Subota ujutro 7h vrijeme je polaska prema mađarskom glavnom gradu Budimpešti.Odlučili smo da idemo autocestom do kraja.Prva stanica trebao je biti neki kamp na jezeru Balatan,ali nismo ništa našli na internetu da radi prije 1.travnja,što nam je bilo već prekasno.Bez pauze vozimo do kraja oko 80-100km/h i stižemo u Budimpeštu nešto prije 13h.Parkiramo kamper ispred trgovačkog centra Campona i odlazimo u obilazak
Tropicariuma - koji se nalazi u sklopu centra.Cijena obiteljske karte za nas četvero (2+2) iznosi 7200ft (180kn).
http://www.tropicarium.hu/Pokušajte uočiti ribe na ovoj slici
Nakon obilazka Tropicariuma krećemo dalje prema
Muzeju starih automobila - koji se nalazi nedaleko od prve destinacije.S obzirom da je vikend nema neke gužve na cesti tako da nalazimo parking odmah u ulici iza muzeja.Muzej se nalazi u ogromnoj garaži.Mogli smo parkirati i u dvorištu muzeja,ali nismo na vrijeme ugledali muzej.Ako netko voli starije automobile definitivo preporučamo - može se ulaziti u automobile i slikati.Jako lijepi doživljaj.Ulaz za odrasle iznosi 1500ft (37,5kn),a djecu 800ft (20kn).
http://www.alomautokiallitas.hu/Nakon razgledavanja muzeja odlazimo prema kampu.Na ulazu u kamp dočekao nas je ljubazno domaćin i pokazao nam gdje se možemo smjestiti pa zatim prijaviti na recepciju.U kampu je tog trena bilo samo tri kampera,tako da smo mogli parkirati gdje nam je odgovaralo.Nakon što smo sve riješili odlučili smo da više ne izlazimo.
Sutradan nakon doručka izlazimo iz kampa i šetamo do prve stanice metroa da kupimo karte za vožnju.Nedaleko od samog kampa nalazi se autobusna stanica,ali mi smo se ipak odlučili prošetati.Plan je bio kupiti 7-dnevne karte,ali dobili smo savjet da uzmemo 24-sata grupnu kartu (5 osoba) koja iznosi 3,300ft (82,5 kn) i vrijedi za sve vrste prijevoza u gradu.Nakon kratke vožnje metroom stižemo na prvo naše odredište,a to je
vožnja autobusom po Dunavu.Cijela vožnja traje oko 1h i 45min - prvo te voze po gradu od jedne do druge znamenitosti,a zatim autobus ulazi u rijeku.Jednostavno nešto posebno.Cijena karte za odrasle iznosi 7,500ft (187,5 kn),a djaca 5,000 (125kn).Iako ima različitih mogućnosti vožnja brodom,mi smo se odlučili za ovo jer je drugačije od ostalog i svakako preporučamo.
http://riverride.hu/Ovako bi inače trebao izgledati ulazak u rijeku
Inače Budimpešta se može podijeliti na dva grada:Budim-brdoviti dio grada zapadno od Dunava i Pešta–ravan dio istočno od Dunava.Nakon vožnje autobusom ponovo se vraćamo u metro i odlazimo do Budima gdje smo obišli:
Crkvu Sv.Matijasa-prije se zvala Marije djevice,građena u gotičkom stilu od 13.do15.st. na ostatcima župne crkve koju su podigli Nijemci koji su se nastanili na ovom području u 13.st.Crkva je u potpunosti rekonstruirana za vrijeme vladavine Louisa I i Matijasa te zato danas ima to ime.
Ribarska kuća-podignuta je između 1895. i 1902.god.Za vrijeme srednjeg vijeka na prostoru tvrđave nalazila se riblja tržnica koja se nalazila pod ribarskim cehom.Ispod tvrđave je pronađena kripta iz 15.st. i kapela sv.Mihaela.Sastoji se od sedam tornjeva,a radovi su završeni 1902. godine.Svaki toranj predstavlja po jedno mađarsko pleme,koje se doselilo u Mađarsku krajem 9.stoljeća i koja su zapravo stvorila mađarski narod.Sa terase i stepenica vidi se lijepi pogled na grad,posebice dijela Lančanog mosta i Parlamenta.Za ulaz na donji dio tvrđave ne treba ništa platiti,dok je za gornji dio potrebno izdvojiti oko 500 ft(12,5kn).
Pogled s Ribarske kuće
Trg Sv.Trojstva-sa spomenikom izgrađen 1713.g u spomen na crnu smrt-kugu.
U blizini trga nalazi se slastičarnica
Ruszwurm(osnovana je 1827.g)gdje smo se malo odmorili i počastili njihovim kolačima.Preporučam desert
Somloi galuska-mješavina piškote,ruma,čokolade i tučenog vrhnja (+kakao, orah, grožđice).Jedan od najpoznatijih mađarskih deserta.
Nakon kratke pauze za kraj nam je još ostala prekrasna
Kraljevska palača-Vrt palače okružuje ograda na kojemu se nalazi čuvar Turul-mitski orao koji širi krila,u kandžama drži mač i štiti Habsburške stube.
Fontana kralja Matijasa se nalazi u sjevero-zapadnom dijelu dvorišta(1904.),a prikazuje kralja Matijasa sa skupinom lovaca u lovu na jelene.
Zatim je u zapadnom dvorištu smještena skulptura "krotitelj konja" (1899.).Vrata sa četiri lava (skulpture) koja vode u jugo-zapadni dio dvorišta(Lion Courtyard).
Na željeznim vratima nalazi se crni gavran koji u kljunu drži prsten važan simbol koji se često pojavljivao na amblemima kraljeva.
U njoj se danas nalaze dva muzeja i Nacionalana knjižnica Szecheny.Uz samu palaču ima par štandova sa suvenirima,a na jednom se prodaje kolač
Kurtoskalacs.Poznat je također i u cijeloj Mađarskoj.Tipičan kolač na sajmovima.
Po preporuci da taj kolač baš na ovom mjestu probamo nismo požalili.Iako smo prije toga bili u slastičarnici Ruszwurm kako se kaže:"od viška glava ne boli"
Na kraju dana spušamo se stepenicama sa Budima prema Lančanom mostu.
Došli smo do uspinjače kojom se također može gore i dolje na Budim.
Uz samu uspinjaču na zidinama podno Kraljevske palače vidljiv mađarski grb iz 1880.god.na kojemu je se nazire i naša šahovnica.
Prošli smo preko Lančanog mosta i uz samu rijeku Dunav odlučili krenuti prema još jednoj poznatoj znamenitosti
Parlament-na obali Dunava građevina koja je pobijedila na natjecanju za projekt parlamenta.Zgrada Parlamenta je vrlo impresivna.Ima oko 700 prozora.Uvijek na jednoj strani ima skele za čišćenje i taman kad se završi jedna strana,dotle je druga prljava pa se treba očistiti jer je izgrađena,kao i većina spomenika u Mađarskoj od njihovog mramora,pa se tako mnogi spomenici zimi zagrijavaju u kupolama radi zaštite od pucanja.
Odmah nasuprot Parlamenta nalazi se zgrada
Etnografski muzejNa samoj obali Dunava stižemo do memorijalnog spomenika.Naime,tu je postavljena umjetnička instalacija od
desetina pari metalnih cipela koje progovaraju o tragičnom stradanju grupe Židova koje su početkom 1945. godine na tom mjestu jedinice fašističke militantne frakcije mađarskih nacionalista Arrow Cross ubile i bacile u Dunav.Ne pamtim da me je ikada neki javni spomenik pogodio kao ovaj.Jednostavno taj spomenik izgleda mučno.Kao da su ljudi još uvijek negdje dolje ispod kamene margine,a cipele su im ostale odmah tu pred vama.Prestrašno,nema druge riječi.
Obzirom da smo vidjeli prognozu vremena za sutradan stvarno puno toga smo obišli taj dan.Umorni dolazimo u kamp, večeramo i planiramo kako sutra najbolje iskoristiti vrijeme od jutra,jer poslijepodne stiže snijeg.
Stiglo je još jedno jutro,naoružali se rekvizitima i krenuli u novu avanturu.Mijenjamo prijevozna sredstva(autobus-metro-tramvaj) i stigli smo do Mosta slobode.
Odlučili smo vidjeti
brdo GellertCrkva u stijeni-jedinstvena u svijetu.Cijena ulaznice je 500ft(12,5kn),a za djecu nismo trebali platiti.Na ulazu u crkvu dobije se radio i slušalice i kako ulaziš u koju prostoriju tako treba utipkati broj,pa se sluša po čemu je koja prostorija značajna,tj.svetac.Postoje četiri razine koje smo mi vidjeli.Lijepo i neobično.
Nakon što smo obišli crkvu otišli smo stepenicama još malo visoko prema tvrđavi
Citadela-nalazi se na najvišoj točki centra Budimpešte.Tvrđava je izgrađena 1854. kao znak prijetnje buntovnim Mađarima.Brdo Gellert na kojem se nalazi Citadela je omiljeno vikend mjesto za stanovnike grada,jer nudi prelijepu panoramu na Budimpeštu.
Kip slobode-također se nalazi na brdu Gellert koji se vidi iz svih dijelova grada.Podignut je poslije Drugog svjetskog rata kao znak sjećanja na oslobođenje od njemačke okupacije.
Nakon obilaska Citadele spuštamo se stepenicama drugom stranom brda prema još jednom poznatom mostu
Elizabetin most-jedini most u gradu koji nakon Drugog svjetskog rata nije mogao biti rekonstruiran,već je izgrađen novi.Izgradnja prvobitnog mosta je počela 1897.godine,a završena je 1903.Međutim,u povlačenju njemačke vojske 1945.godine,most je srušen,a izgradnja novog Elizabetinog mosta je počela 1960.godine,a završena 1964.g.Glavni arhitekt je bio Pal Šavor.Most je naprometniji od svih mostova u Budimpešti.
Na putu prema Elizabetinom mostu naišli smo na još jedan
kip Svetog GerardaProšlo je podne i malo smo ogladnili.Nakon prelaska Elizabetinog mosta u blizini je bila poznata u Budimpeši
Vaci ulica-glavno mjesto za šopingiranje.U njoj se može pronaći gotovo sve što vas zanima.Od suvenira do poznatih marki odjeće i obuće.Zanimljivih restorana,kafića...
Međutim mi smo se uputili prema
glavnoj tržnici(poznati Csarnok) koja ima posebne šarene pločice na krovu,koje se nalaze i u jedinom mostu u Budimpešti.Tržnica nudi vrlo velik broj suvenira,od ljutih papričica do rakije Palinke,a možete pojesti i neko tradicionalno jelo po vrlo povoljnim cijenama s domaćim ljudima na katu tržnice.U donjem dijelu su većinom mesnice (veliki izbor mesa za kupiti), a gore prodaju robu i imaju pečenjare.
Nakon ručka otišli smo odmah nasuprot tržnice do
kafića FOR SALE.Napravljen kao u kaubojskom stilu sa slamom na podu,drvenim stolcima i stolovima gdje smeće od kikirikija možeš bez problema bacati po podu,tj.obavezno bacaš na pod,a strop je izljepljen vizitkama iz svih dijelova svijeta.Također može se i pojesti u njemu.Kad smo mi bili bilo je sve puno ljudi koji su tamo ručali.
Kad smo izašli iz kafića lagano je počeo padati snijeg.Uskoro je trebao biti kraj našem razgledavanju.Krenuli mi dalje da iskoristimo još ovo malo vremena prema
Sinagogi-sagrađena je sredinom 19.stoljeća.Poznata je kao Velika Sinagoga.Najveća je europska sinagoga i druga u svijetu odmah iza one u New Yorku.Može primiti 3000 vjernika.U dvorištu se nalazi spomenik čelična žalosna vrba koja je posvećena Holokaustu.Na listićima tužne vrbe su ispisana imena ubijenih Židova kojih je bilo više od 400.000.Ulaz u Sinagogu se plaća i košta 1600 ft(40kn).
Snijeg nas još nije uspio potjerati u kamp tako da smo nastavili još malo šetati i stigli do poznate
Katedrale Sv.Stjepana-slovi kao najveća crkva mađarske prijestolnice građena čak 50 godina. Djelo Józsefa Hilda,izgrađena je 1845.godine,a posvećena je 1905.godine.Oluja je uništila originalni svod 1868.godine.Zgrada je iznova sagrađena od temelja u neo-renesansnom stilu,ali je ponovno oštećena tijekom 2.Svjetskog rata.U crkvi može sjediti 8,500 osoba.Treća crkva po veličini u Europi.Crkva ima duboke podrume koji joj pod zemljom daju skoro istu veličinu kao i nad njom.U ovoj crkvi se nalazi najveće i najteže crkveno zvono u Mađarskoj,koje teži 9 tona.U unutrašnjosti se nalazi mumificirana ruka prvog kršćanskog mađarskog kralja.Kupole crkve,do kojih se dolazi modernim liftom,pružaju prelijepu panoramu na čitavu Budimpeštu.
Nedaleko od katedrale u najljepšoj Andraševoj aveniji(Andrassy ut) smjestila se
Mađarska opera -predstavlja jednu od najreprezentativnijih zgrada u Budimpešti.Izgrađena je između 1875.-1884.Može primiti 1289 gledatelja.Rađena je u neorenesansnom stilu.Sa desne strane ulaza je statua Franca Lista,a sa lijeve Ferenca Erke,koji se smatra ocem mađarske opera.
Obzirom da je snijeg sve jače počeo padati,a gotovo smo stigli do kraja Andraševe avenije odlučili smo se vratiti u kamp.Uspjeli smo još poslikati
Kuću teroraNakon toga se spustili do metro stanice.Tom avenijom inače prolazi poznata i najstarija u gradu
M1 žuta linija metro-označava relaciju koja obuhvaća staru gradsku jezgru i povezuje najznamenitije dijelove Budimpešte uz nezaboravan doživljaj vožnje u gotovo muzejskim primjercima vagona.
Prošao je još jedan dan pun događaja.Pun smo toga obišli i maksimalno iskoristili vrijeme.Sljedeći dan iskoristili smo za posjet
Muzej kriminala-prikazan je rad policije u prošlosti.Jedan izloženi dio dozvoljen je starijim od 16.godina jer su slike kako oni kažu "brutalne".Ulaz u muzej se ne plaća i vrijedi ga posjetiti.
Ostatak dana trebao je biti iskorišten samo zabavom,jer je cijeli dan padao snijeg i puhao vjetar,pa nije bilo za šetnju.Taj dan nije nam bilo suđen za ništa.Od početka nam nije krenulo.Ali moram odmah napomenuti
"NIŠTA MI NEĆE OVAJ DAN POKVARIT" Prvo kad smo stigli do Planetariuma,zakasnili smo dvije minute već je počela zadnja predstava.Zatim stigli do cirkusa-slobodan dan,a onda šečer na kraju otiđemo do
Palače čuda-samo radi u ljeti.
Nikako mi nije bilo jasno da sam se tako loše informirala,ali taj sam problem riješila odmah na najbolji "ženski" način.Šoping,šoping,šoping
Da bi stvar bila još "bolja" sutradan kad smo išli do
Planetariuma,odlučili da pogledamo neku grupnu predstavu u 11,da bi stigli u cirkus do 15,a on je na drugom kraju grada opet smo "popušili"
.Predstava koja je bila na mađarskom jeziku nije nam se nimalo svidjela,jer nismo ništa razumjeli.Nadali smo se da će nas bez obzira na jezik oduševiti.Bilo je dosta grupa djece koja su izabrala da to gledamo i oni su se povremeno glasno smijala.A mi kao četiri muhe ZUZUZUZU-zujali,a zatim nadobudno otišli do
cirkusa gdje nam djelatnica na šalteru,koje naravno jučer nije bilo zbog slobodnog dana kaže da cirkus počinje raditi za deset dana i od onda vrijedi radno vrijeme koje je prikazano na šalteru.
Pošto je sve tako ispalo odlučili smo se zadržati u tom dijelu grada gdje se nalazi cirkus,te pogledati ostale znamenitosti koje smo imali u planu.
Trg heroja -građen u spomen na pobjedu Mađara i postojanja Mađarske (1896. - 1929.),ukupne dužine 85m i 36m visine spomenika.Ovo je najveći trg u gradu.Na vrhu spomenika nalazi se statua arhanđela Gabriela,simbola pobjede koji u ruci drži svetu mađarsku krunu i križ.Okolo slavoluk s velikim kipovima kralja.U centru trga je i grob neznanog junaka.
Na trgu heroja još možete vidjeti
muzej lijepih umjetnosti.Zgrada je ogromna i predstavlja prvu kulturnu destinaciju za sve turiste koji dođu u Budimpeštu.
Na drugoj strani
muzej primjenjenih umjetnosti.Prolazimo preko trga i odlazimo u Varos liget park prema jezeru po kojem se ljeti može iznajmiti čamac i veslati,a zimi je veliko klizalište.To nije obično klizalište i jezero.To je najstariji športski objekt u Mađarskoj,jedno od najstarijih i najvećih klizališta u Europi,drugo najstarije umjetno klizalište u Europi nakon Beča.To je kolijevka mađarskih zimskih športova.Ovo klizalište postoji od 1869/1870.godine,današnja zgrada od 1893.godine.Od 1879.postoji stalna rasvjeta.Prvo klizačko prvenstvo po međunarodnim standardima održano je 1893.godine.Ovdje je održano prvo Europsko prvenstvo u brzom i u umjetničkom klizanju.
Zadnje što smo odlučili malo pogledati bio je
Vajdahunyad dvorcu -zapravo kompleks građevina koji se sastoji od 21 dijela.Dvorac je dizajnirao Ignac Alpar 1896.godine za milenijsku izložbu.Sada se u zamku nalazi Mađarski Poljoprivredni Muzej u čijem se vrtu nalazi spomenik
Anonimusa,čovjeka koji je zapisivao mađarsku povijest,a čiji identitet nisu nikada saznali.Zgrada je prvotno bila uglavnom u drvu,ali je između 1904.-1908.godine izgrađena u kamenu.
Ostala su još dva dana da provedemo u Budimpešti.Ujutro smo krenuli metroom na Vorosmarty trg.Kad smo izašli iz metroa odmah smo se našli ispred najpoznatije u Budimpešti,a i u Europi Gerbeaud slastičarnice,čiji počeci datiraju iz 1858.godine. Danas Gerbeaud može primiti 330 gostiju u svoje raskošno uređene salone,a ljeti još toliko na terasu.
Nakon toga prošetali smo po šetnici uz Dunav koja je stara preko sto godina i gdje smo naišli na još neke zanimljive kipove kao što su:
Vilinska princezaDjevojčica sa psomKarakteristika ovog grada je i žuti tramvaj,pogotovo linija broj 2,koji smo koristili za razgledavanje od Parlamenta do centra Pešte uz samu obalu Dunava i njegove mostove,te uživali u ljepotama Budima.Nakon svega odlazimo do glavne tržnice gdje kupujemo suvenire...te odlazimo prema kampu i počinjemo se lagano parkirati.
Stigao je i zadnji dan boravka u ovom prekrasnom gradu koji smo odlučili provesti na bazenima
aquapark Ramada resort-jedan od najvećih zatvorenih vodenih parkova u Europi.Tu smo ostali uživati cijeli dan i mislim da je to bio dobar izbor za kupanje zbog naše djece.Maksimalno su se "ispucale".
http://www.ramadaresortbudapest.hu/en Još od starih vremena područje na kojem se nalazi Budimpešta je bilo cijenjeno i poznat po termalnim izvorima,a uz to jedini je grad na svijetu s više od 50 kupališta i lječilišta bogatih mineralnim i ljekovitim vodama.Obzirom da imaju toliko kupališta nama se ovo činio najbolji izbor,jer najviše toga pruža za zabavu djece.Nakon dobre zabave oko 19h izlazimo iz aquaparka i odlazimo dalje autocestom prema Bratislavi.
Na pola puta blizu mjesta Acs zaustavljamo se na OMV benzinskoj postaji gdje prespavamo.
Ujutro smo krenuli autocestom sve do grada Mosonmagyarovar gdje smo se spustili na lokalnu cestu i krenuli na granični prijelaz Rajka.Na granici sa Slovačke strane stajala je policija,međutim prošli smo bez zaustavljanja.Prvi dojam-užas.Na granici sve što se dalo razbiti bilo je razbijeno,cesta-rupa na rupi(rupetine).Nakon 45min ušli smo u Bratislavu,prošli preko poznatog mosta
Novi most-na samome mostu se nalazi restoran NLO na visini od 84 metara.
Parkirali se ispred
Slovačke radio televizije i krenuli u razgledavanje.
Bratislava je glavni grad Slovačke,ima oko 450.000 stanovnika,nalazi se na samoj granici sa Mađarskom i Austrijom.Većina znamenitosti nalazi se u samome centru grada,koji se nalazi nedaleko od obale Dunava.Za obilazak je sasvim dovoljan jedan dan,da ne kažem nekoliko sati.Sve što smo željeli vidjeti je u pješačkoj turi,mislim na stari dio grada.
Znamenitosti koje smo vidjeli:
Ljetna biskupska palača-u čijim se prostorijama danas nalaze uredi vlade
Fontana prijateljstva-nalazi se ispred Ljetne biskupske palače
Predsjednička palača(Grasalkovičeva palača)-u početku bila centar glazbenog života Bratislave.Tu su se održavali razni balovi i zabave.Nakon toga postala je uglavnom politička palača,tu su boravili predsjednici vlada,a i danas je u njoj smješten predsjednik Slovačke.
Kapucinska crkvaNakon toga otišli smo na brdo,koristili se stepenicama sve do zanimljivog kipa
Gradska ljepotica -uređuje svoju kosu okružena jatom gavrana,
a odmah iznad nje i do
Bratislavskog dvorca-koji je iz 15. stoljeća,u početku se koristio kao kraljevska rezidencija,nakon toga kao sjemenište,a onda vojarna.U dvorcu se danas nalazi muzej koji prikazuje najstariju povijest slovačkog naroda.Nama možda bliže od razdvajanja sa Češkom,pa sve do prije godinu dana kad su djeca "slučajno" zapalila dvorac.Svaku prostoriju dobro čuvaju "opasne" dame srednjih godina(neke i ubijaju svojim pogledom
).
Zatim smo se spustili cestom sa druge strane dvorca prema centru do ostalih znamenitosti.
Katedrala Sv.Martina-u njoj su se vršile krunidbe kraljeva,a put kojim su prolazili označen je zlatnim krunama. Katedrala se često obnavlja jer propada zbog jakih vibracija s Novog mosta.
Spomenik žrtvama Holokausta
Nakon toga krenuli smo prema glavnom trgu gdje se nalazi:
Rolandova fontanaStara vijećnica-danas se u njoj nalazi Gradski muzej
Napoleonov vojnik-na glavi ima poznatu kapu Napoleona i naslonjen je na klupu
StražarLijepi Naci-nalazi se u blizini trga,a prikazuje Ignaca Lamara,legendu Bratislave koji je bio siromašan i psihički bolestan,često je šetao gradom u elegantnoj odjeći i pozdravljao prolaznike klanjajući se sa svojim šeširom.
Čumil-čovjek koji viri iz šahta.Također se nalazi u blizini trga.
Paparazzi-iza ugla jedne zgrade skriva se i fotografira.
Stigli smo i do
Hviezdoslav trga.
Hviezdoslav je bio slovački pjesnik,njegov kip nalazi se u samom središtu trga.
Na trgu se još nalazi
Slovačko narodno kazalište ispred kojeg se nalazi
Ganimedova fontana- prikazuje otmicu Ganimeda i njegov odlazak na Olimp.
Zgrada Slovačke filharmonijePolako smo se približili do obale Dunava gdje smo naišli na još par zanimljivih kipova,kao što su:
Zvončica Borci za sloboduProšli smo uz
Slovački narodni muzeji otišli do
Crkve Sv. Elizabete ili poznate kao
Plava crkvaNakon svega vratili se do glavnog trga od kojeg smo krenuli prema kamperu i usput slikali sve što nam se svidjelo.
Mihaelova vrata – jedina očuvana vrata nekadašnjih srednjovjekovnih gradskih zidina koja se ujedno smatraju najstarijom građevinom u Bratislavi.
Zbog veličine grada nije vam potrebno puno vremena da ga upoznate,definitivno preporučamo posjet Bratislavi,ako ništa drugo barem kao jednodnevni izlet.Sve što nas je zanimalo obišli smo pješice i vidjeli više nego je bilo u planu.Vidjeli smo da u gradu ima i mogućnost vožnje turističkim vlakićem zvanim Presporacik.Obuhvaća vožnju uskim romantičnim ulicama Bratislave i razgledavanje znamenitosti uz objašnjenja snimljena na engleskom,njemačkom,španjolskom,talijanskom, francuskom,japanskom,nizozemskom ili slovačkom jeziku.
Stigli smo do vrhunca našeg putovanja,bilo je vrijeme da se vratimo kući.Vraćali smo se kroz Mađarsku i jedan mali dio Austrije.Odlučili se voziti lokalnim cestama,stali smo negdje na pola puta u Mađarskoj,mjesto Szombathely i odlučili prespavati na parkiralištu među zgradama.Ujutro je bio plan nakon doručka malo prošetati gradom,međutim vrijeme je bilo jako loše (kiša+snijeg+vjetar=KOMA) tako da smo nastavili put sve do kuće.
Bilo je to još jedno nezaboravno putovanje,a pošto neke želje nismo uspjeli ispuniti,vjerujem da će doći vrijeme i za to.Puno informacija o kojima sam pisala našla sam na različitim forumima i putopisima.Toliko sam čitala o tim gradovima,kad smo stigli tamo osjećala sam se kao da sam stigla u mjesto gdje sam već bila i gdje sve znam.Snalaženje po ulicama pogotovo u Budimpešti bilo mi je kao u mojem gradu.Moram priznati da nikad nisam o tom gradu razmišljala da bi provela više od dan-dva,ali kad sam čitala o njemu znala sam da želim biti cijeli godišnji.Toliko mi se svidio,ali ništa lošije ne mogu reći ni za Bratislavu,u jednom danu toliko toga vidjeti u jednom velikom gradu,jednostavno sam oduševljena.