Udruga kampista Hrvatske

Ljetos smo dio godišnjeg odmora odlučili provesti u Crnoj gori. Odlučili smo se smjestiti u kampu negdje na sredini njihove obale kako bi nam cijela zemlja bila pristupačna za obilaske autom. Također, dogovorili smo da ćemo jedan dan odmarati i kupati se, a jedan dan odlaziti na izlet. Obzirom da je sve više-manje blizu, može se neke izlete, raditi samo u popodnevnim satima.
Prvi problem s kojim smo se susreli bio je kako naći pogodan kamp. Naime, većina kampova im je lošeg standarda i iako nismo tražili nikakav luksuz, htjeli smo pristojan smještaj. Potraga me odvela na slovensku stranicu avtokampi.si i hr.camping.info. Tako sam se odlučio za kamp Maslina u Buljarici ispod Petrovca, na moru, oko 18 km ispod Budve i 19 km sjevernije od Bara koji je dobio dobre ocjene. Nismo ni sami znali što očekivati, ali moram na kraju reći da smo bili jako zadovoljni kampom, a pogotovo ljubaznošću i susretljivošću svih u kampu. Većina turista u kampu su Srbi koji tamo imaju smještene kampice i Slovenci. Također, bilo je dosta prolaznih kampera i šatoraša svih registracija. Čini mi se da su stranci počeli naveliko otkrivati Crnu Goru. Nama su u kampu prvi susjedi bili Riječani sa djecom Matijinih godina pa smo se poveselili kako ćemo imati društvo, međutim već idući dan su odlazili tako da nažalost nije bilo ništa od toga.

http://www.campingmaslina.com/index.php/en/













Plaža ispod kampa u Buljarici:

Vezano uz planiranje izleta koristili smo stranicu http://www.montenegro.travel/me/montenegro-top-10 te preporuke poznanika i rodbine koju imam u Kotoru. Sve što smo planirali, uspjeli smo i obići. Tijekom tih 8 dana boravka dolje, napravili smo oko 700 km. Ceste i promet su im kaotični i na to se odmah treba naviknuti. Sve je usporeno, nikome se nikud ne žuri, ceste su im loše i spore, međutim, nitko se oko toga ne uzbuđuje. Tako smo krenuli iz Živogošća oko 10.30 sati i imali smo 220 km do Buljarice, a stigli smo tamo tek u 17.30 h. Jedino što savršeno funkcionira je trajektni prijevoz preko Bokokotorskog zaljeva. 5 trajekata vozi non stop i ne stigneš ni karte kupiti već te ukrcava. Cijena je uistinu smiješna i ne isplati se ići skroz okolo po zaljevu, osim radi razgledavanja. Mi smo za auto, kampicu i dvije osobe platili 8,50 eura.
Obzirom da je obala konfiguracijski jako zahtjevna, sve ceste su prepune uspona i nizbrdica, a i prema unutrašnjosti se također samo penje. Usponi su dosta veliki, od recimo 7% pa do 11%. Srećom, na dosta takvih uspona napravljene su po dvije trake pa se mogu zaobilaziti spora vozila kojih uistinu ima puno. Npr. od djetinjstva nisam vidio FAP-a kljunaša dok ih tamo ima koliko hoćeš i svi su u voznom stanju. Cesta kojom smo išli u unutrašnjost preko Podgorice, Nikšića i prema Žabljaku (nacionalni park Durmitor i rijeka Tara) je odlična i može se voziti oko 100 km/h cijelo vrijeme. Preporuka je pratiti nekog domaćeg jer ima dosta policije i radara, a oni već znaju gdje treba usporiti.
Što se tiče cijena i hrane, preporuka je da se slobodno jede po restoranima. Hrana je odlična, srpskog tipa- roštilj i to odličan. Nama su na recepciji preporučili jedan restoran malo iznad kampa – konoba Galeb, i tamo smo ručali za 4 eura po osobi. Ima na izbor 5 jela svaki dan, a uključuje juhu, glavno jelo i salatu. Također, na Tari smo jeli janjetinu i platili 20 eura za kilu. Cijene po trgovinama su isto pristupačne i niže nego kod nas. Vodu je bolje kupovati. Ljudi koji su od tamo kažu da je piju, međutim za nas koji smo u prolazu i možda nenaviknuti na istu, preporuka je da je bolje kupiti vodu. Naime, jedan od velikih problema te zemlje je smeće. Nema nikakve kulture odlaganja smeća. Bacaju ga kroz prozor i ima ga posvuda. Kad smo bili na plaži Ada Bojana na samom jugu zemlje, plaža je puna plastike, kutija cigareta, folija od sladoleda i sličnog smeća. Nitko to ne čisti, a kulture odlaganja smeća u kante očito nema.

Kompletnu situaciju u zemlji najbolje mi je opisao rođak - kaže da kako su nama Njemačka i Austrija uzori, tako smo mi (HR) njima uzor. Naveo je da smo mi 10 godina po svemu ispred njih. Eto, neka smo i mi nekome uzor.

To bi bilo općenito o zemlji, a sad idemo u slikovni obilazak.

Prvi izlet koji smo odlučili napraviti bio je Skadarsko jezero, a nakon toga smo se spustili do najjužnije točke bivše nam države, do granice s Albanijom gdje se nalazi poznata Velika plaža i Ada Bojana. Nakon 40-ak min vožnje dolazimo na parking gdje se nalazi Hotel na Skadarskom jezeru i već nas zaskače prodavač vožnji brodom, jedan od mnogih koji vrebaju turiste. Tu već dolazimo do prvog susreta sa crnogorskim mentalitetom. Pita odakle smo i da li smo za vožnju brodom od 2 sata - 1 sat vožnja i jedan sat kupanje. Kažemo iz Hrvatske, okreće se svojim kolegama koji vrebaju i viče – Ovi su hrvati, naši su . Mi se smijemo i pitamo za cijenu, kaže 40 eura, za malog besplatno. Pitamo da li može sat vremena bez kupanja jer idemo dalje, kaže može 30 eura. Reko ok idemo. Ukrcavamo se u brodić i veli on meni potiho: s vama su na brodu Rusi i nemojte im slučajno reći koliko ste platili. Reko neću . Na kraju kad smo se vratili, vidim plaća mu Rus 60 eura.

Uglavnom, Skadarsko jezero je djelomično na teritoriju Crne Gore, a djelomično na teritoriju Albanije. Napravili smo izlet brodom od sat vremena i iskreno nema se baš nešto za vidjeti, tako da ako netko namjerava ići, može slobodno preskočiti.






Po završetku obilaska, uputili smo se skroz na jug, kroz Bar i Ulcinj do Velike plaže, odnosno njenog kraja Ade Bojane. Rijeka Bojana, koja je granica Crne gore i Albanije, ulijeva se na tom mjestu u Jadransko more. Na Adi Bojani postoji turističko naselje bungalova i sve je puno Čeha. Inače, plaža je pješčana, onaj sitni pijesak kojeg se do doma nismo mogli riješiti. Osobno ne volim takve plaže. Dosta je vjetrovito, pa ima puno surfera. Plaža je toliko velika da nikad nema gužve. Ima par kafića i nažalost puno smeća. Cesta je nepristupačna, vozi se kroz šumu pješčanim putem, a dosta je prometna, pa se svako malo mora bježati u stranu kako bi se mimoišli s drugim autom. Na povratku smo izgubili sat i pol dok smo izašli iz Ulcinja jer naravno, predvečer su svi išli istom cestom s plaže. Usput smo stali u nekoj pekari u Ulcinju kupiti burek, što svakako preporučamo. Odličan je. Prvo su me pitali odakle smo, onda sam slušao od gazde priče kako je on sedamdeset i neke radio u Rijeci. Uglavnom, Ulcinj je potpuno drugačiji od sjevernijeg dijela Crne gore. Prevladava veliki utjecaj Albanske kulture i svi su vrlo srdačni i susretljivi.






Na ovoj slici se lijepo vidi kako je prljavo a voda u daljini je ušće Bojane u more.

Slijedeći izlet bio nam je popodnevno kupanje na poznatoj plaži Jaz kod Budve, gdje je prije nekoliko godina nastupala Madonna, a zatim smo išli u večernju šetnja Budvom. Plaža je uistinu impozantna i velika, međutim, sve to lijepo izgleda na slikama, ali prepuna ležaljki i kafića gubi na ljepoti. Mi smo išli skroz uz kraj plaže da bi našli dio gdje možemo staviti svoje ležaljke. Inače, za razliku od Velike plaže, čista je, jer naravno, ima puno koncesionara koji se onda i brinu o čistoći iste.




Nakon kupanja otišli smo u Budvu u šetnju. Moram reći da smo prvo gmizili u koloni sat vremena od Jaza do Budve, jer je bila očajna gužva. Svi su išli s kupanja, a ceste ne mogu gutati toliko vozila. Otišli smo na parking (cijena je 50 centi za sat vremena ) i krenuli u šetnju. Budva je svijet za sebe. S jedne strane Bently, s druge Yugo. S jedne strane velebni stakleni neboderi, s druge zamazane ulice pune smeća. Rusi su tu izgradili puno toga, međutim, dolaskom krize stali su, pa ima dosta nedovršenih građevina koje samo nagrđuju grad. Šetnica uz plažu je prepuna restorana i kafića i vodi do stare jezgre koja je opasana zidinama. To je svakako dio Budve koji treba obići i vidjeti. Podsjeća na Trogir, samo manji. Sve je puno događanja, koncerata, predstava na otvorenom i slično.

Sveti Stefan putem




Budva

Idući izlet nam je bio najzahtjevniji. Isplanirali smo otići do rijeke Tare na sjeveru zemlje. Usput smo planirali stati u manastiru Ostrog, izgrađenom u stijeni. Čekalo nas je 200 km lokalnih cesta. Mogu reći da smo se navozili taj dan. Uglavnom, manastir Ostrog treba vidjeti. Fascinantno je. Posvećen je Svetom Vasiliju Ostroškom. Isti je tu i sahranjen te je proglašen svecem čudotvorcem nakon smrti.




Nastavili smo dalje i prošli kroz Durmitor i stigli do mjesta Žabljak. Tamo je skijaški centar i sve je prepuno ski hotela i naselja sa malim vikendicama u alpskom stilu. Nakon još 20 km ceste, dolazimo do poznatog mosta na Tari i kanjona rijeke Tare. Tamo su napravili dva zip line-a preko kanjona i vrlo su impozantni. Također, sve je prepuno agencija koje organiziraju rafting na Tari. Ručali smo specijalitet – pečenu janjetinu i spustili se do Tare gdje sam se ja fino i osvježio. Obzirom sam naviknut kupati se u rijeci Kupi, nije mi bilo hladno, dok ostatak ekipe nije bio za kupanje. U povratku smo još prošli kroz Podgoricu, međutim, nema se nešto posebno za vidjeti. Natrag u kamp, stigli smo u večernjim satima. Zanimljivo je da je u tom sjevernom dijelu zemlje većina natpisa na ćirilici. Opet totalna razlika u odnosu na obalu, a pogotovo na Ulcinj.








Žabljak, Skijalište i ravnice u unutrašnjosti

Idući izlet bio nam je u bivšu prijestolnicu Cetinje i nacionalni park Lovćen. Cetinje je uistinu predivan gradić, svakako vrijedi otići. Popeti se na Lovćen, svakako preporučam. Pogled je predivan. Nama je bilo malo oblačno vrijeme, pa vidljivost nije bila najbolja. Ulaznica u NP Lovćen se plaća 3 eura po osobi. Jedna zanimljivost se dogodila na putu za Cetinje- opazili smo požar iznad ceste. Zvali smo 113 i rekli su nam da su već obaviješteni. Dok smo sve obišli i vraćali se istom cestom natrag, taj isti požar je došao skroz do ceste, sve je bilo puno dima i gorilo je raslinje uz samu cestu. Nismo vidjeli niti vatrogasce niti policiju. Valjda su mislili da neće gorjeti dalje od ceste, pa će se sam i ugasiti.

Budva sa ceste prema Cetinju










Lovćen

Slijedeći izlet koji smo planirali bio je grad Kotor. Tamo imam rodbinu, pa smo imali dobre vodiče kroz grad. Kotor nas je oduševio. Opet uspoređujem sa Trogirom. Grad je prekrasno očuvan, uređen i uredan.

Zadnji dan smo predvečer, po preporuci susjeda Slovenaca, otišli u Bar, ali Stari grad Bar. Bar je luka i nije zanimljiv, ali iznad Bara nalazi se stari grad Bar – ruševan, ali zanimljiv za obići.

Tako je nakon osam dana završio naš obilazak Crne Gore. Naravno, opet smo zapeli u gužvi kod Herceg Novog na povratku, ali već smo se bili navikli na to. Kad smo ušli u Hr preporodio sam se na našim cestama. Sve je fino glatko i uređeno. Tamo sam imao osjećaj da će mi prikolicu iščupati s kuke. Uglavnom vrlo zanimljiva zemlja koju se isplati posjetit.

Za navigaciju smo koristili HERE na telefonu međutim moram reći da su sve znamenitosti izvrsno označene i da se ne bi izgubili niti bez navigacije.

Benzinskih postaja ima dovoljno i česte su tako da nema problema niti s time. Cijene goriva su niže nego kod nas.

U kampu smo imali besplatni WiFi što je odlično jer obzirom da Crna Gora nije u EU, cijene roaminga su visoke.

Vrijeme nam je bilo odlično, sunčano, povremeno s oblacima, temperature oko 35 ali navečer dosta padne pa smo se preko noći pokrivali. Kad smo išli na Žabljak krenuli smo sa 34 s mora, a stigli na 24 u Žabljak. Samo zadnju noć je lijevala kiša i to je bilo sve.

I za kraj dobro došli na izložbu kamp prikolica Buljarica sezona 1975/76:

Topic za komentiranje ovog prekrasnog putopisa:

viewtopic.php?f=52&t=1839

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...