Udruga kampista Hrvatske

Nakon mog prijedloga da se ode do Alpi, postepeno se slagala ekipa koja se slozila s mojom idejom. Konacni dogovor je bio da se krece 12.7. i da se ide na cetiri-pet dana.

Na kraju je do Alpa islo cetiri motora i sest osoba: Robert i Suzana na BMW-u GS 1200, Hifa i Maja na Kawasaki-u Z-750S, Damjan na Yamahi Dragstar 650 i ja na Suzuki V-Strom 650.

Maja je dva mjeseca ranije rezervirala sobe u Heiligenblutu, po cijeni od 18€ po nocenju (kasnije smo vidjeli da rezervacija uopce nije potrebna, soba ima na svakom koraku).

Kako se blizio polazak tako smo sve vise promatrali prognozu vremena koja je bila sve samo ne povoljna. Iako je kisa padala nekoliko dana uoci polaska i iako je po prognozi bila predviđena kisa u iducih par dana i kod nas i u Alpama, odluceno je da se ide.

Okupljanje je bilo u ranim jutarnjim satima. Ruta je vodila dobro znanom Podravskom magistralom do Bjelovara gdje smo prvi puta stali da se nesto malo prigrize. Nakon malo lutanja i trazenja pekare po Bjelovaru, uspjeli smo naci pekaru na trznici.



Dalje je put vodio prema Zagrebu i Sloveniji. Unaprijed je odluceno da cemo uzeti slovensku vinjetu i protutnjati Sloveniju auto-cestom, tako da tu bas i nema nekih zanimljivosti (ruta Novo mesto - Ljubljanja - Kranj - Jesenice), osim sto su imali neke radove na autocesti, pa se dio isao obilazno, na kraju smo se ipak morali probijati kroz guzve. Pri provlacenju koristili smo i desnu traku sto je primjetio policajac na motoru koji se stvorio niodkud. Prosli smo samo s upozorenjem koje je obavljeno u voznji a dalje vise nismo izazivali srecu sa Slovencima. Usput smo dosli na ideju da pogledamo Bledsko jezero, ali smo zbog velikih guzvi odustali od toga.

Sljedeci cilja nam je Villach i posjet Louisu. Na izlazu iz Slovenije vec se vidi Alpsko okruzenje, skijaske staze, Triglav, prekrasni krajolici... Izbjegavamo tunel Karavane, ipak se idemo voziti, pa nastavljamo prema Kranjskoj gori i preko prvog prijevoja - Wurzen pass prelazimo u Austriju.



Nakon malog lutanja po Villachu gdje smo nastojali izbjeci autoput jer necemo kupiti austrijsku vinjetu, uz pomoc lokalnog bajkera stizemo du Louisa gdje smo obavili kupovinu opreme koja je jos nedostajala.



S obzirom da je vec sunce dobrano preslo najvisu tocku, odluka je da usput stanemo u neki restoran na rucak, kojih na svu srecu ima na svakom koraku.



Sljedeci cilj je Nockalm strase koja se placa 5€. Voznja kroz lijepe planinske predjele. S obzirom da je vrijeme tih dana bilo lose, motora je bilo jako malo.









S obzirom da se polako blizi mrak nastavljamo prema nasem konacnom cilju prvog dana Heiligenblutu. Nebo se sve vise mrsti, nastavljamo zestokim tempom bez stajanja da stignemo prije kise. Nazalost 50 km prije cilja kisa pocinje i to dosta jako. Stajemo kod neke pilane i oblacimo kisnjake.



Vec dobrano mokri stizemo oko 20.30 na nase odrediste, gdje se smjestamo i odmah na spavanje.
Ukupno pređeno prvog dana 850 km.

DRUGI DAN
Ustajanje oko 8 sati, pogled prema van - a ono katastrofa!





Vrijeme je kisovito, maglovito, dosta je svjeze. S obzirom da u svakoj sobi imamo Tv, palimo ga da vidimo sta kaze vremenska prognoza - nije dobro, kisa danas i prestanak u toku sutrasnjeg dana. Donosimo odluku da se danas nikuda nemicemo motorima, vec idemo u obilazak Heiligenbluta.

S nama su u pansionu jos neki bajkeri iz Danske.



Pogled iz sobe (neposredno uz pansion tece potok):






Jos malo Heiligenbluta:







Nakon obilaska mjesta, obavljene kupovine (hrane i cuge), cijene su slicne nasima, vracamo se u sobe, gdje odmaramo do predvecer i odlazimo do obliznjeg restorana na veceru. Hrana je odlicna, porcije su bile dosta velike, a sto je najbitnije cijena nije prevelika. U restoranu svi gosti ostavljaju obiljezja svojih klubova pa smo to ucinili i mi:

DAN 3.

Ustajanje opet oko 8 sati, svi nervozno virkamo van, vrijeme je bolje, kisa nepada, ali je dosta oblacno, tako da kisa moze poceti svakog trenutka. Odluka je da se idemo voziti pa makar padalo cijelog dana.

Pogled na nas pansion:



Za vrijeme dorucka smo shvatili da u tom pansionu zna boraviti i nasa skijaska reprezentacija kada boravi u ovim predjelima.
Danasnji plan je obici Gerlos Aline road. Ruta vodi preko Lienza, Miterrsilla, Gerloss road, Wiesing, Kramsag, Worgl, Kitzbuhel, Mittersill i natrag do nase baze. Pakujemo se, oblacimo kisnjake jer je cesta jos mokra i pokret. Cesta je sve vise suha i taman kada smo mislili da bi mogli skinuti kisnjake, javljaju se prve kapi kise.



Kisa pada ko blesava i nepokazuje naznake da ce stati. Mokri ko misevi stajemo da se malo odmorimo i zgrijemo, upadamo u kafic na benzi. Mogu misliti sta je mislila konobarica kada je nas sest upalo, a sa nas se cijedi na sve strane!





Evo malo krajolika sa danasnje voznje:











Vidi nas kao sa neke druge planete:







Poznati skijaski centar Kitzbuhel:





Povratak u bazu i pravac vecera u stari restoran.
Ukupno pređeno treceg dana 400 km.

DAN 4.

Kako se jucer navecer vrijeme smirilo i naoblaka razisla, svi smo rano ustali da vidimo kakav ce biti dan, a ono vani:



Danasnji plan je osvajanje Grossgloknera. Gledamo vani snijegje padao po vrhovima, na Grosu je +3°C, ali to nas ne pokolebava. Dobro se oblacimo i pravac Gros.
Pogled na Heiligenblut:



Ulaz se naplacuje 17€.



Dalje cesta vodi samo uzbrdo, a iza svakog zavoja sve ljepse slike, tako da je tesko odabrati koju staviti:















Tamo tek trebamo doci:







Tamo smo bili:



I onda konacno Grossglokner:





Ledenjak:



Iza Roberta je najvisa tocka:

Odlazak do muzeja Swarovski kristala:



A evo i njega - svizac, samo nismo vidjeli da je zamotao cokoladu:



Malo slikica iz muzeja:







Pogled odozgor:









Prijevoj Hochtor je osvojen:





Nastavljamo dalje na drugu stranu kroz tunel:















Nakon silaska s Grosa nastavljamo prema Kaprunu i Zell am Seeu. Stajemo na rucak u restoran sa samoposlugom, cijene odlicne.

Nastavljamo dalje okolicom Zell am Seea:





Vracamo se nazad preko grosa i osvajamo navisu tocku putovanja, koja je ovaj puta bila u oblacima:





Kako se spustamo tako jesve vedrije, pa eto koja slikica Heiligenbluta ovog puta u punom sjaju:







Ukupno pređeno cetvrtkog dana: prekrasnih 150 km.

DAN 5.

Vrijeme je povratka kuci. Plan je povratak preko Italije i talijanskih Alpi. Nakon dorucka pakovanje i polazak:





Granice između Austrije i Italije nema, samo znak:



Cilj nam je Cortina d Ampezzo. Talijanske Alpe:







Prijevoj Falzarego:











Cortina:

Lokalnim cestama nastavljamo prema Udinama gdje planiramo na autocestu.
Negdje u Italiji:





Autocestom sibamo kroz Italiju i Sloveniju. Tu smo drzali dobar tempo 140-160 km/h, koliko je Dragstar mogao pratiti.

Konacno Hrvatska, gdje nas docekuje Mijo - clan kluba, smjesta nas u sobe u okolici Poreca (hvala Mijo).



Odlazimo na veceru i pravac krpe:



Ukupno pređeno: 450 km

DAN 6.
Ustajanje i odlazak do Mije na kavu. Plan je da Mijo i njegova kcer Amanda idu s nama do Mirnog kutka u Gorskom kotaru gdje cemo stati na klopu. Usput cemo naici do Huma.















Pustanje vodenice u pogon:





Uz put se stalo malo i na Grobnik.



Nakon dobre voznje se i ogladni. Mirni kutak i janjetina:



Dalje sibamo kuci Podravskom magistralom i uz par stajanja sretno dolazimo kuci.
Ukupno pređeno 6. dana: 600 km.

Sveukupno pređeno cca 2500 km. Svi motori su odradili put bez i najmanjeg problema. GPS smo imali, ali s obzirom da ga je Robert nabavio uoci samog puta, nije ga stigao prouciti tako da smo da koristili samo kao kontrolu, a osnova za navigaciju je bila karta.

Genijalni putopis. Čitao ga nekoliko puta, ali uvijek je gušt!

PS. nego tek sad vidim da se naš Mate vratio nazad s das auta na pežoja....

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

I meni je uvijek gušt nanovo ga pročitati!

Mate je u duši PUG-ovac! Ai ovaj sadašnji mu nije puno dalje od PUG-a!

Stvarno genijalan putopis,a slike... ...jako,jako lijepo!