Udruga kampista Hrvatske

U svijetu ribolova jedna od obaveznih destinacija svakog ozbiljnijeg sportskog ribolovca je rijeka Ebro u spanjolskoj. Tamo vec godinama razvijaju ribicki turizam na zatvorenom dijelu rijeke, pregrađenom branama.



Prije tridesetak godina grupica znanstvenika pustila je nekoliko primjeraka somova, smuđeva, sarana i jos nekih vrsta rijecnih riba. Oni su se razmnozili, a politikom lokalnog stanovnistva pretvorili taj dio Katalunje u ribolovnu turisticku destinaciju. Danas tamo svake godine dolazi na tisuce ribolovaca iz cijelog svijeta jer nema nikakvih lovostaja, a iako na ulovljenu ribu nema ogranicenja u iznosenju van vode (cak ni u vrijeme mrijesta), vecina ribe, tj. 99% ribe vraca se nazad u vodu.

Kao clan redakcijskog tima ribickog casopisa, eto, zavrsio sam tamo tjedan dana prvi put u proljeću 2010. godine.



Nazalost, uspjeli smo dobiti termin na samom pocetku sezone kada je riba jos u mrijestu i unaprijed smo znali da ce ulov biti ispod razine onoga sto je tamo u svibnju, lipnju i listopadu, pa cak i studenom... Srpanj i kolovoz sam preskocio jer tada su tamo vanjske temperature i vise od 40 C i bas ni domacinima tada nije do nekog turizma - siesta...

Riba Roja d'Ebre je bila nasa krajnja destinacija, gdje smo i dosli na poziv naseg domacina, inace osjecanina Sase (tamo znanog kao El Sale) koji nam je ujedno bio i domacin i vodic tih tjedan dana.



Inace, Riba Roja je tipicno malo spanjolsko mjesto sa priblizno 1500 stanovnika koji se bave uzgojem maslina i vinogradarstvom, te sada u turizmom. Naglo su porasle cijene apartmana, mnoge stare i skoro pa propale kuce se obnavljaju za potrebe smjestaja turista. zive usporenim zivotom, bez stresa, nikad im se nikuda ne zuri... sve im je "manjana" (sutra)...



Putovali smo avionom iz Zagreba, preko Praga do Barcelone (karta cca 950 kn) i u Barceloni smo unajmili rent-a-car. Dobili smo VW Polo 1.4 (novi sa svega 150 km na satu), ali o tome drugom prilikom... i krenuli put 180 km udaljene Riba Roje. Iskoristit cemo ga i za test za casopis i njegove stranice Automobilom na vodu... Usput, ja ne bi bio ja, da me nije zaustavila policija, ali srecom samo za pregledati dokumente...



Obavili smo nabavku u obliznjem Flixu, te se poslijepodne prvi put otisnuli camcem na rijeku. I u predvecerje kolegi je zagrizao prvi veliki som. Oko 35 kilograma nakon 30-tak minuta nadmudrivanja bilo je na camcu. Vaganje i naravno natrag u vodu. Paralelno sa somom svi smo imali po nekoliko ulova smuđeva od 2-4 kilograma, a to su također veliki ulovi za nase hrvatske prilike.



Najjace mjesto je pod branom gdje se skuplja vecina velike ribe u potrazi za hranom. Kroz turbine zna biti usisana riba, koju turbine sasjeku i takvu izbace van, a to je onda hrana za vodene grabezljivce...



i kormorane koji jednako tako vrebaju s visine s ograde na brani...



U slijedecih nekoliko dana sve se monotono odvijalo u obliku ujutro ranije na vodu 3-4 sata ribolova, povratak do baze - rucak...

- rostilj...



- posebno mjesto imaju prepelice s rostilja... delikatesa... samo kod nas toga nema... iskreno zanima me tko ocisti ta cetiri "vrapca" ako se zna da kosta pakiranje od 4 komada 8 eura...



i nezaobilazni fis paprikas... svjeze ulovljena riba - smuđ, saran i som...



Naravno i u vrijeme rucka su bili obavezno zabaceni stapove s obale za ribolov sarana trosenje vremena do odlaska camcem u popodnevno (predvecernji) ribolov.



Obicno smo se vracali po mraku natrag u bazu.



U tih nekoliko dana bilo je jos ulova soma od kojih je jedan od 50 kg bio nama i najveci, te paralelno s njim ulovljeno je nekoliko velikih sarana, a i na desetke smuđeva.





Zadnji dan pred povratak ostavili smo si razgledanje Barcelone (a imali smo i auto) te smo obisli veliku vecinu znamenitosti. Jedino parkiranje bas i nije jeftinjaka jer je svud oko 5 eurocenti - minuta.

Ali kako biti u Barceloni, a ne posjetiti Nou Camp... nazalost ulaz u sam stadion van utakmice se placa 17 eura, a toliki bas zaljubljenik u travu i sjedalice nisam...





naravno kupiti djeci nesto origi-gi majica u FCB butigi...



A i slikati se ispred nje... naravno u majici Honda Fan Cluba...



Naravno tu su i druge znamenitosti... među kojima su crkva La Sagrada Familia svjetski poznatog arhitekta Gaudia...



te hrpa drugih prekrasnih spomenika, ukrasa, zgrada...



I kako sve ne bi bilo idealno nazad nam je avion kasnio u polasku 2 sata, pa smo u Pragu propustili let za Zagreb, ali da opet ne ispadne i crno dobili smo tamo i rucak u restoranu i ponudu dvije opcije - noc u hotelu i let drugi dan ili vezu za Bruxelles u Belgiji i odmah lov Croatia Airlines aviona za Hrvatsku... Uzeli smo ovu letnu varijantu jer smo svi morali biti drugi dan na poslu.

Ako ima zainteresiranih ribolov je moguce organizirati po promotivnoj cijeni preko casopisa od 450 eura za tjedan dana u sto je uracunat apartmanski smjestaj, oprema za ribolov i vodic. Dodatan trosak je avionska karta, rent a car, te dozvole za ribolov i hrana. Ovo oko rentanja auta je OK kada ide skupina od 4 osobe i podijeli se trosak. S gorivom ispadne oko 50 eura po osobi. Najbolje ga je rezervirati preko interneta unaprijed, a preporuka je Europcar, Avis, Hertz i jos neki jer imaju predstavnistvo na samom aerodromu, dok je nas SIXT bio malo van aerodroma, ali na poziv na telefon dosli su po nas do aerodroma i poslije po povratku auta nazad su nas i prebacili na aerodrom.

Naravno da je sve proslo prebrzo i da se nismo stigli ni okrenuti, a vec je prohujao tjedan. Preporuka je da su skupine 3-4 clana. Ako netko zeli vise informacija moze mi se obratiti privatnom porukom.

I da ja ne bi bio ja... kad ne bi pronasao prvi internet caffe na aerodromu i uz pivicu cavrljao po forumima...




Evo jos par slikica za nevjerne Tome:

sidrenje pred branom jer protok vode je veliki...



Moj prvi i... ispod i zadnji smuđ (usporedba s cipelom broj 43,5)... ..zbunjen



Umorni ribici... ima nekoliko birtija uz samu vodu...

btw. pivo 0,33 u ducanu u limenci 0,30 eura!!!!!



u birtiji veliko 0,5 litara - toceno - 1 euro!!!



PS. za one zeljne zivota - zivot je blizu i kosta cca 70 eura / sat vremena... + 7 eura piva, a boje su raznolike (brazilske, rumunjske, ukrajinske, nigerijske itd)... Vodic ce vas odvesti vrlo rado

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

evo jedan link - s čamca našeg vodiča:

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

Riba roja d'Ebro - II. put

17.-24. 9. 2011.

E, pa kako ja nisam ulovio tog famoznog 50-kilaša morali smo to ponoviti!

Letom iz Zagreba -- Spannair odletjeli smo u subotu 17. 9. u 15:05 u Barcelonu. Moram priznati da se u stješnjenijem Airbusu A320 nikad nisam vozio... Imao sam osjećaj da nemam kud s nogama, a nisam mogao ni raširiti 24 sata, a kamoli večernjak... I još jedna koma - nikad nisam letio u avionu da nisam dobio neki sendvičak, sok ili nešto drugo, a ovdje je to slučaj. Karte su kupljene preko Croatia Airlinesa i odnosile su se na njihov let, a ne let neke jeftinjak kompanije.



Po dolasku u Barcelonu na aerodromu smo podigli već rezervirani rent a car. Dobili smo novi VW Polo sa svega 30 km u totalu na sebi. Lijepe bijele boje, čarobne za vožnju po prašini i divljini obalom Rio Ebra... ;)



Iz Barcelone prema Riba Roji d´Ebro vode dva puta. Jedan je autocestom AP-2 koja se plaća, ide uz obalu do Taragonne, a drugi je cesta A2, stari autoput prema Madridu koji se ne plaća. Problem je ako se ne zna da navigacija vodi ovim obalnim putem, a mi smo već bili pa smo lovili ovu free autocestu do Lleide. Od Lleide ima još 60-tak kilometara do Flixa i Riba Roje. Usput smo prvo zastali na večeri u usputnom restoranu, a potom i u Lleidi u Lidlu kako bi se opskrbili osnovnim namirnicama za 2-3 dana, jer drugi dan je bila nedjelja, a nedjeljom ništa ne radi. Kupili smo prijekopotrebnu pivu - konzerve 0,33 litre - San Miguel po 0,20 eura (na akciji 40%). Inače španjolsko najkvalitetnije pivo Estrella Damm košta u limenci oko 0,40-0,50 eura!

U Riba Roju smo stigli oko 21:45. I odma sjeli u birc kod apartmana na pivo i čekali našeg vodiča El Saleta s ključevima i dozvolama za ribolov (25 eura).



Sale je inače Osječanin, ali fanatik za ribolov i ta ljubav ga je i dovela na Ebro gdje sada godišnje ugosti i preko 50-tak grupa ribiča. Iako ima stan u gradu, živi u kampici uz samu vodu. A koliko voli svoj grad vidio sam na tablici od kampice...



Prvo ribolovno jutro, naravno rano ustajanje i već smo na vodi bili oko 7 sati. Razočaranje je usljedilo - nema više ribolova uz branu gdje se skupljala većina velike ribe. Rijeka je još uvijek obraštena pa je vožnja istom također problem jer trava zaustavlja propeler od motora. Zato smo izabrali i veći čamac, a manji motor s kratkom osovinom da imamo što manje problema. A ni temperatura iste nije baš ideala - još uvijek je voda oko 23-24 stupnja. Ali mi smo tu i uz sve podatke koje smo dobili krenuli smo na vodu, malo u trolanje. Poslije sat vremana odlučili smo se pustiti rijekom da nas sama nosi i zabacivati uz obalu i pikati ispod same trske.





I uletio je jedan na IDRA žlicu... Istina bio je mali oko 3 kg, ali je veselio...





Uz još nekoliko udaraca, nekoliko ispadanja s udice - vratili smo se u bazu.

Novo jutro, naravno rano jutro i novi dan... Počinjemo rano trolati (zabacimo Rapala vobler u vodu i pustimo ga 15-20 metara iza čamca i u leru motora lagano se krećemo, dok vobler radi sam u vodi).. Imali smo par udara, ali ništa, a u povratku je opet smetala trava. Odlučujemo se ostati blinkati i dok nas jutarnje sunce obasjava. Uobičajen je bio ostanak na vodi do 10 sati i onda doručak - jer trgovine se otvaraju tek u 9:00 ?! i rade do 13 sati... Pa čak i birtije ne rade prije 9, tako da nemate gdje popiti ranojutarnju kavu, osim ako si ju sami ne skuhate.... Hvala El Sale na svim skuhanim kavama!



Najčešće smo isprobavali Idra voblere koje smo i ovaj put dobili specijalno za ovaj put. A navečer smo blinkali najčešće s Rapalama i inim voblerima drugih proizvođača.



Specifičnost ulova je bila da su skoro sve veće ribe budile se isto u 10 sati kao i dućani, te smo ih lovili obično oko podneva. Tako je i kolega, inače urednik časopisa "Ribiči & ribe" ulovio i ovog prekrasnog soma od 15 kg.



U to vrijeme morao sam se pobrinuti za ručak, pa je pala jedna Statlerovska kotlovina.



Predveče uz zalazak sunca štapovi su opet u vodi...



Da napomenem da su temperature cijelo vrijeme bile relativno visoke. Jutarnje nisu padale ispod 20, dnevne su se penjale i preko 35, a kasnovečernje su bile oko 25!



U novo jutro dolazimo malo kasnije na vodu, već naviknuti da riba radi tek oko podneva. Odlučujemo otići u Flix po gorivo za auto jer sam došao na čarobnih 15 km do pumpe (po računalu automobila) te u nabavku u čarobnu trgovinu ribolovnim priborom. Usput vam se javljam i iz internet caffea. Po povratku Sale kuha fiš, a mi blinkamo s obale uz naravno postavljene štapove.



I dok mijenjam pelete, udara jedan štap. I dolazi on. Njegovo veličanstvo - albino som! Borba traje oko 20-tak minuta i napokon se nalazi uz mol, napokon možemo pothvatačem do njega, ali kako ga izvuči van a ne strgati pothvatač i uspjevamo.



45 kg, 160-170 cm, moja najveća ikad uhvaćena riba...









Naravno, nakon obavljenog slikanja i fotkanja, zaželio sam tri želje (ako je slučajno zlatna ribica ..happy), te ga vraćamo ga nazad u vodu kako bi narastao još veći i kako bi se još netko veselio susretu s njim. Ostalo je samo da nazdravimo uz onaj fish.



Navečer odlazimo još malo blinkati po mraku - i opet su somovi tu. Prvo sam se upisao s jednim od 6-7 kilograma, a potom i kolega s jednim nešto manjim. To je bila točka na i.







Moram priznati - mogao sam ići put Hrvatske, jer ono što sam želio - mi se ispunilo.

I, eto, kao što uvijek biva. Svemu dobrome dođe kraj. Tako je stigao i petak, a u petak smo odlučili otići put Barcelone. Nakon čarobnog ručka - specijaliteta od El Saleta - pohanog soma i šarana, te krumpir salate sa španjolskim začinima, i španjolskim načinom spremljenim domaćim maslinama - otišli smo u središte Katalonije - u Barcelonu.







Popis želja bio je podugačak. Neki su željeli novu majicu s Nou Campa, pa se morala obići velika FC Butiga na samom stadionu...





Imajući vremena, a i rent a car - obišli smo i luku u Barceloni, te nekoliko shopping centara u potrazi za sitnicama. Čak i parking s prodajom kampera, ali nažalost nije radio. Oko ponoći odlučili smo otići na aerodrom, odjaviti auto i noć provesti tamo. Pokazalo se kao ispravna odluka, jer je u noći došlo nevrijeme i ujutro prolom oblaka nad Barcelonom, te nam auto ne bi uopće bio od koristi. Čak je i avionski promet bio u prekidu više od sat vremena, te je i naš let kasnio oko 15-tak minuta, a prekooceanski letovi su kasnili i više od sat vremena jer je bilo nevrijeme nad oceanom.



Ali mi smo eto vratili se u našu "banana republiku" (vidi tekst na prtljazi jednog putnika na našem letu) - puni doživljaja i utisaka, te ovjekovječenih fotografija.



Sale, nadam se da se vidimo opet - dok ovaj moj "žućo" malo poraste. A svi koji misle da su ovo samo "ribičke priče" mogu isto isprobati.

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

Ja nisam baš ribar al sam postao gladan...

Odlično

@Statler; kako bi autentičnost bila potpuna, sljedeći put se moraš slikat pored DAS AUTA!

_________________
... nisam ginekolog ali mogu pogledati ....

E vidit ćemo te ove godine u Čikatu

_________________
Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i kriza u HR

na godišnjem plivam sa ženom, a pošto će bit 2 čamca dolje - vrša dolazi isto! tamo je onaj ugor sjeo...

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

Pa nećeš valjda sa Gac-om plivat 2 čamca, koji je drugi?

_________________
Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i kriza u HR

Jel to photoshop?