Udruga kampista Hrvatske

Tema za komentiranje, pitanja i ostalo:

http://forum.camping-croatia.com/viewtopic.php?f=52&t=1611

Nakon pomnog planiranja odlučili smo prvi dio godišnjeg odmora provesti u obilasku Bavarskih dvoraca. S obzirom da idemo kampicom nismo se žurili pa smo gledali da ne radimo više od 300 km po danu. Također htjeli smo malo obići Austriju pa nismo išli direktno za Bavarsku. Birao sam kampove prema ruti koju sam si zacrtao i tražio da budu uz jezera kako bi se mogli i kupati. Od 4 jezera uz koja smo bili uspio sam se okupati u 2 jer je bilo dosta prohladno vrijeme za naše pojmove. Naime njima je već 20 stupnjeva dovoljno da šetaju u badićima i da se kupaju. Ja nisam zimogrozan ali ipak malo pretjeruju. Valjda su ljudi željni sunca.

Utorak ujutro, 17.06. krećemo preko Ljubljane i Karavanki te ulazimo u Austriju. Autocestom smo išli do Spittala te smo tamo skrenuli prema Lienzu kako ne bi išli skroz autocestom. Prva stanica bio je kamp Seewiese u neposrednoj blizini Lienza, smješten uz samo jezero. Stigli smo oko 15 sati i dočekala nas je tabla kako recepcija ne radi do 17, te da se smjestimo i prijavimo kasnije, iza 17 sati. Predivan kamp, na livadi, ne primaju rezervacije i nije parcelirano, znači smije se stati gdje se poželi. Nije bilo skoro nikog u kampu, mir i tišina.






Ostavili smo kampicu i spustili se autom do Lienza. Obavili kupovinu i prošetali se. Predivan gradić kojeg smo uglavnom samo prolazili na putu prema talijanskim skijalištima.






Po povratku u kamp šećemo oko jezera i oduševljavamo se uređenom okolicom te bezbrojnim sadržajima koji turistima stoje na raspolaganju. Uvijek se ponovno razočaram u činjenici da i kod nas ima i jezera i rijeka i predivnih krajolika, a ništa ne nudimo. Čitao sam malo brošure koje stoje na ulazu u kamp i nema sporta niti aktivnosti koja gostu nije na raspolaganju – jednostavno mi nije sinulo ništa od onog što je već nabrojano. No, to već spada u neke druge sfere pa da se vratim na naš put.

Drugo jutro, srijeda, nakon doručka i kave krećemo dalje prema Njemačkoj. Idemo preko Felbertauernstrasse, prolazimo pored Kitzbuhela i izlazimo na autocestu kod Kufsteina te ulazimo u Njemačku. Nakon kratke etape autobahna u utrci sa ludim kamionima i ostalim kampicama i kamperima izlazimo s autoceste kod Irschenberga, putujemo brzim i otvorenim magistralnim cestama (ograničenje 100) preko Bad Tolza i Peitinga te popodne dolazimo u Schwangau u kamp Bannwaldsee, naše boravište idućih 5 dana. Veliki kamp, sa svom mogućom infrastrukturom – Biergarten, Pizzeria, iznajmljivanje bicikala, čamaca, dječja igrališta, trgovina. Kamp je uredan, tipično njemački posložen – sve po pravilima.


Parking za kampere


Naša parcela





Pizzeria



Ulaz, restoran i Biergarten




Dauerkamperi (stacionarci) - strašno





Zanimljiv vozni primjerak



Sjedili smo vani do kasno uvečer, i super je bilo što je mrak pao tek negdje iza pola 11. Naime taman smo bili tamo u vrijeme kad su dani najduži, a još k tome bili smo dosta sjevernije od naših krajeva. Istu večer stigli su nam i prijatelji iz Stuttgarta u posjet.

U četvrtak ujutro, svi zajedno odlazimo na najviši vrh Njemačke – Zugspitze. Auto smo ostavili na parkingu u Garmischpartenkirchenu odakle vozi Zugspitzebahn. Cijena karte po osobi je 51 euro. Nakon vožnje električnim vlakom presjedamo na Zahnradbahn. (vlak na zupčanike – naime s obzirom na veliki uspon kroz planinu ne bi bilo moguće voziti samo tračnicama pa osim tračnica vlak se pogoni putem zupčanika čija vodilica je položena po sredini tračnica, dakle između kotača). Zahnradbahnom se vozimo skroz do vrha. Naime, kroz cijelu planinu je izbušen tunel i vlak vozi skroz do gornje postaje Zugspitzeplatt. U svakom slučaju zanimljiva vožnja. Na vrhu nas dočekuje oblak. Cijela dolina je bila u suncu, ali baš na sami Zugspitze je nasjeo oblak. Ulazimo u gondolu koja nas diže na sami vrh Zugspitze te izlazimo na vidikovac. Pada snijeg, 1,6 stupnjeva je i ne vidi se ništa! Odlazimo malo sjesti i pojesti nešto. Nakon germknedle na vrhu Njemačke ulazimo u drugu gondolu koja nas vraća dolje na stanicu vlaka. Čim smo se malo maknuli s vrha opet sunce. Nevjerojatno. Vlak nas ponovno vraća do Garmischa, sjedamo u auto, i vraćamo se prema kampu jer prijatelji moraju natrag za Stuttgart.

Putem prolazimo pored Linderhofa, stajemo i radimo obilazak. Linderhof je bio zapravo ljetnikovac, odnosno vila koju je Ludwig II izgradio i najmanji je od svih njegovih dvoraca. Nama i najljepši. Naime, njegov je otac kralj Maksimiljian II ondje imao lovačku kućicu te je Ludwig II s ocem išao tamo u lov. S obzirom da mu se svidio tamošnji kraj, napravio si je vilu. S obzirom da je zabranjeno slikanje u svim dvorcima, nemam slika unutrašnjosti. Iznad vile je napravio i umjetnu spilju sa jezerom u kojoj je onda slušao Wagnerove opere čiji je veliki poklonik bio. Zanimljivo je da je to jezerce u spilji imalo mogućnost grijanja vode do 35 stupnjeva kako bi se kralj mogao kupati, a spilja se mogla ugrijati na 25 stupnjeva da mu ne bude hladno dok gleda opere.

Vezano uz vilu najzanimljiviji je stol u blagavaonici koji je zapravo lift i koji se spušta dolje u kuhinju gdje mu je posluga servirala jelo i dizala mu stol natrag gore u blagovaonu kako nitko od posluge ne bi morao dolaziti gore i smetati mu dok objeduje. Također s obzirom da je živio noću a spavao danju sve je puno ogledala kako bi se dobio dojam beskrajnosti prostorija. Fascinantno. Ustinu je bio ekscentrik koji je živio u svijetu snova. Obožavao je biti sam. Puno je čitao i na taj način stjecao sliku svijeta oko sebe. Nije imao socijalni život, knjige su mu bile društvo. Po završenom obilasku krećemo natrag u kamp.







Iduće jutro, u petak, krećemo u obilazak dvoraca Hohenschwangau i Neuschwanstein. Počinje kiša, međutim s obzirom da smo taj dan ionako u dvorcima ne smeta nas. Imali smo sreće s obilaskom jer smo na kupovinu karata čekali samo 40-ak min i odmah po kupovini dobili termine za obilazak. Naime, po kupovini karte, na istoj stoji vrijeme vaše ture za obilazak i u to vrijeme morate biti na ulazu. Sve je super organizirano pa nema čekanja. Najviše smo zapravo čekali na kupovinu karata.
Obilazimo Hohenschwangau. U tom dvorcu je Ludwig II živio s roditeljima kao mali te je po preuzimanju prijestolja iz njega nadgledao izgradnju svog novog dvorca Neuschwansteina. Iz tog razloga je taj dvorac i najmanje upečatljiv od svih ostalih – nije ga gradio Ludwig II.

Nakon Hohenschwangau-a idemo prema Neuschwansteinu. Dvorac je uistinu impresivan izvana međutim iznutra je zapravo nedovršen. Naime Ludwig II nije doživio završetak svog dvorca. Jedino je Linderhof izgrađen do kraja za njegova života. Završeno je samo 17 prostorija koje smo i obišli. Dvorac je dosta mračan, u tamnom drvu. Obilasci svih dvoraca su dosta kratki, zbog velikog broja turista, i traju oko 30-ak min. Po obilasku odlazimo još na Marienbrucke iznad dvorca odakle se pruža predivan pogled na sam dvorac. Po spuštanju sjedamo u auto i vraćamo se u kamp.





Marienbrucke



Pogled na dvorac s mosta



Iduće jutro, subota, napokon topli i sunčani dan. U planu je odlazak u obližnji Fuessen, kojim šećemo i uživamo, kupujemo poklone za doma, ručamo i idemo za Linderhof. Naime prije dva dana kad smo bili s prijateljima tamo dvorac je već bio zatvoren pa smo obišli samo okolicu dok sad idemo u sam dvorac i spilju o kojima sam gore već sve napisao. Vraćamo se u kamp i ja idem na kupanje. Navečer gledamo utakmicu s Nijemcima uz pivu u Biergartenu.

Iduće jutro, nedjelja, odlučili smo otići malo u planine, i to na obližnji vrh Tegelberg. Penjemo se gore gondolom (iako je ljeto sve radi). Po dolasku na gornju stanicu gondole planinarimo na sam vrh na 1881 metara. Slikamo i vraćamo se dolje. Odlučili smo ići pješice dolje te smo putem stali u planinarski dom na ručak i nakon sat i pol hoda dolazimo u podnožje. Ja iskorištavam priliku i idem isprobati Sommerrodellbahn. Naime na svakom dostupnom mjestu oni imaju taj Sommerrodelbahn. Od aktivnih sadržaja nema čega nema. Super je zabavno i brzo. Doduše ima kočnicu pa se može kočiti ukoliko ide prebrzo. Ostatak nedjelje provodimo u kupanju i izležavanju. Zanimljivo mi je koliko ima pješačkih i biciklističkih staza. Sve je ispresijecano njima. I svi pješače ili se voze. Jako lijepo za vidjeti. I stari i mladi. I nikad im nije hladno. Čim prestane kiša eto ih, svi su već vani, nema tu čekanja lijepog vremena.

Neuschwanstein iz gondole za Tegelberg



Pogled s Tegelberga na Bannwaldsee



Naš kamp s vrha



Paraglider se sprema poletjeti



Pogled na Forgensee i Bannwaldsee




Fino papamo špecle sa špekom i sirom u domu na skijaškoj stazi



Sommerrodelbahn

Ponedjeljak ujutro, pakiramo se i krećemo prema Chiemsee-u, točnije mjestu Prien gdje smo rezervirali kamp. Nakon 155 km stižemo u Prien, u kamp Panorama camping Harras, u 13:05 minuta. Dolazim na recepciju i ženska me ne ferma. Samo mi kaže da je ruhezeit (tišina) od 13 do 14 sati. I nema više razgovora. Ništa, skuhali smo ručak, pojeli i čekali na parkingu 14 sati da možemo ući u kamp. S obzirom da je napokon bilo toplo (26 stupnjeva) ja se idem kupati. Poslije kupanja odlazimo na brod i idemo u obilazak zadnjeg dvorca u planu, Herrenchiemsee. Dvorac, još jedan od Ludwiga II je umanjena kopija Versaillesa jer je Ludwig II bio fanatični obožavatelj Louis-a 14. Došli smo pred kraj radnog vremena pa je grupa bila malena i nije bilo gužve. Sami dvorac je također nedovršen tako da je i obilazak kratak. Najimpozantnija prostorija je dvorana ogledala, opet kopija one iz Versaillesa ali malo veća. Pruža dojam beskonačnosti jer su na sve strane ogledala. Najtragičnije je u svemu da je Ludwig II tu proveo samo 10 dana. U Neuschwansteinu je bio „čak" 125 dana prije nego je odveden u sanatorij, odnosno prije nego se misteriozno utopio idući dan zajedno sa svojim psihijatrom. Po obilasku još odlazimo pogledati muzej Ludwiga II u sklopu dvorca i u 18.10 idemo na brod te natrag u kamp. Već po povratku se počelo oblačiti, a tu noć je počela i kiša. Inače u tom kampu se prvi put susrećemo sa tuševima na žetone, što mi nikako nije jasno jer u krajnjoj liniji platili smo taj kamp, ali zahvaljujući našoj tuš kabini u kampici, ne korstimo tuševe u kampu već se tuširamo u kampici.






Kamp






Utorak ujutro, pakiranje i idemo prema doma. Putujemo klasičnom rutom prema Salzburgu u borbi s kamionima, autobusima i kamperima pa dalje Tauernautobahnom. Kiša nas prati cijeli put. Zadnja stanica je kamp Strandcamping Gruber na Faakersee-u u neposrednoj blizini Villacha. Naravno, ja sam opet isplanirao kako ću se kupati i uživati u suncu (ipak je kraj lipnja) međutim nakon što smo došli počela je padati kiša koja nije prestala padati sve do dolaska u Zagreb idući dan u srijedu popodne. Otišli smo do Falle-a i kupili još neke sitnice za kampicu te se vratili na spavanje.







Srijeda ujutro, s obzirom da lijeva kiša, spremamo se i idemo doma. Došli smo u ZG praćeni jakom kišom oko 14 sati i tako je završio naš izlet u Bavarsku.
Samo za orijentaciju, troškovi puta, sa uključenim cestarinama, kampovima, gorivom, vinjetama je bio 450 eura.
Puno više nego da smo išli preko agencije ali je užitak slobode i samostalnog rasporeda vremena neprocjenjiv.

S obzirom da sam u putopisu naveo sve kampove gdje smo bili i slike istih, neću ih posebno navoditi u dijelu foruma o kampovima.

Cijena: cca 30 eura po danu za kampicu, auto, dvije osobe, struju i takse.

Evo linkove za kampove:
http://www.campingtirol.com/01_willkomm ... mmen_d.htm

http://www.camping-bannwaldsee.de/de/ca ... ayern.html

http://www.camping-harras.de/index.shtml

http://www.strandcamping.at/

Eh da jos jedna zanimljiva crtica iz dvoraca - naime normalno je bilo da su dvorci bili opremljeni kupaonama i wc-ima medutim isto tako su bili elektrificirani, skroz je bila provedena rasvjeta, i imali su sustav centralnog grijanja i to na nacin da su u hodnicima bili ulazi za poslugu koja je usla i upalila vatru te se toplina posebnim tunelima koji su bili u zidovima, srila dvorcem i kroz otvore ulazila u svaku prostoriju. Na taj nacin izbjeglo se zadimljavanje prostorija.