Udruga kampista Hrvatske

Davna želja mi je bila obići Nizozemsku. Naime deda mi je tamo radio 70-ih godina prošlog stoljeća i kao jednogodišnjak sam sa roditeljima i crvenom peglicom bio u Roterrdamu kod njega. Gledajući te snimke i slike poželio sam ponovno, sad uz jasnija sjećanja realizirati takvo putovanje. Još sa kampicom – u zemlju kampista – bolje ne može.

Put je dug, napravili smo 3000 kilometara u tih 9 dana. Na sami put tamo i natrag otpada nekih 2700, a ostalih 300 na izlete po samoj Nizozemskoj. Obzirom da je to zapravo mala zemlja (udaljenost Amsterdam – Roterrdam je nekih 70-ak km) baza nam je bio Gaaspercamp u Amsterdamu, te smo na izlete išli autom.

Planirali smo putovati do pola puta pa spavati, a obzirom da je ADAC routenplaner kao najbolju rutu predložio onu preko Nuernberga, a to je taman polovica puta, iskoristili smo to i za obilazak Nuernberga.

Kako sam u neposrednoj blizini Nuernberga, točnije u mjestu Neumarkt, nekih 20-ak km prije Nuernberga i to na 2 km od izlaza s autoceste, pronašao veliki Fritz Berger dućan, odlučili smo voziti do tamo, prespavati na parkingu ispred dućana i usput u subotu ujutro kupiti neke sitnice za kamp. Kontaktirao sam ih mailom i ljubazna gospođa mi je potvrdila da nema problema i da smijemo spavati na parkingu ispred trgovine.

Tako smo u petak, 19.06. oko 16 sati krenuli na put. Vozili smo preko Maribora, Graza, Pasaua, Regensburga prema Nuernbergu. Nije bilo nikakvih problema osim što nas je prala kiša skoro cijeli put. Stigli smo ispred Fritz Bergera oko 1 iza ponoći, parkirali i legli spavati. Mislio sam da ćemo biti jedini, međutim kad smo stigli na parking bila su još 2 kampera i tri kampice istim poslom kao mi. Ljudi znaju



Ujutro smo se naspavali, obavili shopping (Ivana je silno htjela ono sušilo za veš koje se montira na kotač na rudi pa smo to kupili) i oko 11 sati krenuli prema kampu u Nuernbergu.

Oko podne smo stigli u kamp i smjestili se te krenuli u grad. Kamp je na odličnom mjestu, odmah uz Nuernberg Messe, blizu autoceste, a s druge strane ima 10 minuta pješke do podzemne željeznice.

Grad nas je oduševio. Brzo se obiđe, ima 4 gradska vrata u staroj jezgri i u biti se obilazak svodi na šetnju od jednih do drugih i to je to. Također se nalazi na vodi tako da ima dosta kanala. Njemački uredan i sređen. Sve smo obišli u jedno popodne. Po povratku u kamp otišli smo u obližnji Lidl napuniti frižider i vratili se natrag na spavanje.

Drugo jutro, nedjelja poslije doručka krećemo na drugi dio puta do krajnjeg odredišta Amsterdama.

Put nas vodi preko Frankfurta, Duesseldorfa, Essena, Arnheima, Amersfoorta do Amsterdama. U biti je put vrlo jednostavan, od ulaska u Njemačku do izlaska samo se prati Autocesta A3 i to je to. Putovali smo 9 sati i u tih 9 sati nas je 7 puta zaljevala kiša. Doslovce zaljevala, kao iz kabla. Brisači u najvišoj brzini nisu mogli obrisati koliko je jako padalo. I onda nakon 10 min opet sunce. Imali smo sreće jer u tih 650 km nismo izgubili puno vremena na zastoje. Dva puta smo stajali po pola sata zbog radova i to je to, iako su non stop neka suženja i radovi.

Svaki puta kad putujem Njemačkom ostanem fasciniran tom količinom prometa. Pogotovo tamo onaj dio oko Frankfurta pa dalje. To je nevjerojatno koja je to količina vozila. Imali smo sreće bila je nedjelja pa kamioni nisu smjeli voziti. I super mi je putovati zemljama gdje ima puno nas kampista. Osjećaš se nekako ugodno. Stigneš neku kampicu ili netko stigne tebe pa se vozimo skupa u konvojima i tako. Kamperi su uglavnom malo brži ali kad preteknu potrube ili mahnu, super, kao jedno veliko društvo. Ivana, nas s kampicama uvijek uspoređuje sa puževima i njihovim kućicama. Veli idemo polako i vučemo te kućice za sobom, baš kao puževi.

Da nastavim, stigli smo u Gaaspercamp Amsterdam koji se nalazi u jugoistočnom dijelu Amsterdama, u Gaasperparku oko pola 7 navečer. To je nešto kao Jarun u Zagrebu, imaju jezero, plažu, šetnicu, biciklističke staze i kamp. Lokacija je odlična jer je na 5 minuta pješke od Metroa. Kamp je velik, zelen, parcele gdje smo bili su odvojene živicom ali ima i livada na kojima se može smjestiti. Jedino što nam se nije svidjelo u kampu je što u sanitarijama nigdje nije bilo sapuna. Uopće ne postoje ni posude za sapun. Tuširanje i topla voda idu samo na žetone. Zato smo mi fino svaki dan punili tank u kampici (voda nam je bila na parceli) i tuširali se u svojoj kupaoni.

Ponedjeljak i utorak odlučili smo obilaziti Amsterdam. Super je bilo što smo ulaznice za neke muzeje (išli smo u Madame Tussauds), karte za vožnju brodom kanalima i karte za Metro mogli kupiti po povoljnijoj cijeni na recepciji kampa pa nismo morali čekati u redovima na blagajnama.

Vrijeme je bilo jako promjenjivo. Nevjerojatno kojom brzinom se izmjenjuje sunce, oblaci, kiša. Sve u jednom danu. Tako smo malo bili na kratke rukave, malo s kišobranom. Ostatak tjedna se vrijeme proljepšalo tako da je bilo sunčano i toplo. Također, dan nam je bio negdje do 23 sata.

U ta dva dana smo zapravo bez većih žurbi obišli cijeli Amsterdam, odnosno centar. Izvan centra se ni nema što vidjeti. Evo npr. slike jedne od stambenih zgrada u predgrađu, spavaonice točnije. Kao da su spojili 4 mamutice (zgrada-spavaonica u Novom Zagrebu) u jednu. Grozno. Jedno je lijepo što je cijeli grad zelen, pa i te stambene četvrti. Sve puno parkova. I naravno bicikala. Svih mogućih vrsta i tipova. Uglavnom stare krame obzirom na veliki broj krađa voze krntije da im ga nitko ne ukrade. Voze se kao manijaci, samo jure. Ne treba se bojati auta već bicikala. I samo zvone, na sve strane. Ne čuju se trube od auta već zvonca od bicikala.



















kraljevska palača


Glavna ulica


Begijinhof - prekrasno dvorište u samom centru grada


Rijksmuseum

U srijedu smo krenuli do Rotterdama. Prvo smo otišli naći kuću ispred koje sam se slikao prije 36 godina i obnoviti uspomene te smo to i napravili. Nakon toga otišli smo do centra te ga obišli za sat vremena. Tipični industrijski grad. Samo stakleni neboderi i poslovne zgrade. Nema ništa za vidjeti.













Zato smo krenuli dalje u Delft za koji sam čuo da je prekrasan. I je.

Kao mali Amsterdam. Na kanalima, miran gradić. Uostalom slike govore više.

Poslije Delfta autom smo obišli Den Haag koji je poslovno središte i produžili do Madurodama. To je tzv. mala Nizozemska. Makete najvažnijih građevina u Nizozemskoj. Predivno.

http://www.madurodam.nl/en/























Na kraju dana, produžili smo i do Scheveningena koji je poznat osim po zatvoru i po kilometarskoj pješčanoj plaži na Sjeverenom moru. Fini topli pijesak ali zato ledeno more.

Idući dan u četvrtak, išli smo na izlet u Zaanse Schans. Mjesto u kojem se nalazi 6 različitih starih vjetrenjača. Može se ući u svaku i pogledati kako se proizvodilo to čemu je ona služila. Mi smo tako išli u uljnu vjetrenjaču u kojoj se proizvodilo ulje od kikirikija. Tamo smo gledali proces proizvodnje. Zanimljivo.

http://www.dezaanseschans.nl/en/











Po završetku obilaska otišli smo do malog ribarskog mjestašca Volendama.

http://www.vvv-volendam.nl/nl/welcome/

Petak je ostao rezerviran za laganu šetnju Amsterdamom, malo shoopinga, ispijanja pivice i sličnog. Ukratko uživancija. Išli smo i u coffeshop…

Subotu ujutro krenuli smo natrag. Povratak je bio istim putem. Jednom smo stajali sat vremena zbog nekog sužavanja.

Našao sam da se u mjestu Erlangen, nekih 20-ak km sjevernije od Nuernberga, na 2 km od autoceste nalazi jedan kamp. Uglavnom svima koji putujete tim pravcem preporučam taj kamp za noćenje. Krasan kamp, uredne sanitarije, restoran, a blizu autoceste. Kad smo stigli kamp je bio skoro pun i to većina nizozemskih registracija. Uglavnom izgleda da smo pogodili prenoćište nizozemaca. Drugo jutro prije nego smo mi krenuli već su svi otišli.











Kamper - stacionarac - zamislite!








Zadnji dan u nedjelju poslije doručka krenuli smo kući. Opet nas je prala kiša i stigli smo u Zagreb oko pola 7 navečer i tako završili našu Nizozemsku turu.

Malo brojki:
Troškovi puta, uključujući gorivo, kampove, vinjete i sve ostale cestarine iznosio je 5000 kuna.

Noćenje u Nuernbergu bilo je 30 eura.

6 noćenja u Amsterdamu bilo je 140 eura.

Noćenje u Erlangenu bilo je 20 eura.

Napravili smo nešto sitno manje od 3000 km uz prosječnu potrošnju goriva od 9,3 l/100 km. Nastojao sam držati cijelo vrijeme brzinu između 90 i 100 obzirom da se i oni tako voze.

S obzirom da sam u putopisu naveo sve kampove gdje smo bili i slike istih, neću ih posebno navoditi u dijelu foruma o kampovima.

Evo linkove za kampove:

http://www.knauscamp.de/nuernberg/

http://www.gaaspercamping.nl/en/camping.html

http://www.camping-rangau.de/

Putopis možete komentirati ovdje:
viewtopic.php?f=52&t=1780