. Odlazimo u SPAR i kupujemo si svježi kruh (francuz) koji btw (baj`d`vej) košta 2,45 eura!!! I odlazimo nazad u odmorište na zasluženu večeru i odmor.





Tijekom večere u razgovoru odlučujemo da nam je sutra zadnji dan i da ćemo laganini prema kući...

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

12. DAN, petak 9. rujna

Ujutro se doslovce rastežemo.



Poslije doručka se spremamo i pakujemo. Idemo još jednom do grada, a oko podneva planiramo put Zagreba. Drugoj kući - našim studentima u goste s poklonima

Odlazimo u Prater. Ali kotač još uvijek ne vozi...



pa šećemo i lupamo još jedan "samoslik"...





Ni Madam Tussauds muzej ne radi. To me baca u "bed". Odlazimo dalje jer nemamo vremena da čekamo.





Vraćamo se nazad u stari dio grada







Opera





Spomenik Wolfgangu Amadeusu Mozartu...





i Goetheu...



Moderni dio grada...



i ultramoderna crkva





I polako se primičemo kraju razgledavanja. Imamo još šećer na kraju

Vösendorf

Ali prije napuštanja Beča - svega kilometar dalje od PZA nalazi se trgovina kamp opreme Fritz Berger (GPS: 48.116581, 16.317908). Naravno da je to moja "tvornica čokolade". Na ulasku dobijam upozorenje kao malo dijete: "Samo jednu stvar si smiješ kupiti!"



Iz izloga 2. biram si podloške za nogice za kampicu iako ozbiljno razgledamo kompresorski frižider i još neke ozbiljnije i veće komade opreme koji trenutno nisu neophodni. Kupim i novi katalog - zadnja 2 s police (uzeo bi više da je bilo ) ali jednog sam obećao unaprijed našem kolegi forumašu "novi" još u Čikatu.



Iz Beča se vozimo južnom autocestom do Neudorfa bei Ilza gdje izlazimo i spuštamo se poprečki na granični prijelaz Mureck. Naime želimo kroz Sloveniju bez vinjete. Već do Murecka shvaćamo da je to cesta koju koriste mnogi Austrijanci, Slovaci i Česi jer tuda idu kamperi, prikoličari a i ostali. Dalje od Murecka preko Lenarta stižemo i do Ptuja. A kroz Ptuj do Macelja znam i "žmirečki". Naravno, škrt sam platiti i hrvatski dio od Macelja otkad je obnovljena "stara" cesta preko Đurmanca, Krapine, Začretja, Zaboka...



I oko 18 sati već smo bili u Zagrebu.... A putovanje je službeno završilo u Bjelovaru u nedjelju navečer oko 19 sati. Kažu brojke na satu "vatrokurca": 2152 km ove ture.



A ostale brojke su: cca 200 eura goriva, 43 eura cestarine (20+14+9), 3,5 zlota skelarine , pa cca 150 eura raznoraznih parkinga i ulaznica, 45 eura kamp u Liptovskom Trnovcu, 23 eura soba u Krakowu, 29 eura kamp u Bratislavi i 21 euro odmorište u Beču. Na hranu i pive onako odokativno cca 200 eura. Vrlo bitno za uspomene - "polupano" 1500 fotografija (Bog blagoslovio digitaliju )... 30-tak novih planova gradova, 5 kg prospekata...

I tako eto... stigoh i ja napokon do kraja i putopisa. Nadam se da će nekome pomoći u odabiru destinacije za neko sljedeće putovanje...

Komentari eto otvoreni su ovdje u drugom topicu kao i uvijek: viewtopic.php?f=52&t=2005

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...