Udruga kampista Hrvatske

Tema za komentiranje, pitanja i ostalo:
http://forum.camping-croatia.com/viewtopic.php?f=52&t=1603

Nakon dugo vremena stiglo vrijeme za novo putovanje motorom i ispunjavanje stare želje - odlazak do Krakowa. Da se ne ide samo do Krakowa odlučeno je da se obiđe cijela Slovačka. S obzirom da smo Bratislavu već vidjeli u zapadni dio Slovačke nećemo ulaziti. Mađarsku smo praktički cijelu prošli pa smo odlučili da ćemo nju proći autoputom. Uzimamo vinjetu koja vrijedi 10 dana tako da će nam koristiti i u povratku.
Uz pokoje stajanje prolazimo pored Budimpešte.



Nastavljamo autocestom prema Beču. Iza Tatabanye se odvajamo prema Komarnu. Prelazimo preko Dunava i ulazimo u Slovačku. Komarno je odmah na granici, smješten na ušću rijeke Vah u Dunav, inače najveća Slovačka luka na Dunavu. Obilazimo grad koji je jako miran i lijepo uređen:











Dalje nastavljamo prema Banskoj Stiavnici. Uz standarndno zaustavljanje za mali odmor i osvježenje napredujemo po planu:



U mjestu Hontianske Nemce na skretanju prema Banskoj Stiavnici stoji policija. Na cesti je nastao odron i nema prolaza. Odmah mijenjamo plan i idemo direktno prema Banskoj Bystrici gdje je planirano noćenje. Smještamo se u pansionu:



S obzirom da smo stigli ranije odlazimo odmah u obilazak grada, a ne kako je planirano sutra ujutro.
Smješteni smo blizu centra grada pa odlazimo pješke u obilazak grada. Grad je poznat po velikom spomeniku Slovačkom narodnom ustanku iz Drugog svjetskog rata:







Tu se nalazi i muzej ratne tehnike iz II svj. rata na otvorenom:

Središte grada je formirano kao prekrasni trg koji se prostire uzduž ulice koja je puna restorana i kafića.





U centru trga i oko njega se nalaze fontana i spomenici, zvonik, crkva, toranj:







U povratku prolazimo pored zanimljivog kafića „Hot rod“:



S obzirom da nismo mogli doći do Banske Stiavnice s jedne strane, sutradan ujutro njoj prilazimo sa druge strane. To je gradić koji je na popisu Unescove Svjetske baštine. Grad je u povijesti bio najpoznatiji po rudarstvu plemenitih metala. Posljednji rudnik je zatovren 2001. godine.
Dominantan prizor u gradu je Stary Zamok (stari zamak):





U dvorcu je organiziran prikaz borbe i starih običaja:





Spuštamo se od dvorca i nastavljamo obilazak grada koji ima pod Unescom zaštićeno 360 objekata. Motor naravno "propisno" parkiran:



Gdje god da pogledaš vidiš nešto zanimljivo:













Nastavljamo dalje i putem srećemo maratonce kojima nije lako, kud je vruće tu još moraju uzbrdo:



Daljni nam je plan obići dvorac Bojnice. Na putu do Bojnica nailazimo na konjički turnir i indijansko selo:

Bližimo se dvorcu Bojnice:



Pred ulazom u dvorac napravljeno je malo etno selo:









Dvorac izbliza:











U dvorištu dvorca:









Dvorac je na više katova i svi si dostupni za obilazak:













U dvorcu se nalazi i grob zadnjih vlasnika dvorca obitelj Palfi koja je i napravila veliku rekonstrukciju dvorca:



Između ostalog zanimljivo je da se ispod dvorca nalazi spilja koja je ukljućena u obilazak dvorca i ta spilja je povezana sa 26 m dubokim bunarom koji je opskrbljivao dvorac pitkom vodom.
Put do spilje i spilja:







Nastavljamo dalje uz sada već polako izmjenjeni krajolik, ulazi se u brdovitije predjele – Tatre:





Odmaramo se uz dvorac Orava:





Nažalost nemamo vremena za njegov obilazak. Granica sa Poljskom je blizu i nastavljamo prema Krakowu:



Iznenadilo me da je u Poljskoj ogranićenje na autoputu 140 km/h. Do Krakowa nas vodi brza cesta sa četiri trake. Zanimljivo je da cesta vodi čak i kroz naseljena mjesta a križanja su izvedena klasično bez petlji. Na nekim križanjima imaju semafori, a na većini nema. Ograniženje je 110, osim na nekim križanjima gdje je 70 km/h. Ako se uzme u obzir da je to brdoviti kraj, pa na cesti ima dosta uspona i zavoja, ovakav način uključivanja i križanja ceste je po meni jako opasan!!!

Prva meta za obilazak je rudnik soli u mjestu Wieliczka koje se nalazi na 10 km od Krakowa. Parkirališta su blizu ulaska u rudnik. Ni kampera nije problem smjestiti na parking:



Prilaz do rudnika:



Inače rudnik se koristi od 13. stoljeća, a već početkom 20. stoljeća je postao turistička atrakcija. Rudnik ima 7 nivoa, prvi je na dubini od 64m, a zadnji na oko 370m. Turistički se obilazi prvi i treći nivo. Prema legendi rudnik je nastao kada se kcer Bele 4. dosla udati za Poljskog kraljevića, pa je nešto prtljala s prstenom koji je pao u neku rupu, nakon što su se polomili da ga izvade, otkrili su da je slan.
Činjenica je i da postoje dokazi da su u puno davnije doba njihovi preci eksploatirali sol s površine na primitivne načine. Ovisno o dubini, namjeni i vremenu nastanka vide se različiti stilovi podupiranja svoda, od drvenih greda, pa do kamenih lukova. Pod kamen mislim na originalni materijal, nečistu sol koja izgleda kao tamni slabo prozirni kamen. Ljudi su u rudniku odrađivali smjene po 12h i izlazili na površinu. U rudniku su se koristili i konji. Zanimljivo je da je jednom spušten konj ostajao dolje cijeli život. Zadnji (pokazni) konj izvađen je 2002. pod pritiskom udruge za zaštitu životinja.
U rudniku postoji katedrala (u njoj se i danas služe mise), nekoliko kapelica, dosta kipova i ukrasa, naravno sve napravljeno od rafinirane ili nerafinirane solne rude. Kipovi, freske, lusteri, oltari, sve je napravljeno od soli.
Unutar rudnika postoji nekoliko jezera jako zasićenih solju (oko 350kg soli/1000kg vode).
Takodjer postoje prolazi koji su se prolazili čamcima. Danas se rudnik koristi i za liječenje plućnih bolesti (astme i sl.). Navodno da je kombinacija konstantne temperature od 15 st. C i slanost jako ljekovita. Kažu da 2h provedena u Wieliczki produžuju život za 2 tjedna.
U rudnik se spuštamo preko gotovo 400 stepenica i na dubinu od 135 m. Obilazak rudnika traje skoro tri sata. Povratak je puno brži, za četrdesetak sekundi nas originalni rudarski lift vraća na površinu. Rudnik od 2004. ne proizvodi sol, ali u njemu je i danas zaposleno 400 rudara koji održavaju instalacije u ogromnom kopu.







































Jedan prolaz gdje se prije moglo ići čamcem u obilazak rudnika. Tu se prije dosta godina dogodila tragedija, čamac se prevrnuo i ljudi su ostali ispod čamca, a kako je ta voda zasićena solju, ljudi jednostavno nisu mogli izroniti ispod čamca i doći do zraka. Spasioci su stigli prekasno i od tada više se nemože čamcima u obilazak rudnika:

Nakon povratka u "gornji" svijet slijedi vožnja do mjesta Oswiecim i obilazak zloglasnog Auschwitza!
Većina zgrada je otvorena za obilazak i u njima (kako kojoj) se nalaze fotke ubijenih ljudi, njihova odjeća, spavaonice, mjesta ispitivanja, mučenja, fotografije života u logoru, autentične snimke iz logora…. U samom logoru se može obići mjesto gdje su ubijali ljude pred zidom, mjesto gdje su vješali ljude kao i spalionicu….





















Za nepovjerovati šta nekome može pasti na pamet, jako potresno.

Nastavljamo sa obilaskom Krakowa. Prvo idemo na brdo Wawel poznatom po stolovanju poljskih kraljeva od 11.-17.st. Tu se osim dvorca Wawel može vidjeti i katedrala koja pripada tom kompleksu koji je nekoć djelovao kao gradić. Zvonici katedrale su zapravo ono što se prvo i primjećuje u šetnji prema brdu:

Spuštamo se sa Wawela i nastavljamo prema središnjem trgu:







Dolazimo na glavni trg koji je najveći u Europi (200m x 200m) - nastao 1257. godine. Na trgu ima puno restorana, kafića, suvenirnica, mnogo besplatne zabave, uličnih zabavljača: pantomimičara, žonglera, uličnih svirača, slikara….









Na trgu se ističe žuta zgrada Sukiennice, nekadašnje središte trgovine na ovim prostorima:



Na trgu se nalazi crkva Sv.Marije, poznata po svom ciglenastom izgledu, a koja se može i podičiti i najvećim baroknim oltarom na svijetu:





Tu se nalazi i jedan od najfotografiranijh objekata u gradu, toranj Ratuszowa, gotičko zdanje, jedini sačuvani dio nekadašnje gradske vijećnice:






Obilaskom Krakowa završavamo obilazak Poljske i krećemo natrag prema Slovačkoj. Odmaramo se na brzoj cesti gdje je uz samu cestu smještena crkva u kojoj se održava misa na otvorenom. Ljudi stoje doslovno na 10m od ceste:





Nastavljamo dalje, sada su nam opet na vidiku visoke Tatre.



Stajemo u Zakopane koje su skijaški centar u Poljskoj:









Nastavljamo odličnom cestom prema Slovačkoj. Sada obilazimo Tatre sa druge strane u odnosu na dolazak u Poljsku.





Smještamo se u Popradu koji će nam poslužiti kao baza za slijedeće dane.

Smještamo se u Popradu koji će nam poslužiti kao baza za slijedeće dane. Odmah nakon smještaja krećemo u Visoke Tatre. Ovo je naš slijedeći cilj:



Poprad u daljini:



Pogled na Niske Tatre i dolinu između Tatri:



Cesta je odlična za vožnju, a i temperatura (nekih 22-24) je puno niža nego u dolini, tako da je super za vožnju. Evo nas blizu snijega:



I Tatre su stradale kao i Gorski kotar, dosta šuma je porušeno do zemlje:





Spuštamo se sa Viskoih Tatri i idemo u Niske Tatre, točnije u Demanovsku dolinu u kojoj se nalazi jedno od najljepših Slovačkih skijališta – Jasna:





I dalje nastavljamo niskim Tatrama, ovaj puta do Vlkolineca. Vlkolinec je živi muzej na otvorenom koji je pod zaštitom Unesco-a. Selo danas predstavlja način života koji se u centralnoj Europi živio nekada, a u selu živi 32 stalna naseljenika:

Napuštamo Tatre i okrećemo prema istoku Slovačke. Slijedeće za obići je dvorac (bolje reći njegovi ostatci) Spišsky Hrad.





Spiški Hrad je sagrađen u 12. Stoljeću i to je jedan od najvećih dvoraca u europi i na popisu he Unesco kulturnog nasljeđa. Zapaljen je i uništen 1710 godine. Danas je jedan od najvrijednijih eksponata Slovačke kulturne tradicije.









U dvorcu postoji uređeni muzej:













Kula i put do vrha kule unutar dvorca:





Pogled sa kule dvorca:

Nastavljamo dalje prema Bardejovu. Bardejov je još jedan slovački grad na Unescovom popisu svjetske baštine.
Središtem glavnog trga se ističu gradska vijećnica koja je sagrađena na početku 16. stoljeća i bazilika sv. Egidiusa koja ima 11 oltara:



























Vraćamo se u bazu i prolazimo kroz Staru Lubovnu gdje se nalazi Lubovna dvorac:

I tako pomalo stigao je i dan povratka. Od plana je još ostalo obići Košice:



















Na glavnom trgu Košica dominantna je katedrala sv. Elizabete i Urbanova veža (toranj):











Nastavljamo prema Mađarskoj i sada već našoj standardnom stajalištu Ikea u Budimpešti gdje nemože proći bez švedskih okruglica! A poslije Budimpešte kuća je jako blizu!

I za kraj pregledna karta sa cijelom rutom putovanja: