Pridružen/a: 04 lip 2009 07:43 Postovi: 5526
Lokacija: From The Balkony
Prije nego počnete čitati - želja je u putopisu što detaljnije predočiti i vama naše putovanje. Nadam se da ću uspjeti prenijeti bar detalj Portugala - a komentirati možete u posebnom topicu. Na sva pitanja rado ću odgovoriti...
Na povratku s ture Italijom kao destinaciji o sljedećem putovanju razmišljalo se o turi do Španjolske i Portugala kao krajnje destinacije. Nisam tada ni slutio da će se to i ostvariti već nakon skoro u sat točno godinu dana kasnije. Lani smo se vratili 23. 9. a ove godine nastavili putovanje 24. 9.
Sin Luka zaslužan je za ovo putovanje. Već svi znate da je u sastavu hrvatske taekwondo reprezentacije putovao na Europsko prvenstvo u Porto. Valjalo je eto i nama poći navijati. Nažalost, ekipa iz Italije nije mogla s nama na put, pa smo odlučili odletjeti do Portugala. Karte smo kupili preko flytap.com za 1650 kn po karti. Mjesec dva prije puta počelo je "kopanje" po internetu i "skidanje" karata, planova gradova, turističkih vodiča o znamenitostima, raznoraznih informacija. Na kraju pred sam put napunio se cijeli mali registrator debljine 5 cm koji je bio sortiran s utanačenim planom razgledavanja po danima. Kopajući po internetu skoro do zadnjeg dana dvoumili smo se između kamperske varijante i varijante rentanja auta i spavanja po hotelima. Rentanje kampera u Portugalu je skup hobi i koštao bi oko 120-130 eura po danu a ono što me najviše odbilo bilo je potraživanje skoro 2000 eura kao depozit. Dok budete čitali putopis ako budete zbrajali shvatit ćete koliko je nažalost velika financijska razlika bila koja je prevagnula u korist hotel + rent-a-car.
Utorak, 24. 9.
Stigao je i taj dan našeg putovanja. Airbus A319 portugalske kompanije TAP poljetao je u 15:05 iz Zagreba sa usputnim zaustavljanjem u Bologni.
Poletio je i sletio u Bolognu bez kašnjenja, ali onda tamo počela je drama. Iz Zagreba u avionu je bilo dvadesetak putnika, a avion se u Bologni napunio do posljednjeg mjesta. Svi pretinci iznad putnika bili su dupkom puni. U avion je ušla većina tamnocrnih putnika svakako obučenih. Neki su imali u vrećama za smeće svoje stvari umjesto u koferima i slične čudne situacije. Dok je avion čekao da se napuni u zadnjem dijelu posvađala se jedna skupina žena - kako je to smiješno bilo za slušat, a onda i za gledat. Skoro se potukle. I taman kad su nas izgurali na pistu i kad smo trebali krenuti ove "kokoši" su se izgleda i počerupale i vratili su nas nazad na parkirno mjesto. Došla je i policija i odvela jednu putnicu. Pa smo čekali da joj izvade kofer iz bunkera, pa smo onda morali i dotočiti goriva. I tako se zaustavljanje u Bologni umjesto 45 minuta razvuklo na 2:45 minuta. Nakon dva i pol sata leta slijećemo na lisabonski aerodrom Portela. Kako se Portugal nalazi u drugoj vremenskoj zoni, vraćamo satove jedan sat unatrag, te nakon brzog prolaska kroz carinsku kontrolu i neočekivano brzog pristizanja naših kofera (stigli 1 i 4) potražili smo Lisabon Tourist kiosk u samoj zračnoj luci. Tu sam odmah spremno kupio LisboaCard i pokupio 2-3 besplatne mape grada. LisboaCard omogućava besplatnu posjetu znamenitostima i atrakcijama te besplatan prijevoz tramvajem, busevima, metroom i prigradskim vlakom, te popuste u Lisabonu i okolici. Uzeli smo dvodnevni po cijeni 31,50 eura/kom.
Par minuta poslije i već smo bili na ulasku u Metro koji je odmah u sastavu zračne luke te smo zastali kod aparata za kupnju karata. LisaboaCard odlučili smo koristiti sljedeća dva cijela dana (traje 24 sata) pa smo zato morali prvo veče kupiti jednokratne metro karte. Nisam pravo ni pogledao u aparat za karte, a pokraj nas je zastao mladić od 20-tak godina i na engleskom priupitao trebamo li pomoć. Pokazao nam kako kupiti dvije karte i kratkom razgovoru rekao da je iz Ukrajine. U Bjelovaru sam još "skinuo" i ispisao plan metroa, pa sam znao i stanicu na kojoj moramo presjesti i stanicu kao krajnju destinaciju.
I tako smo iz metroa izašli na metro stanici Rossio ili direktno na trgu Praça da Figueira što je bilo ni pedesetak metara do našeg pansiona gdje smo imali unaprijed plaćenu sobu. Noćili smo u "Residencial Norte" malom pansionu u još manjoj ulici ali u samom centru četvrti Baixa ili jedne od starih gradskih četvrti. Sobu sam unaprijed rezervirao putem booking.com stranice i platio sam tri noćenja 117 eura u sobi s bračnim krevetom i kupaonicom, te pogledom na ulicu. Ovo je bitno jer u pansionu postoje i sobe koje nemaju kupaonicu u sastavu već je jedna kupaonica na nekoliko soba na katu, ali su zato po cijeni od 20-tak eura.
Kako je već bilo oko 23 sata dok smo se smjestili, a i bili smo umorni od 7 sati leta odlučili smo se odmoriti kako bi ujutro mogli startati s razgledavanjem.
Pridružen/a: 04 lip 2009 07:43 Postovi: 5526
Lokacija: From The Balkony
Srijeda, 25. 9.
Razvlačenje do 8:00 po lokalnom vremenu ili već 9:00 po hrvatskom bilo je dovoljno za odmor od puta. Trebalo je krenuti u razgledanje. Izlaskom iz pansiona i prolaskom već uz restorane u ulici prema Trgu Rossio shvaćamo da se grad "budi" tek od 10:00 sati. Vrijeme nam nije bilo naklonjeno, prognoza je govorila o prolaznoj kiši i naoblaci. Na samom trgu pronalazimo pekaru/slastičarnu i naručujemo dvije kave i peciva. Uz doručak pomalo listamo prvi vodič i gledamo kamo ćemo. Odlučujemo se za neke muzeje i krećemo lagano praznim ulicama kroz četvrt Baixa prema četvrti Chiado. Nažalost muzeji također rade od 10 sati pa smo "osuđeni" na čekanje.
Prvi muzej koji posjećujemo i koristimo LisboaCard je Muzej umjetnosti Chiado. Prekrasan muzej brojnih skulptura i prekrasnih slika, plakata sa izložbi i drugih izložaka iz kulture. Bio nam je usput na putu a i taman se trebao otvoriti.
Muzej napuštamo u smjeru Largo de Camoes jer smo na internetu našli da svakog dana s tog trga kreće Sandeman`s Lisabon Free Tour. Vodič s grupom prolazi uži centar grada, a plaća se po dobrovoljnom odabiru iznosa koliko tko želi nagraditi vodiča. Pridružujemo se zanimljivoj grupici koju čine brazilka, amerikanac, dva para iz Njemačke, par iz Engleske, tajvanka i mi. Vodič je mladić star 22 godine, rođen u Lisabonu.
Početak priče kreće općenito o Portugalu i Lisabonu, pa preko samog spomenika Luizu Camoesu po kojemu i trg nosi ime.
Nastavak slijedi prema najpoznatijoj lisabonskoj kavani "A Brasileira" gdje su se sastajali književnici i pjesnici, a tamo je i spomenik jednome od njih "pijancu" Fernandu Pessoa-i čiji sam skinuo tekst s interneta - što stranac mora vidjeti u Lisabonu.
Odmah do je i spomenik Antoniu Ribeirru poznatijem kao "poeta Chiado".
I tako smo se počeli penjati prema Muzeju arheologije i trgu Largo Carmo gdje se nalazi nacionalni arheološki muzej i ulaz na gornju stanicu još jedne lisabonske atrakcije Elevador Santa Justa. U kratkoj pauzi iskoristili smo naš LisboaCard i provezli se dizalom i dolje i gore. Karta jedne vožnje stoji 5 eura, što znači da smo skoro pa isplatili pola našeg LisboaCard-a.
Nastavak šetnje bio je prema jednom od vrhova vidikovcu gdje smo imali prekrasan pogled na grad. Putem nas je počela lagano pratila kišica.
Nakon kratke pauze za slikanje i razgledavanje - uslijedio je lakši put nizbrdo. Sjetio sam se nekoliko puta moje prijateljice "bajkice" i svih penjanja i spuštanja po brdima Italije... Stigli smo do Trga Sao Roque na kojem se nalazi prekrasna crkva i istoimeni muzej u koji smo mogli uz 70% popust s LisboaCard karticom, ali smo to odlučili obići kasnije samostalno. Na trgu se nalazi i statua "prodavač tiketa".
Nastavak je slijedio stepenicama Calcada da Dogue prema trgu Rossio. Usput smo zastali u lokalnoj "birtijici" gdje se toči specijalni cherry iliti višnjevac u čašice od čokolade. Prvo se popije višnjevac, a potom pojede čokoladica. Slično nešto kao što je Griotta ili Mon Cherry samo daleko daleko bolje i jače! Ta poslastica zove se "ginginha copo chocolate" i stoji 1,65 eura.
I eto nas na glavnom turističkom trgu - trgu Rossio. Nama je poznat jer smo tu blizu na stanu. Ali bilo je lijepo čuti priču o njemu, valovima od "kockica" i spomenicima, zgradama poput narodnog kazališta koje se tu nalazi i ostalim detaljima. Ipak lokalni turistički vodič je vodič, ma koliko mi skinuli podataka sa interneta i probali sami nešto naučiti i vidjeti preko takvih pisanih vodiča.
Sa trga Rossio krenuli smo prema još jednoj znamenitosti Praca de Comercio na samoj obali rijeke Tejo (čitaj: Težo) kroz glavno šetalište i trgovačku ulicu Rua Augusta.
Na kraju Rua Augusta i izlasku prema trgu Praca de Comercio nalaze se prekrasna vrata Arco da Rua Augusta...
I Praca de Comercio.
Tu je na samoj obali i završilo naše trosatno obilaženje Lisabona. Odlučili smo nešto pojesti i vratiti se samostalno do nekih znamenitosti u koje nismo ulazili dok smo bili u grupi. Još dok smo istraživali gdje, što i kako naletio sam na internetu na zanimljiv restoran odmah pokraj trga Rossio gdje se poslužuje švedski stol. Točnije - obrok košta 6,90 eura, a sa švedskog stola je izbor hrane. Nismo pogriješili jer izbor je bio nekoliko priloga, nekoliko vrsta mesa, nekoliko vrsti tjestenine, 20-tak salata, ali kao i uvijek na prvu ideš na sigurno! A i ako pogriješiš nije problem - ostaviš i uzmeš drugi tanjur i drugo jelo.
Poslije preobilnog ručka usljedio je povratak ali ne rutom kojom smo se kretali već uz ono što smo vidjeli, a to je Elevadorom Gloria do vidikovca. Koristimo naš LisboaCard za transport uspinjačom (vožnja inače košta 5 eura).
A potom odlazimo do obližnje crkve (Igreja Sao Roque) koja je unutrašnjost sva zlatna... U sklopu crkve je i istoimeni muzej u kojemu je bila izložba crkvenih predmeta - kaleža, kipova, slika, dijelova oltara i slično, te smo tu iskoristili naš LisboaCard i platili 30% od cijene i usput odmah pogledali i izložbu.
Spustili smo se do same obale rijeke Tejo i stanice metroa i vlaka Cais de Sodre. Sjeli smo na vlak prema Cascaisu i izašli na stanici Belem. Tu smo naletjeli i na tzv. kamp parkiralište sa nekoliko kampera.
Naš ispisani vodič na ovoj lokaciji vodio nas je do nekoliko znamenitosti koje je trebalo vidjeti, ali prvi nam se ukazao spomenik Padrão dos Descobrimentos. Spomenik je posvećen slavnim portugalskim moreplovcima.
Na vrhu je vidikovac i opet u LisboaCard i popust od 80% popeli smo se brzim liftom na sam vrh odakle je pucao prekrasan pogled i na Planetarij, te naravno na jednu od najvećih lisabonskih znamenitosti - Jeronimitski samostan!
Nakon slikanja odlučujemo nastaviti dalje po obali do sljedeće znamenitosti - Torre Belem. E to me se danas najviše dojmilo. Toranj Belém ili Toranj sv. Vinka je utvrđeni toranj u četvrti Santa Maria de Belém u Lisabonu. Kaže wikipedia da je to jedan od najboljih primjera originalnog portugalskog kasnogotičkog manuelinskog stila. Zbog njegove umjetničke, ali i povijesne važnosti tijekom velikih zemljopisnih otkrića, upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1983. godine, zajedno s obližnjim Jeronimitskim samostanom. Napomenut ću da se za njega i Jeronimitski samostan može kupiti zajednička karta po cijeni od 10 eura, ali naš LisboaCard to pokriva i u obje znamenitosti ulazi se besplatno.
Pokraj njega je odmah vojni muzej portugalske vojske, ali naša LisboaCard imala je svega 20% popusta na kartu od 8 eura, pa smo ga odlučili ipak zaobići. Pogledali smo samo spomenik svim palim portugalskim vojnicima.
Prešli smo preko nadvožnjaka na drugu stranu Belema i uputili se natrag prema Jeronimitskom samostanu.
I stigli smo do samog kraja radnog dana svih znamenitosti, te smo se lagano uputili tramvajskom linijom kroz grad nazad prema Cais de Sodre i metrou koji će nas vratiti na našu početnu stanicu Rossio i prema našem pansionu. Nakon malo odmora, sređivanja dojmova nije bio kraj dana. Odlučili smo krenuti i u noćni obilazak uže četvrti Lisabona i probati pronaći barove u kojima se pušta poznati portugalski fado. Naš turistički vodič nam je prijepodne napomenuo u kojoj to četvrti navečer ima, pa smo se tu i uputili. Naravno Elevadorom Santa Justa digli smo se u gornji grad, pa laganini pješice preko Largo Cormo i trga Sao Roque u četvrt Chiado. Šetajući uskim uličicama naletjesmo na gužvu ispred jednog bara. I na fado! I ono - čuje se "naš" jezik. Pozdravimo se uredno. Djevojka je iz Beograda i tu je s dečkom švicarcem i njoj je njena "drugarica" rekla da se ovdje izvodi najbolji fado. Nismo se pravo ni snašli, ona je već bila unutar lokala, a povukla i nas sa sobom za stol za četvero. I usljedilo je slušanje fada i ispijanje vrhunskog likera od badema "Amarguinha".
Pjevačica sa slike koju smo slušali - Carla Sofia
Dušica i Tomy - kratko druženje uz puno smijeha
Kako je već bila i ponoć lokalno (ili po naški 01:00) vratili smo se u pansion na spavanje. I sutra je novi dan koji bi trebao biti jednako gusto nabit kao i današnji.
Pridružen/a: 04 lip 2009 07:43 Postovi: 5526
Lokacija: From The Balkony
Četvrtak, 26. 9.
E danas smo pametniji. Ustajanje u 9:00 i laganini pokret. Odluka je da se ide u drugi dio grada gdje se nalazi katedrala i dvorac. Ali prvo kava! Tražim na internetu McCaffe i pronalazim ga na samo dvije metro stanice udaljenosti. To je to.
I tako tek od tu počinje razgledanje. Na samo dvije busne stanice dalje nalazi se trg Marques de Pombal i poznati lisabonski Parque Eduardo VII.
Gledamo kartu i vidimo da se uz 10-tak minuta pješačenja dolazi do Aqueduto das Águas Livres - pješačkog prijelaza preko doline Alcantara. Kako nemamo previše vremena, a i blizu smo bus stanice na kojoj svakih sat vremena prolazi bus nazad prema gradu, a u dolasku je za par minuta odlučujemo se samo za slikanje iz daljine.
Bus nas vozi do Praça de Touros do Campo Pequeno. Tu je nanovo obnovljena arena za borbu bikovima Campo Pequeno. Nažalost zatvorena je iznutra i nisam ju mogao slikati, ali zato jesmo iz vana.
Tu pronalazimo metro spuštamo se njime do Basilice de Estrella i prekrasnog Jardim de Estrella (vrta)...
Kako ispred Basilice stoje tramvaji - upadamo u prvog "žuću" kako bi smo imali i to iskustvo. Uopće nam nije bitno kuda vozi, jer vozimo se s LisboaCard-om.
Ali pogodili smo sjesti u najbolji mogući jer nas je spustio do obale i preko Cais de Sodre i Prace de Comercio odvezao do njegove krajnje točke koja je bila nedaleko lisabonske katedrale Se.
Izlaskom iz katedrale naletjesmo odmah na najpoznatijeg lisabonskog "žuću" - liniju 28! Eto prilike za vožnju njime prema ulasku u dvorac Castelo de Sao Jorge.
Nakon još malo penjanja od tramvajske stanice uskim uličicama i beskrajnim stepenicama našli smo se kod ulaza. Uz LisboaCard imali smo 50% popust, ali kad smo već tu i kako je to jedna od onih "moraš obići" znamenitosti odlučili smo ju pogledati, a odozgora se također pruža i pogled na četvrt Baixa i cijeli Lisabon.
Kod ulaznih vrata smo vidjeli bus koji nećete vjerovat vozi direktno - naravno - na naš trg Rossio. A kako je već bilo vrijeme ručku odlazimo opet u Buffet do Leao.
Nakon ručka i cerveje razmišljamo kuda dalje. Odluka pada metroom do kraja i do Alamede dos Oceanos - novoizgrađenog modernog dijela. Tu nailazimo na Parque de Nacoes (Park nacija) i hrvatsku izvješenu zastavu (prva s desna)
Šećemo obalom uz brojne skulpture prema Tornju Vasco da Gamma. Nažalost putem saznajemo da je trenutno zatvoren, pa ni ne odlazimo do njega, a mislili smo se baš dići na vidikovac.
Iz dvorca smo vidjeli prekrasnu crkvu, a kad smo već u tom dijelu odlučili smo se da ju i obiđemo. Saznajemo da je to Iglesia de Santa Igracia.
Povratkom do rijeke Tejo i busne stanice odlazimo nazad do Prace de Comercio i trgovačkom ulicom pješice se vraćamo nazad na Rossio. Na Rossiu iznenađenje!
Priupitao sam jednog "crnoobučenog" kakva je to fešta. Objasnio mi je da kad završe dvije godine faksa onda imaju neki "ludi dan" i pravo obući te uniforme. A ovo su kažnjenici koji su u generaciji, a nisu završili službeno dvije godine faksa.
Kako je već pao mrak, odlučili smo se vratiti u hotel, nešto pojesti i polagano pospremiti kofere jer ujutro u 6 je dizanje - pozdravljamo Lisabon i krećemo prema Portu!
Pridružen/a: 04 lip 2009 07:43 Postovi: 5526
Lokacija: From The Balkony
Petak, 27. 9.
Dižem se ujutro neraspoložen, neispavan. Danas je točno godinu dana kako mi je umro najbolji prijatelj i cijele noći sam se vrtio, bio u suzama i nisam mogao spavati prolazeći kroz sjećanja na naše zajedničke godine. A i nebo je cijelu noć plakalo. Ali život ide dalje. Dejane - nisi i nikad nećeš biti zaboravljen!
Ustajemo se, napuštamo hotel i metroom odlazimo do aerodroma gdje trebamo preuzeti rent-a-car. Kupi nas shuttle bus i odvozi u grad do rent-a-car ureda. Kad tamo - neugodno iznenađenje. Ne primaju American Express karticu kao jamstvo, već inzistiraju na Visa Credit kartici. Zovu u Englesku u sjedište EconomyRentCar kuće gdje sam preko interneta rezervirao auto i nakon natezanja vraćaju nas nazad na aerodrom i ostavljaju. Jedino što imamo - imamo nadu u Emu - djelatnicu u Engleskoj da će nam probati rezervirati drugi auto u drugoj rent-a-car kompaniji s kojom rade po nekoj normalnoj cijeni. Odlazimo i do rent-a-car šaltera na aerodromu, ali auto tipa Clio, Ibiza koštaju za 6 dana od 300-450 eura!!!
I nakon skoro dva sata očekivanja, međusobnih zvanja - po nas dolazi djelatnik rent-a-car kompanije RUPAUTO. I već na parkiralištu preuzimamo Renault Clio. Ne znamo ni koliko će koštati, ni kakvi su uvjeti. Ema nam je rekla da će biti slična cijena i da potpišemo slip na iznos 600 eura za depozit, ali u slučaju da nešto napravimo auto taj iznos će nama vratiti EconomyRentCar. Sve je to telefonski i rekla kazala, ali uzimamo auto i tek oko 11 sati krećemo put Porta. Kako je od samog jutra lijevala kiša kao iz kabla nije nas previše to mučilo, ali izgubili smo ipak dragocjeno vrijeme i morali smo obilazak Coimbre izbaciti iz plana i programa.
Kako smo već izgubili dosta vremena odustajemo i od plana vožnje starim cestama i odlazimo autocestom prema Fatimi. Sumorno kišovito vrijeme nakratko je posustalo. Ali slike su nam sve sive.
Odslušali smo kratku misu, zapalili svijeće, kupili nešto suvenira i krenuli dalje.
Sljedeća destinacija ukazala nam se k`o Gospa nekima već na prvom kružnom toku. Batalha! Negdje u papirima imao sam spreman vodič za taj gradić. Točnije prekrasan samostan u njemu. Odluka je pala u drugom krugu vožnje istim kružnim tokom - idemo!
Monasterio de Santa Maria da Vitória je započeo portugalski arhitekt Afonso Domingues nakon što je Ivan I. Portugalski izvojevao pobjedu nad Kastiljcima u bitci kod Aljubarrote 1385. godine, a pred koju se zavjetovao Gospi da će joj u slučaju pobjede podići samostan. Gradnju je nastavio Francuz David Huguet, koji je od 1402. do 1438. godine izgradio i kapelu u kojoj su sahranjeni osnivač samostana, Ivan I. Portugalski, njegova žena Filipa od Lancastera i njihov sin, ali nije dovršio oktagonalni mauzolej kralja Eduarda I.
Tijekom vladavine Alfonsa V. (1438.-81.) portugalski arhitekt Fernao da Évora je dogradio samostan u otmjenom i strogom stilu. Majstor manuelinskog stila, Mateus Fernades Stariji, je uredio vijence na arkadama kraljevskog klaustra i nastavio je graditi kapele u oktagonu.
Gradnju samostana je financiralo sedam kraljeva, dok kralj Ivan III. Portugalski (1521.-57.) nije naposlijetku odustao financirati njegovo dovršenje 1517. godine, kako bi se posvetio Jeronimitskom samostanu u Lisabonu, te su oktogonalne kapele ostale nedovršene.
Dolaskom do samostana iznenađenje jer se plaća ulaz. Sjetili se da smo vidjeli da ga spominje LisaboaCard. Izvadili kartice i dobili ulaznice. Tako da smo i njega komplet obišli.
Kad smo već došli do Batalhe, ajmo odmah vidjeti i Alcobacu jer mi je ona bila na spisku za isti dan razgledanja. Da bar probamo nešto spasiti. od vremena.
Samostan Djevice Marije u Alcobaçi (portugalski: Monasterio de Santa Maria de Alcobaça) je srednjovjekovni rimokatolički samostan u gradu Alcobaça, u središnjem Portugalu. Osnovao ga je prvi portugalski kralj, Alfons I. Portugalski, 1153. godine, te je tijekom povijesti održavao blisku vezu s portugalskim kraljevima.
Imamo vremena pa rekoh ajde ipak dalje idemo starom cestom. Kobne li pogreške. Relaciju oko 150 kilometara prolazili smo oko 4 sata. Non-stop je puna crta, a zamislite da na našoj staroj cesti prema moru na ama baš svakom raskršću je kružni tok, a između raskršća po 2 semafora koja se pale ako se slučajno povezete brže od 50 km/h. Katastrofa. U Porto smo stigli tek oko 21:00 sat. Smjestili smo se u naš Hotel "Park" i otišli do drugog hotela po Lukinog trenera i onda dalje javiti se sinu da smo stigli i vidjeti se nakratko s njim. Hotel sam također rezervirao preko web stranice booking.com i platio sam četiri noćenja 116 eura.
Feđa (Lukin trener iz kluba) otkrio nam je da u Portu postoji trgovački centar "El Corte Ingles" i na njegovom 7. katu da ima dobar restoran i meni za 7 eura. Meni je uključivao - predjelo, glavno jelo, piće i kavu. Tako da smo otišli na večeru koja se malo odužila i potom umorni na spavanje. Jer sutra je ono zbog čega smo i došli u Portugal.
Dan zaključujemo s malo događaja, jer kako je sve čudno od jutra krenulo dobro se do navečer i završilo.
Pridružen/a: 04 lip 2009 07:43 Postovi: 5526
Lokacija: From The Balkony
Subota, 28. 9.
Hotel napuštamo navijački nabrušeni. Navigacija nas vodi nepoznatim terenom ravno do parkirališta ispred dvorane u kojoj se održava Europsko juniorsko taekwondo prvenstvo. Napokon dočekujemo i tu borbu.
Luka i trener i izbornik juniorske reprezentacije
Nažalost ništa od medalje... Izgubio je od španjolca koji je na kraju dana izgubio finalnu borbu i osvojio srebrnu medalju. Za nas je uspjeh i njegov odlazak na EP jer koliko mladih njegove generacije može se time pohvaliti. A gledajući ga cijelo ljeto kako se pripremao i trenirao znam da je dao sve od sebe!
Evo i borba ako koga to zanima:
Što sad, nije sve crno, ali lakše se i nama maknuti od njega nego mu raditi dodatan pritisak, pa krećemo neplanirano u obilazak Porta. Kuda- nemamo ni kartu ni vodič, ali znam gdje je Atlanski ocean. Idemo! Čim smo od parkirališta došli do oceana nebo se opet naglo smračilo. I počeo je pljusak. Opet sam pokisao.
Castelo do Queijo na samoj obali
Kako je oblak prošao, prošao je i pljusak, te smo nastavili pješice dalje uz plaže. Ali vraćali smo se kako bi pomakli bliže auto kako bi se imali gdje za skloniti u nadolasku novog vala kiše. Praia do Ourigo (Boa-Vista) na samoj obali oceana je prekrasna.
Pokraj je odmah i Castelo de Sao Jose de Foz
Kako se ubrzo nakon toga opet smračilo i počelo je opet padati otišli smo natrag u dvoranu, pokupili trenera i otišli obaviti popodnevni ručak. Poslije smo uhvatili slobodno vrijeme i kasnopopodne smo "ubili" u ogromnom trgovačkom centru. Kišni ružni dan je završio kišnom večeri sa večerom uz vino na 7. katu.
Pridružen/a: 04 lip 2009 07:43 Postovi: 5526
Lokacija: From The Balkony
Nedjelja, 29. 9.
Dan počinje pogledom iz hotelske sobe na gužvu na prilazu Portu. Gledamo i planiramo s koje strane ćemo. Kako ne bi odmah upali u gužvu odlučujemo se startati iz Vila Nova de Gaie s točke koju zovu "Viewpoint" na kartama buseva za razgledavanje (Citysightseeing i Yellow bus), a nama navigacija kaže da je do tog mjesta samo 5 minuta.
Pogled s "viewpoint"-a u Vila Nova de Gaia na četvrt Ribeira.
A odmah iz mjesta gledišta panorame nalaze se vinarije koje proizvode popularno vino porto....
Pogled je prekrasan na već spomenutu Ribeiru i najpoznatiji most koji spaja stari Porto i staru Vila Nova de Gaia - most Ponte Luiz
I onda smo se odlučili primaknuti bliže kroz stari grad, ali ostati na ovoj strani rijeke Duoro
I brodići kakvima su vino nekada vozili, jer na ovoj strani uz cestu nalaze se vinski podrumi i najpoznatije vinarije...
Sjedamo u naš rentani "sepet" i odlazimo preko Ponte Luiza u Porto. Penjemo se prema katedrali i tražimo mjesto za parkiranje. Nastojimo se nagurati negdje gdje nema plaćanja i takvu jednu oazu nalazimo i guram sepet između dva auta na dva-tri puta. Da sam s normalnim autom ne bi takve sreće bilo. Nalazimo se na brdu negdje pokraj nas je most a i katedrala. Ali čim smo krenuli s parkinga upada nam u oči kip još jednog portugalskog književnika koji možda i ne bih slikao, ali svidjela mi se njegova kapa.
Usput pronalazimo Igreja de Santa Clara, ali unutra je misa i ne želimo u pola upadati. Dolazimo do mosta Ponte Luiz. U donjoj razini mosta idu automobili, a na vrhu mosta je šetnica i preko njega prolazi metro. Ali mi smo non-stop loše sreće, pa dolaskom do mosta opet počinje padati kišica koja se lagano pretvara u pljusak. I iako pada odlučujem ipak "opaliti" sliku-dvije-tri pa što bude.
Odatle pod kišobranom širimo kartu i vidimo da nam je na 1-2 minute udaljen Se. (Se = katedrala)
Zaklonjeni visokim zidovima uskim uličicama spuštamo se lagano prema centru starog dijela Porta. Putem ima hrpa zanimljivih detalja, ali kako se meni sviđaju posebice ferali - evo jedan iako ne svijetli!
Šetnjom dolazimo do Trga slobode (Praca da Liberdade), sav se sebi divim kako ne moram gledati na kartu i znam imena trgova. U pozadini na kraju trga nalazi se Gradska vijećnica, a ovaj konjanik je Kralj Petar IV.
I Portom voze "trajvani" slični kao u Lisabonu. Ali ovdje nismo imali dnevne karte, pa se nismo vozali... Jedna slika uz "jureći".
Čim je tramvaj prošao, vidjeli smo slastičarnicu i bilo je vrijeme za jutarnje "kavenisanje". Ušli smo i vidjeli hrpu kolača. Već smo pet dana u Portugalu, a nismo probali originalni kolačić - tzv. pastel de nata.
Nakon kraće stanke krenuli smo dalje - i ubrzo došli do Igreja dos Clérigos....
... iza kojeg se krije Torre dos Clerigos - još jedna značajna znamenitost Porta izgrađena u 18. stoljeću
Krećemo dalje preko trga gdje se odvija sajam s kućnim ljubimcima, najviše raznobojnim papigicama i nailazimo na zanimljivo mjesto odakle puca prekrasan pogled. Iako kišica lagano sipi - vadim aparat i slikam pogled na Katedralu (Se) i rijeku Duoro i vinarije... Bilježim i ulicu za pamćenje.
I opet stepenice - ali fala Bogu idemo dolje... Na dnu ispadam na već poznato mi mjesto. Tek par metara poviše Palacio da Bolsa.
Ispred palače je reklamni pano da su unutra dani vina s mogućnosti kušanja. Ulazimo. Ali - nismo te sreće. Nedjelja je i ništa od isprobavanja besplatnog vina. Iako je znak zabrane slikanja - ja moram lupit bar jednu - ak sam mogao uz nekoliko zaštitara lani u Asisiju snimit grob Franje Asiškog budem i ovu prekrasnu dvoranu.
Preko puta palače nalazi se Jardim do Infante Dom Henrique.
A s njega se pruža pogled prema rijeci i četvrti Ribeira. Dolazimo za minutu do nje. Definitivno spada u skupinu "mora se vidjeti"! Pokušajte sami dodati malo života u moje sumorne kišne slike.
I šetnjom uz more - eto nas nazad do našeg mosta Ponte Luiz sa druge strane.
Preko puta je donja postaja uspinjače koja nas vodi na pedesetak metara od parkirališta gdje je auto. Kako pada kišica odlučujemo se dignuti njome.
Sjedamo u auto i krećemo dalje. Jučer dok smo išli prema Atlanskom oceanu naletjeli smo na veliki kružni tok u kome se nalazilo nekoliko znamenitosti. U centru kružnog toka je park Jardim de Boavista sa spomenikom palim vojnicima Portugala, a izvan njega je i Casa da Musica iliti koncertna dvorana grada Porta.
Kako se približio kraj dana - odluka pada da idemo na večeru u "El Corte Ingles" i laganini odmarati noge u hotel. Dolazimo u hotel i poslužuje nas novi konobar. Donese nam predjelo što je u svakom meniju, ali iza toga dolazi nam i juha na stol. Iznenađeni jer u cjeniku piše da je juha dodatno 1,5 euro, ali kako baš nismo puno juhi jeli prihvaćamo ju. Iza toga biramo izbor od tri glavna jela i naravno Super Bock cerveju (pivo) i eto opet konobara sa jelovnikom - što ćemo od deserta jesti. Sad pitam jel danas neki specijalni menu zbog toga što je nedjelja, ali on nam objašnjava da turisti koji nisu iz Portugala uz pokazivanje putovnice imaju turistički meni u koji je to sve uračunato. Uzimamo desert, a poslije toga dolazi i kava. Večera se razvukla na skoro dva sata. A račun iznosi punih 12 eura za dvije osobe!!!
Toliko o cijenama i menijima kod nas na našoj obali. Sad puni možemo na odmor jer sutra je turistički obilazak dva mjesta - Brage i Guimaraesa.
Pridružen/a: 04 lip 2009 07:43 Postovi: 5526
Lokacija: From The Balkony
Ponedjeljak, 30. 9.
Još jučer sam se čuo s našim forumašem Gacom i on je službeno u Portugalu. Planirao sam ujutro u Guimaraes, a popodne u Bragu, ali znajući da Gac ujutro obilazi najveću znamenitost Brage - Bom Jesus do Monte i mi smo krenuli u Bragu. Navigacija nas je digla na sam parking stotinjak metara do glavne crkve. Kako smo išli prema crkvi, tako su neki izlazili iz nje, pa i nama poznato lice...
Koristimo njegovu ekipu za jedno zajedničko forumaško slikanje...
I nastavljamo s razgledavanjem Igreje i samog križnog puta... Nisam baš previše ljubitelj crkvi, ali ovo je nešto stvarno prekrasno!
Pozdravljamo se s Gacom i njegovim društvom - i oni a i mi imamo natrpan raspored i odlazimo nazad prema crkvi i autu, a oni dalje prema donjoj stanici križnog puta.
Nakon ispucanih slika krećemo put centra Brage. Pronalazimo free parking na parkiralištu Lidla, obavljamo leteći "gablec" i krećemo u razgledanje. Imam skinut vodič gradom i opskurnu kartu ali ubrzo prekrasnom šetnicom dolazimo do arheološkog muzeja Diogo de Sousa koji je na karti i svega 100-tinjak metara od parkinga.
Sad je lakše. Orijentir je tu, znamo gdje smo i krećemo prema katedrali (Se). Na ulazu u katedralu imam aparat oko vrata i odmah mi pokazuju znak za zabranu slikanja... To je meni znak da ISO ide na 1600 kak ne bi bilo bljeskanja...
Napuštamo katedralu i izlazimo na Antigo Paco Episcopal.
Šećemo dalje i dolazimo do glavnog trga - Praca da Republica
Na samom trgu pronalazimo turistički ured i tu dobijam detaljnu kartu Brage sa označenim turističkim znamenitostima. Uz neke smo već prošli, a odlazimo dalje prema Praca Mousinho e Albuquerque.
Vraćamo se drugom šetnicom...
... uz Torre de Menagem ...
... do vrta Santa Barbara
Obilazimo i Igreja do Populo
a prolazimo i kroz Arco da Porta Nova
I eto nas i do Lidla i našeg auta. Samo što smo sjeli u auto eto kiše. Krećemo starom cestom prema Guimaraesu. Putem stajemo kod još jedne crkve koja je navedena na turističkoj karti Brage, ali i odozdo vidimo da je zatvorena, pa se samo slikamo.
I dolazimo u Guimaraes... Pronalazimo parking između zgrada i krećemo uz narodno kazalište u razgledanje.
Ubrzo se nalazimo na glavnom trgu i dok gledamo ne bismo li našli kakav turistički ured - nećete vjerovati - ali počinje kiša!
Igreja na Praca Toural na glavnom trgu
Dok šećemo vidimo crkvu kao odmorište dok pljusak malo ne stane. Kad unutra iznenađenje od ljepote! Crkva Sao Francisco...
Put nas vodi dalje - Largo da Republica do Brasil - na dnu je crkva Santos Passos
Šećemo prema castelu... usput... slika na keramičkim pločicama napravljena 1941. godine na zgradi Convento do Carmo
I dolazimo blizu dvorca i najveće znamenitosti u Guimaraesu - Paco dos Duques de Braganca
Između Paco dos Duques i dvorca smjestila se mala crkvica iz tog vremena - Igreja de S. Miguel. Kiša pojačava...
A mi dolazimo ca Castel Guimaraes-a
Ne možemo unutra, pa krećemo lagano nazad - prema centru grada po prekrasnim nogostupima (s cvjetekima)
Nažalost kiša sve jače i jače pada, tako da odustajemo od vožnje žičarom Teleferico de Guimaraes prema Serra Penha. I to nam je danas žao jer smo imali vremena i nije nam bilo bitno do kada ćemo se vratiti u Porto.
U Porto smo stigli oko 19 sati i naravno odlazimo prvo u "El Corto Ingles" na večeru i turistički meni za 12 eura, a potom obavljamo popunjavanje namirnica u velikom trgovačkom centru Continente, te se spremamo za povratak prema Lisabonu, ali preko Naarea na Atlanskom oceanu.
Pridružen/a: 04 lip 2009 07:43 Postovi: 5526
Lokacija: From The Balkony
Utorak, 1. 10.
Svanulo je još jedno kišno jutro. Hotel Park u kojemu se nalazimo smješten je uz samu autocestu, ali sobe imaju vrhunsku izolaciju, prozori su dvostruki sa duplim izo staklima, tako da se u sobu ne čuje ništa izvana. Morao sam pogledati kroz prozor da bih vidio da kiša i dalje pada, a to je značilo da nam se ne žuri jer Coimbra otpada i u povratku. Odlučili smo krenuti cestom uz more. Već na par kilometara od hotela dolazimo do obale oceana i izlazimo vidjeti još jednu plažu grada Porta.
Pozdravljamo pužića na putu iz Porta i odlazimo prema Nazare-u turističkoj meki na obali Atlanskog oceana.
Nakon 3 sata vožnje "glupavim" magistralnim cestama s bezbroj semafora za usporavanje prometa i još duplo više kružnih tokova stigli smo u Nazare. Ionako smo u sobu mogli tek od 15 sati pa nije bilo nikakve žurbe. Po dolasku na brzinu smo nešto "potrpali u kljunove" i odmah otišli na plažu koja je bila odmah ispred našeg smještaja. Odsjeli smo u depadansi hotela "Na Crista da Onda", a dvokrevetnu sobu s bračnim krevetom i kupaonicom platili smo 18 eura!!! Na slici ispod sa Statlericom i desno od nje je žućkasta zgrada s dva balkona, tendom na slastičarnici - to je naš smještaj.
I morao sam... iako postoji znak opasnosti od valova... Morao sam - bilo je jače od mene... Sve dok me nije zalilo do j....
Kako sam bio sav mokar a i pješčan, takav sam otišao pravac u sobu, istuširati noge, presvuči hlače (i staviti sušiti) i odlučili smo otići u razgledavanje.
Ispred u ulici je svuda naplata parkiranja, iza postoji veliki parking s javnom garažom također s naplatom, ali malo dalje postoji divlje parkiralište i tu smo i mi ostavili našu "sreću od renolčeka". Brzo smo došli do njega i otišli u razgledanje gornjeg starijeg dijela grada zvanog Sitio odakle se pruža prekrasna panorama na Nazare i plaže Atlanskog oceana.
Za ovu sliku skupljala se hrabrost dobrih 10 minuta... Ispod je nepregledna dumača, a stoji na pola metra do nje...
U gornjem dijelu Nazarea nalazi se i prekrasan trg sa crkvom Santuário de Nossa Senhora da Nazaré
Kada smo izašli iz crkve opet se naoblačilo i počinjala je padati kiša... Pada odluka o posjetu trgovini i apartmanu...
Inače gornji i donji dio grada povezuje uspinjača, ali tada nije radila.
Nakon nekog vremena vrijeme se polagano krenulo proljepšavati. Čak su se pojavile i prve naznake sunca. Ponovo smo se spremili i krenuli razgledati donji dio Nazarea. A i bližilo se vrijeme večere.
Što se večere u Nazareu tiče restoran je bio odlučen još prije odlaska u Portugal. Idemo u Le Paris Montmarte jer to je self-service restoran. Mladi gazda Francis Pereira dobio je vrlo dobre kritike od mnogih posjetitelja na tripadvisor.com web stranici. I šetnjom gradom pronašli smo mi restoran. Ali ništa od self-servicea. Čak nikog unutra ni nema. Samoposlužni pult čist i uredan. Ušli unutra, a mladi Francis nas ponudi pićem i u razgovoru kaže da će specijalno nama skuhati nešto za večeru jer te večeri se u lokalu skuplja ekipa i gleda se liga prvaka. Predlaže nam piletinu, krumpir i ratatouilie s čim se mi slažemo. Naravno tu je i najbolje portugalsko pivo Super Bock. Večera je bila vrhunska. Ogromne pohvale za kuhara!
Odlazimo i više nego zadovoljni u večernju šetnju prema apartmanu..
Pridružen/a: 04 lip 2009 07:43 Postovi: 5526
Lokacija: From The Balkony
Srijeda, 2. 10.
Bliži se i kraj putovanja. Jutro smo si pustili malo duže spavati, ali danas je pred nama zadnji dan. Ograničeni smo dolaskom u Lisabon do 18 sati i povratkom auta. A želja je još vidjeti Sintru. Izlazimo iz hotela i odlazimo još jednom na plažu. Statlerica troši stara peciva hraneći galebove.
Pozdravljamo valove i krećemo oko 9 iz Nazarea i dolazimo u Sintru oko 11:30 sati. Nalazimo parking udaljen 10-tak minuta pješice do centra i Palacio Nacional da Sinta
Putem smo obišli turistički ured i za vožnju gradom tražili su nas 5 eura po osobi. A do dvorca i do palače Pena može se autom. Vraćamo se po njega.
Putem stajem jer na krovu kabrioleta sunča se mica-maca. Imam desetak njenih slika, jer kako sam ja "slikao" tako se ona namještala.
Krećemo dalje i penjemo se serpentinama ubrdo. Nakon 15-tak minuta nalazimo se kod ulaza u dvorac. Na cjeniku nalazimo da LisboaCard ima popust od 2 eura, te koristimo kupone i umjesto 14 eura plaćamo 10 eura za ulazak u dvorac Castelo dos Mouros.
Iz dvorca puca prekran pogled na Palacio da Pena...
... ali već je 14 sati i odlučujemo preskočiti palaču i otisnuti se na najzapadniji rt kopnenog dijela Europe - Cabo da Roca. Naravno, kako bi bilo sve dobro kad kiša i tu može pokvariti skoro pa sve.
Pogledavajući kartu cesta vodi skoro pa uz more sve do Cascaisa i Estorila. Idemo tuda do Lisabona. Putem su nepregledni kilometri pješčanih plaža koje neumorno zalijevaju ogromni oceanski valovi.
Blizu je 16 sati pa Cascais slikamo kroz prozor...
Odlazimo do hotela, putem imam susret i sa policijom, ali sve prolazi OK. Ostavljamo stvari u sad nama poznatom Pensao Norte-u gdje sam jedno noćenje platio 35 eura. I odlazimo do rent-a-cara vratiti auto. Ako ste pažljivo čitali - nemam pojma koliko ću ga platiti. Ali imaju oni. Obračun je 98 eura za 6 dana. Zadovoljni odlazimo. Uz plan grada šećemo se desetak minuta do lisabonskog "El Corte Ingles" ali oni nemaju turistički meni... Nažalost. Ispod samog trgovačkog centra nalazi se metro. Kupujemo karte i kao da živimo u Lisabonu vozimo se metroom do našeg hotela kako bi smo sve rasporedili po koferima i spremili se za povratak doma. Pada i mrak.
Izlazimo na večeru u nama poznati restoran Buffet Leao i potom odlazimo tražiti fado. Nalazimo ga poslje 22:00 sata
Iako je ujutro dizanje oko 6 u hotel dolazimo tek u ranim jutarnjim satima.
Pridružen/a: 04 lip 2009 07:43 Postovi: 5526
Lokacija: From The Balkony
Četvrtak, 3. 10.
I tako je prohujalo deset dana. Ujutro smo se ustali oko 5:45 i u 6:00 smo već vukli kofere prema stanici metroa, jer metroom do aerodroma ima oko 45 minuta uz jedno presjedanje. Ali na ulazu u metro na nama najbližoj Praci de Fereira očekuje nas iznenađenje. Rešetke! Odlazim do drugog ulaza na trgu Rossio kad i tamo isto. Kako je cijelu noć pljuštala kiša - mislim možda je zbog nje. Na samom trgu stoje taxi-ji a mi nemamo što čekati - check in počinje već za pola sata. Uzimam taxi i on nas vozi direktno na aerodrom za 8,45 eura. U 8:55 po planu i programu polijećemo prema Hrvatskoj sa stajanjem u Bologni i ovaj put u Zagreb dolazimo na vrijeme oko 14:20 sati.
Portugal je prekrasan za vidjeti. Zemlja bogate kulture i tradicije i to je vidljivo na svakom koraku. Nama je financijski vrlo prihvatljiva destinacija. Kada smo mi kupovali karte koštale su oko 1500 kn, ali s nama u avionu oba puta bio je i par iz Karlovca koji su kupili karte po 900 kn ali odmah čim se pojavila mogućnost njihove kupnje - negdje početkom 3. mjeseca.