Udruga kampista Hrvatske

Tema za komentiranje, pitanja i ostalo:
viewtopic.php?f=52&t=1463


Subota ujutro, 03.08. započinje naš dugo čekani godišnji odmor koji smo odlučili započeti izletom u Alpe. S obzirom da skijam od malih nogu i fasciniran sam Austrijom i Alpama zimi, bila mi je velika želja upoznati Alpe i ljeti. Hallstatt mi je zapeo za oko još davnih dana kad sam slučajno, tražeći neku lijepu sliku za desktop, naišao na to mjestašce. Tada sam si rekao da moram otići tamo. Tako je stigao i taj dan da ostvarim svoju želju. Odlučili smo u Hallstattu ostati 2 dana i dan kad se vraćamo kući još posjetiti 70 km udaljeni Berchtesgaden u Njemačkoj i tamošnje Orlovo gnijezdo (Kehlsteinhaus).
Vrijeme je polaska, 9 sati ujutro, HAK javlja o strašnim gužvama prema moru u što se uvjeravamo već na Zagrebačkoj obilaznici gdje je kolona prema Lučkom skroz do West-gatea. Srećom mi idemo u suprotnom smjeru. Ista priča nastavlja se i prelaskom Macelja gdje je kolona za ulazak u Hrvatsku skroz do Ptuja. Opet srećom idemo u suprotnom smjeru. Vanjska temperatura je od ujutro preko 30 stupnjeva, a ne smanjuje se niti u Austriji. Put nas je vodio preko Maribora, Graza u kojem smo imali stajanje i shooping u IKEI te dalje prema Liezenu gdje se silazi s autoceste preko Tauplitza i Bad Auseea te zadnjih ali užasnih 16km od Bad Auseea preko Obertrauna do Hallstatta. Kažem užasnih, zato jer je tih zadnjih 16 km uska cesta što i ne bi bio takav problem da nema uspona od 16% i poslije silaska od 20%. Svakako preporuka svima koji idu s kampicama NE ići tim putem već doći s druge strane preko Tauernautobahna do Goilinga an der Salzach preko Abentaua na Gosau i s druge strane doći do Hallstata. Tim putem smo se vraćali da bi došli do Berchtesgadena i cesta je široka i nema tolikih uspona odnosno silazaka. U Hallstatt smo naposljetku stigli oko 16 sati.

http://www.hallstatt.net/

S obzirom da smo znali da su svi kampovi u okolici puni, planiramo noćiti negdje na parkingu gdje je to dozvoljeno (u Austriji ih svugdje ima), međutim idemo svejedno pitati u kamp Klaussner-Höll koji se nalazi na ulazu u Hallstatt da li možda imaju mjesta za nas (tko pita ne skita). Uz nekoliko osmjeha i malo moljakanja gazdarica kaže da se možemo smjestiti na parkingu za kampere i osobna vozila odmah uz kamp ako nam ne smeta. Naravno da pristajemo, prikapčamo se na struju i odlazimo na kupanje. Zapravo jedina razlika tog parkinga i kampa je u podlozi. U kampu je trava, a na parkingu pijesak. Ne smeta nam za dva dana. Cijena 50 eura za kampicu, auto, struju i nas dvoje.




Poslije kupanja, kad smo se malo odmorili, najeli i istuširali odlazimo biciklima do Hallstatta. Već lagano pada sumrak i predivno je. Oduševljeni smo mjestom. Ne može se dočarati ni pričom ni slikama. Jednostavno treba doživjeti. Fascinantno je kako su gradili kuće na takvoj strmoj padini odmah uz jezero. Naime Hallstatt je do početka 20 stoljeća bio dostupan jedino preko tog jezera, ceste nije bilo. Mjesto je zapravo poznato po rudnicima soli kojima je taj kraj bogat te su tu živjeli radnici koji su tu sol kopali. Otuda i ime cijeloj regiji (Salzkammergut) pa i sam obližnji Salzburg u imenu ima sol.





S obzirom na silne vrućine koje su tada vladale i u Alpama (bilo je 37 stupnjeva) i silnih količina vlage koju ispuštaju šume neizbježno je bilo da se navečer sve zacrnilo i naoblačilo te je kad smo legli u krevet počeo pljusak. Baš nam je bilo bučno spavati s lupanjem kapi kiše po onom tankom limenom krovu. Nije nam smetalo s obzirom koliko smo bili umorni. Najsmješnije od svega je što imaš čovjek osjećaj da pljušti ko ludo kako lupa, a kad otvoriš vrata obična kiša.
Drugo jutro opet je svanulo vedro bez oblačka i vruće. Plan je bio obilazak rudnika soli i Hallstatta, a popodne odmor i kupanje. Poslije doručka uputili smo se prema vlaku koji vozi u rudnike soli. Cijena po osobi sa vlakom i ulazom u rudnike je 26 eura.



Po dolasku na vrh malo smo se prošetali i poslikali okolicu. U dvorcu na slici je restoran, a most vodi od gornje stanice vlaka do tog restorana.



Pogled na jezero i dolinu



Upućujemo se prema ulasku u rudnike soli



Po dolasku dobivamo odijela, ostavljamo stvari i krećemo unutra. Obilazak traje 1,30 sati i vrijedi otići. Vodičica na vodi te na njemačkom i engleskom jeziku upoznaje sa poviješću rudnika, načinima izvlačenja soli, uz video prezentacije i slike, sve u tim rudnicima. Jedan od zanimljivijih dijelova je i spuštanje drvenim toboganima kad se prelazi iz kata na kat (vide se na ovoj shemi, dva su tobogana). Po povratku se mogu kupiti slike sa tih tobogana na kojima stoji vaša brzina spuštanja. Najveća ostvarena brzina je oko 50 km/h (ja sam imao 23 km/h). U svakom slučaju zabavno.



Završni dio obilaska je vožnja vlakićem kojim se i izlazi iz rudnika (moja supruga u odijelu )



Po završetku obilaska odlučili smo ne ići vlakom natrag nego se prošetati planinskom stazom i spustiti se u mjesto pješice. Šetnja traje nekih sat vremena, ali tako smo imali prilike za prekrasnim pejzažima i pogledima.


Po spuštanju opet šećemo mjestom i odlazimo na ručak.

Glavni trg u Hallstattu




Po povratku u kamp, odlazimo na kupanje i predvečer opet ista priča, crni teški oblaci, pljusak, sodoma i gomora, međutim već nakon pola sata razvedravanje i kao da se ništa nije desilo. Još jednom za kraj prije odlaska odlazimo u šetnju Hallstattom.

Drugo jutro spremanje, doručak i krećemo za Berchtesgaden. Vraćamo se drugim putem prema Tauernautobahnu, putem koji sam u uvodnom dijelu opisao i koji je uputno koristiti i za dolazak u Hallstatt. Vozimo se 70 km prekrasnim krajolicima i uživamo u zelenilu Alpa.

Po dolasku u Berchtesgaden odnosno na parking ostavljamo auto i kampicu i krećemo kupiti karte za orlovo gnijezdo.

http://www.kehlsteinhaus.de/de/kehlstei ... hp?navid=1

Organizacija na njemačkom nivou. Kupnjom karte za bus (16,10 eura po osobi povratna karta) dobije se mjesto u busu tako da nema gužve. Točno znate u kojem busu vam je mjesto. Istovremeno vozi 6 autobusa gore i isto toliko dolje. S obzirom da je cesta uska imaju točna mjesta gdje se čekaju radi mimoilažnja. U busu nas obavještavaju da prvo po dolasku gore rezerviramo putovanje za dolje, tj. vrijeme kad bi se vratili kako bi nas naravno čekalo mjesto. Divota.

Malo slikamo i idemo u lift za Kehlsteinhaus. Pogled puca sve do Salzburga.
Tunel kojim se ide u lift i iznad se vidi Kehlsteinhaus.





Lift je inače izvorni, iz vremena kad je sagrađena i kuća, i penje se 124 metra u visinu. Po dolasku izlazimo van, penjemo se na vrh iznad Kehlsteinhausa i šetamo.
Inače sama kuća je bila poklon Hitleru od Martina Bormana za 50 rođendan. Hitler je ondje bio svega nekoliko puta i nikad više od par sati. Sama cesta koja vodi do gore je u duljini od 6,5 km je građena 13 mjeseci u strašnim uvjetima. Fascinantno se samo voziti tom cestom u današnjim uvjetima, a kamoli razmišljati o tome kako je građena u vremenima kada je izgrađena.



Danas se u kući nalazi restoran i zapravo nema se unutra ništa posebno za vidjeti osim ovog impozantnog kamina koji se nalazi u glavnoj prostoriji koja je služila kao soba za sastanke.



U još jednoj prostoriji postavljene su slike od početka izgradnje, etape izgradnje, zatim osvajanje od strane saveznika (po tome je ovaj kamin poznat jer se uz njega slikao saveznički general koji je osvojio kuću), pa do današnjeg dana.

Sa samog vrha pucaju prekrasni vidici na okolicu pa se tako u pozadini vidi i Königssee.



Nažalost time su završila naša prekrasna tri ljetna dana provedena u Alpama te smo nakon ručka u kampici, krenuli Tauernautobahnom prema Ljubljani te dalje prema Delnicama i u večernjim satima stigli kući.
S obzirom na oduševljenje Austrijom ljeti, odlučili smo ubuduće svaki ljetni godišnji odmor započeti nekim izletom u Alpe.

Evo još par slika





Sent from my iPhone using Tapatalk