2. DAN - utorak, 30. kolovoza
Budimo se tek poslije 7 sati. Na prednji prozor prema kabini vatrokurca stavio sam dva ručnika kako se ne bi vidjelo u tovarni prostor kroz prednju "šajbu" i kako bi nam mogla raditi led rasvjeta u unutrašnjosti. Ali to je učinilo i da ujutro nije bilo doticaja svjetlosti odozada, pa da nisam pogledao na mobitel mogli smo spavati i do 10.  Lagano izlazim van na parkingu i vidim da se prorijedio. Ostali smo u dobrom društvu, ali ga ubrzo napuštamo.
Odlazimo u jutarnji shopping u Lidl, stajemo na benzinskoj po Coffe to go i krećemo na put po planu i programu. Večerašnji cilj je Krakow, ali ako ne stignemo u rezervi je kamp u Staroj Lesnoj u Visokim Tatrama. Do tu svakako moramo doći. Već nakon 30-tak kilometara od Košica nedaleko mjesta Margecany vozimo se uz jezerce i zaustavljamo se instiktivno kako bi smo obavili doručak i jutarnju higijenu. Zakriveni kombijem - montiram stolić i uživamo. Obavljamo propušteno umivanje i pranje zubiju i olakšani time krećemo u nove pobjede.
ŽEHRA
Prva službena destinacija je Žehra. Selo Žehra je poznato po dragocjenoj rimokatoličkoj crkvi Duha Svetoga, koja je zajedno s ostalim spomenicima širom Slovačke upisana u UNESCO-ov popis svjetske baštine. Na arhitekturi najstarijeg dijela dva prolaza crkve s kvadratnim prezbiterijem preklapaju se dva stila sačuvana do danas. To je osjetljivo brak romanike i rane gotike građevnih blokova. Stariji dio crkve sagrađen je 1433., do je barokna luk-kupola zvonika dorađena 1769. i od tada silueta crkve izgleda ovako. U unutrašnosti crkve su sačuvane jedinstvene srednjovjekovne zidne slike koje su rađene od druge polovice 13. stoljeća do kraja 15. stoljeća. Nažalost mi smo mogli crkvu obići samo sa vanjske strane jer je bila zatvorena.
Ali groblje pokraj crkve također bi se moglo upisati u turističke prospekte o Žehri jer na njemu je hrpa zanimljivih spomenika....  
SPIŠSKY HRAD
Nastavljamo dalje prema našoj drugoj destinaciji Spišsky Hrad. Spiški dvorac (slovački: Spišský hrad) spada u najveće u srednjoj Europi. Smješten je na istoku zemlje iznad sela Žehre u okrugu Levoča u oblasti Spiš. Podignut je na kamenom vrhu brda koje potpuno dominira okolinom. Ne zna se kada je točno podignuta prva utvrda na ovom mjestu, ali je to bilo najvjerojatnije u 9. stoljeću, ako ne i ranije, u doba kada su lokalni Slovaci podizali svoje prve utvrde širom današnje Slovačke. Drvena tvrđava je u 12. stoljeću zamijenjena kamenom, građenom u romanskom stilu u kojoj je smješteno središte Spiške županije. Tvrđavi je u drugoj polovini 13. stoljeća dodan dvokatni romanski dvorac i trobrodna bazilika u romansko-gotskom stilu. U 14. stoljeću je podignuto još jedno podgrađe, kome se tijekom velike obnove sprovedene u 15. stoljeću pridružilo i treće. Pored podgrađa u 15. stoljeću su bedemi dodatno ojačani i povišeni, a u sklopu tvrđave je oko 1470. godine podignuta kapela u kasnogotskom stilu. Zapolje su tijekom svoje vladavine tvrđavom podigle u njegovom srcu tipičnu renesansnu palaču. Tvrđava je teško stradala u požaru 1780. godine i od tada je napuštena, da bi tek u drugoj polovini 20. stoljeća neki njeni dijelovi bili obnovljeni. Kako bi obišli dvorac ulaznice smo platili 12 eura, ali unutra je veliki izložbeni prostor s muzejem i uređenim dijelovima dvorca u kojima je vidljivo kako se tada živjelo.
Po vrtu dvorca trči bezbroj primjeraka neke vrste "vjeverice" kako nam na upit odgovaraju vodiči, a nama su strašno slični našim bivšim deguićima i zato s osmijehom na licu napuštamo dvorac nakon skoro dvosatnog obilaska.
LEVOČA
Sljedeća destinacija nam je Levoča. Povijesno središte grada ima romaničke zidine, mnoge renesansne građevine i najviši drveni izrezbareni oltar u Europi koji su 2009. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi, zajedno sa spomenicima u gradu Spišské Podhradie. Nailazimo na problem parkinga jer u gradu je promocija studenata. Ali nekako ga napokon pronalazimo i plaćamo jedan sat na modernom automatu koji traži čak i unos registarske oznake. Kako se nalazi sve u samom centru nije bio problem se snaći, a i iz BJ sam nosio već ranije pripremljenu mapu grada. Nažalost Crkva sv. Jakuba je u obnovi od prošle godine i nismo mogli uživati u njenom vanjskom, a niti unutrašnjem izgledu (sliku ću dodati jer stvarno je impresivan). 
Razočarani krećemo prema vatrokurcu, ali tamo nam veselje popravlja čovjek koji nam se obraća na razumljivom nam jeziku. Lokalni slastičar rodom s Kosova razmjenjuje s nama 10-tak minuta razgovora. Tema kako smo završili u Levoči i mi, a i on.
STARY SMOKOVEC
Nakon par minuta vožnje autocestom stižemo u Poprad i kroz njega se odvajamo premo Visokim Tatrama i turističkoj destinaciji Stary Smokovec. Sat vremena parkiranja košta 1 euro u blizini vučnice, ali ni to ne bi bi bio problem kada bi bilo ikakvog mjesta. Postoji javna garaža, ali u garažu je ulazak ograničen na 2 m visine što je meni nekako upitno obzirom i na krovne nosače koje imam na kombiju, a i krovna antena definitivno ne prolazi. Kružeći nalazimo privatni parking gdje je 4 eura/dan parkiranja i to moramo prihvatiti pod prihvatljivu ponudu iako znamo da više od 2-3 sata nećemo tu biti. Vrijeme je ručka već a vremena imamo na pretek, pa brzi obrok obavljamo na parkiralištu, mijenjamo obuću, tovarimo ruksak s vodom, kišnim jaknama i upućujemo se u planine. Vrijeme gore ne djeluje previše lijepo - nebo je nekako tamno i iako košta karta za žicu 9 eura po osobi, odlučujemo da riskiramo i idemo gore.
Destinacija su Vodopády Studeného potoka. Dok smo internetom tražili destinacije Statlerici se ovo jako svidjelo i to je bila njezina želja. Njezina želja - meni zapovijest i tako eto nas tu. Iz Starog Smokovca digli smo se uspinjačom na vrh Hrebienok. Dalje kreće planinarska staza kojim dolazimo do niza od četiri slapa. To su najviši slapovi među malim slapovima. Obzirom da je planinarska šetnica dosta posjećena, a i nije nešto baš previše uređena, šetnja je trajala više od dva sata. Usput smo krali medvjedima maline i šumske jagode, te se malo po malo i naslikavali. Vrijeme nam se počelo ponovo mrčiti uz pokoju kišnu kap, pa smo odlučili ipak se spustiti prije kiše iako je kod slapova bila odluka kako ćemo nešto gore pojesti i popiti, te još malo uživati u svježem planinskom zraku na jednom skijalištu.
evo -tu, tu, tu smo bili 
Dolaskom u podnožje oko 18 sati nastaje dvojba. Idemo li u nedaleko udaljeni kamp u Staroj Lesnoj čije koordinate imam unešene u GPS ili idemo za Krakow. Obzirom da nisam preumoran odlučujemo ovo drugo. U navigaciji je unesena rezervna destinacija za spavanje pa odlučujemo za tu opciju.
POLJSKA
Ceste po Slovačkoj i Poljskoj su dosta dobre, iako su uže i slabije označene od naših. Ali ulaskom u Poljsku na navigaciji mi se javlja problem. Mali autić je "pobjegao" s ceste i vozi se na pola centimetra uz nju  Ali zumiranjem rješavam taj problem koliko toliko i tako za blizu 3 sata vožnje dolazimo u Krakow. Stajemo na ulasku u grad u velikom shopping centru Zakopianka (GPS: 50.016552, 19.931428) na ribljoj večeri, koristimo javni toalet kako bi smo mirno mogli na spavanje na "tajnu" lokaciju. (GPS: 50.065729, 19.876847)
|
