Nakon puno pročitanih putopisa o Meteori u Grčkoj, donesena je odluka da se Meteora mora vidjeti. Za takav put u klubu su jedino bili spremni Robert i Suzana, s kojima sam već imao nekoliko večih tura, tako da po tom pitanju nije bilo problema.
S obzirom da stanje u Grčkoj nije bilo bas dobro (nemiri, strajkovi...) u rezervi smo imali još dva cilja koja bi aktivirali zadnji tjedan prije puta ukoliko se stanje u Grčkoj ne popravi.
Uslijedilo je dva mjeseca u kojima smo polako prikupljali informacije o mjestima koje treba vidjeti, posjetiti. Planirali smo polazaka početkom 6. mjeseca u trajanju 8 dana. Zbog ograničenog vremena se odustalo od obilaska Atene i Peloponeza, a na kraju smo i tih 8 dana morali skratiti na 6.
Konačna ruta:
Pred sam polazak se situacija u Grčkoj koliko-toliko smirila, ali je vrijeme kod nas, a i u ostatku Evrope bilo jako kišovito (poplave, odroni, blokirane ceste), pa smo se pribojavali kako će biti na putu. Prema prognozi zadnji dan kiše je trebao biti onaj dan kada trebamo krenuti na put. Tako je i bilo.
Dan 1.
Dogovoreni polazak je za 5 sati ujutro, kiša ne pada (nakon 7 dana stalnog padanja), cesta je većinom suha, samo su iznad tmurni oblaci. Dogovor je da vozimo što više dok kiša nepočne, kada ćemo stati da se malo odmorimo i obučemo kišnjake. Kroz Hrvatsku vozimo do Slavonskog šamca, tempom od 120 km/h, gdje prelazimo u BiH. Kiša tu i tamo počne pomalo padati, nista strašno, tako da jos ne oblačimo kišnjake. Negdje oko Doboja stajemo i oblačimo kišnjake jer je kiša pojačala, a i cesta je već odavno mokra. Uz kraći odmor nastavljamo do Sarajeva, gdje isprobavamo njihovu jedinu autocestu, a uz put radimo i prvu veću pauzu uz sendviče.
Dalje nastavljamo prema Foči uz stalno padanje kiše, tempo voznje je 80-100 km/h. Kod Foče (prijelaz preko rijeke Drine) radimo i prvo tenkiranje, jer je u blizini prijelaz u Crnu Goru gdje je gorivo nešto skuplje nego u BiH.
Od Drine do granice vozi uska cesta, toliko uska da sam imao osječaj da će završiti u nekom dvorištu. Cesta je djelomično urušena u provaliju, na mjestima ima odrona kamenja na cesti tako da nije ugodno voziti po njoj.
Na Crnogorskoj granici gužva (u blizini su organizirani raftinzi na Pivi i Tari, pa ima puno vozila opremljenih za rafting), kiša pada, pa nas svi puštaju naprijed. Policajcima na granici se bas i ne žuri, naše putovnice je kontrolirao dobrih 10 minuta.
Kako smo prešli u Crnu goru tako se vrijeme polako popravlja. Vozimo kanjonom Pive koji je prekrasan.
... 
Kad gledam na televiziji njihovo ponašanje prema nama malo se bojim. 
Ima naših koji se ponašaju tako prema njima,ali ja gledam sa svog stajališta.
