Do Münchena imamo isto relativno malu kilometražu tako da ručamo i krećemo prema Bavarskoj prijestolnici.
Put nas vodi prema Garmischu i dalje autocestom prema Münchenu. Sve je izgledalo u redu dok se nismo počeli penjati tom cestom poslije Innsbrucka i ugledali tablu za koju navigacija nije znala. Uspon 16% i zabrana za kamione iznad 7,5 tona i vozila s kamp prikolicama. To smo mi!! Što sad. Stali smo sa strane ceste. Natrag na autocestu i preko Fernpass-a za Njemačku ili dalje pa što bude. Obzirom da je u tom trenu pored nas prošao kamion s prikolicom njemačkih tablica odluka je pala. Idemo gore, valjda će Alfa preživjeti. Sve u svemu nije bilo tako strašno, kako to biva kod takvih cesta uspon je bio strm ali i kratak. Jedna serpentina, pa još jedna uzbrdica i to je bilo to. Preživjeli smo, i mi i Alfina lamela i kamion ispred nas. Nastavak puta je prekrasan, cesta odlična, priroda krasna, okolica Garmischa i prolazak pored Zugspitz-a. U Garmischu se uključujemo na autocestu i dalje prema Münchenu. Došli smo u popodnevnim satima, dovoljno za još malo večernje šetnje i odmora. Obzirom da smo bili sjeverno i to u vrijeme najdužih dana, lako se organizirati jer je dan bio do 22 sata.
GDJE SMO BILI SMJEŠTENI
http://campingplatz-thalkirchen.de/
Gradski kamp u Münchenu, u zelenoj oazi grada, blizu zološkog vrta i rijeke Isar. Ne pretjerano uređen, dosta skup, topla voda se posebno plaća (žeton traje 8 minuta pa smo se i supruga i ja tuširali na 1), velik i prolazan. Odmah ispred kampa stoji bus i nakon tri stanice je podzemna tako da je dobra lokacija za otići u grad. Te tri stanice smo mi po povratku popodne otišli pješice uz rijeku Isar tako da se i ta vožnja može preskočiti.
Honda s kukom za Statlera
|
