Življe je nego prije,definitivno.
Preko noći se ništa ne rješava,dugogodišnje sušno razdoblje nemože se preko noći završiti obilnom žetvom.
Al kreće se od osnovnih, fundamentalnih stvari.
A što svatko može dati a da ga ništa ne košta, malo svog slobodnog vremena.Malo.
To sam što jesam,kampiram i dalje ću kampirat.Mala hrvatska zastavica uvjek je na mom šatoru.
Drago mi je u kampovima vidjeti sve ljude i sve nacionalnosti,žao mi je što sam u njima kao hrvat u veelikoj manjini.
Kako to promjeniti.
Neznam s kojim buđetom udruga raspolaže-al možda bi se moglo krenuti s npr.(nemojte se smijat i odmah na nož) zakupit svake godine jedno 10-15 parcela za članove udruge i to svake godine u drugom kampu, i na osnovu toga tražiti popuste,povlastice i sl.
Da bi to upalilo, mora se naravno uključit i članstvo udruge.
Dal je to izvedivo, ljudski faktor i sl, al sam mišljenja da bi nakon par godina možda u 80% slučajeva ostvarili trajni popust u nekim od kampova gdje bi kao udruga boravili.
Pametniji će znat dal i kako i koliko je moguće i dal je to uopće moguće i kakav bi odaziv členstva bio.
S podacima kojima raspolažem (slovima i brojkama 0) izgleda mi MOŽDA izvedivo!