Udruga kampista Hrvatske

Nakon puno pročitanih putopisa o Meteori u Grčkoj, donesena je odluka da se Meteora mora vidjeti. Za takav put u klubu su jedino bili spremni Robert i Suzana, s kojima sam već imao nekoliko večih tura, tako da po tom pitanju nije bilo problema.
S obzirom da stanje u Grčkoj nije bilo bas dobro (nemiri, strajkovi...) u rezervi smo imali još dva cilja koja bi aktivirali zadnji tjedan prije puta ukoliko se stanje u Grčkoj ne popravi.
Uslijedilo je dva mjeseca u kojima smo polako prikupljali informacije o mjestima koje treba vidjeti, posjetiti. Planirali smo polazaka početkom 6. mjeseca u trajanju 8 dana. Zbog ograničenog vremena se odustalo od obilaska Atene i Peloponeza, a na kraju smo i tih 8 dana morali skratiti na 6.
Konačna ruta:



Pred sam polazak se situacija u Grčkoj koliko-toliko smirila, ali je vrijeme kod nas, a i u ostatku Evrope bilo jako kišovito (poplave, odroni, blokirane ceste), pa smo se pribojavali kako će biti na putu. Prema prognozi zadnji dan kiše je trebao biti onaj dan kada trebamo krenuti na put. Tako je i bilo.

Dan 1.
Dogovoreni polazak je za 5 sati ujutro, kiša ne pada (nakon 7 dana stalnog padanja), cesta je većinom suha, samo su iznad tmurni oblaci. Dogovor je da vozimo što više dok kiša nepočne, kada ćemo stati da se malo odmorimo i obučemo kišnjake. Kroz Hrvatsku vozimo do Slavonskog šamca, tempom od 120 km/h, gdje prelazimo u BiH. Kiša tu i tamo počne pomalo padati, nista strašno, tako da jos ne oblačimo kišnjake. Negdje oko Doboja stajemo i oblačimo kišnjake jer je kiša pojačala, a i cesta je već odavno mokra. Uz kraći odmor nastavljamo do Sarajeva, gdje isprobavamo njihovu jedinu autocestu, a uz put radimo i prvu veću pauzu uz sendviče.



Dalje nastavljamo prema Foči uz stalno padanje kiše, tempo voznje je 80-100 km/h. Kod Foče (prijelaz preko rijeke Drine) radimo i prvo tenkiranje, jer je u blizini prijelaz u Crnu Goru gdje je gorivo nešto skuplje nego u BiH.



Od Drine do granice vozi uska cesta, toliko uska da sam imao osječaj da će završiti u nekom dvorištu. Cesta je djelomično urušena u provaliju, na mjestima ima odrona kamenja na cesti tako da nije ugodno voziti po njoj.
Na Crnogorskoj granici gužva (u blizini su organizirani raftinzi na Pivi i Tari, pa ima puno vozila opremljenih za rafting), kiša pada, pa nas svi puštaju naprijed. Policajcima na granici se bas i ne žuri, naše putovnice je kontrolirao dobrih 10 minuta.
Kako smo prešli u Crnu goru tako se vrijeme polako popravlja. Vozimo kanjonom Pive koji je prekrasan.

Dalje nastavljamo penjanje na Durmitor, gdje nastojimo doci do Žabljaka i tu nastaje veliki šok. Kod mjesta Trsa ljudi nam mašu, mašemo i mi njima, kao pozdravljamo se. Ustvari oni su nam mahali da se tim putem dalje nemože jer je te noći napadalo snijega na Durmitoru, toliko da se ralice nemogu probiti. To je bio detalj o kojem uopće nisam razmišljao kada sam planirao putovanje. Ljudi nam govore da postoji put s druge strane Durmitora koji je prohodan i mi laici to odmah prihvaćamo. Nakon 5-6 km vožnje tim putem pocinje makadam. Stajem i pitam ljude koliko ima tog makadama, oni kazu da ima oko 5 km i odluka je donešena da idemo makadamom jer neizgleda tako loše. Međutim kako smo išli dalje taj makadam je postajao sve lošiji, prerastao je u nasipano krupno kamenje, koje uopće nije bilo nabijeno, a put je bio jako strm, čak staviše radilo se o serpetninama. Tamo gdje nije bilo kamena, bilo je blato, tako da sam uspio zacepiti hladnjak ulja blatom, sva sreća da je gore bilo hladno pa se motor nije nista dodatno zagrijavao. Kiša pada, ušli smo u oblake, vidljivost je cca 10m, motor se na uzbrdicama ukopava u kamen, tako da supruga mora sići s motora da se mozemo popeti. Uglavnom tog "makadama" je bilo cca 15 km i to smo vozili skoro dva sata. Kada smo se opet dočepali asfalta bio sam sretan kao malo dijete kada dobije novu igračku. Poslije sam na karti vido da smo bili debelo preko 2000 m nadmorske visine. Nazalost tim dijelom nemamo nijedne fotke, jer nam u tim trenutcima nije bilo do fotkanja (to mi je jedina stvar za kojom žalim na ovom putovanju).
Dolazimo do Žabljaka koji je Crnogorski skijaški centar.





Dalje nas put vodi kanjonom Tare i Morače koji su isto nesto što treba obavezno vidjeti. Tu skidamo i kišnjake jer se konačno pojavilo i sunce. U svim tim kanjonima ima jako puno tunela, koji su bez rasvjete, iznutra nisu betonirani, već se vidi kamen. Gotovo svaki tunel mora imati oštar zavoj gdje treba dobro paziti. Čak smo u jednom tunelu naišli na odvajanje ceste (križanje).











S obzirom da smo dosta vremena izgubili na Durmitoru, a imamo dogovoren smještaj u Baru, kroz Podgoricu prolazimo bez stajanja, osim tenkiranja. Nastavljamo preko Skadarskog jezera, nove dionice ceste i tunela do Bara. Smještamo se u hotel a kad na parkingu poznati Strom, Joke i CH4 na povratku iz Turske. U Baru odlazimo na malu šetnju, večeru i spavanje.
Ukupno pređeno prvog dana 700 km.

DAN 2.

Buđenje i pogled kroz prozor, konačno sunce u rano jutro! Doručak, pakiranje stvari i put pod noge. Današnji cilj je Ohrid, ali prije Ohrida - Albanija. Po Baru tražimo praonicu da saniramo posljedice Durmitora, ali nemamo sreće - nedjelja je. Laganim tempom krecemo prema Skadru. Na granici nema naplate ulaza u Albaniju.
Nekoliko slikica iz Albanije:



Nije mi jasno zašto vozač na zapreznim kolima obavezno stoji, dok ostali putnici sjede? Valjda da ima bolju preglednost pri "velikim" brzinama!







Drveni most na ulazu u Skadar:





S obzirom da je u Albaniji svaka druga kuća praonica, stajemo da umijemo motore.



Plan je da izbjegnemo Tiranu tako da idemo prema Draču.
Ulaz i plaza u Draču:







U Draču se ubrzano grade apartmani i to jako puno, samo neznam gdje će se svi ti ljudi kupati kada svi apartmani dođu u funkciju, s obzirom da je plaža jako uska?
Bunkeri su i dalje tu:

Nastavljamo prema Elbasanu koji je industrijski grad (ako ta industrija uopće radi).



Radimo pauzu za leteći ručak:



Nastavljamo prema Makedonskoj granici. Pogled na Ohridsko jezero s Albanske strane:



Stižemo na Ohrid i plan je smještaj kod Neima. Nemamo pojma gdje je u Ohridu, ali zato je tu lokalni bajker koji nas odmah vodi do traženog cilja.
S obzirom da smo dovoljno rano stigli u Ohrid idemo se provozati do manastira Sv. Neuma (kolijevka glagoljice iz 9. st.). Uz put smo stali u starom ribarskom selu na vodi.











Manastir Sv. Neuma:





Vračamo se u Ohrid, veceramo (obilato). Dolaze bajkeri iz Neimovog kluba, pa je krenula runda za rundom, pa idemo dosta kasno spavati.



Inace, Neim i njegovi dečki iz kluba su za svaku pohvalu. Tko god ide na Ohrid netreba dalje traziti smještaj!
Ukupno pređeno:389 km

DAN 3.

Nakon doručka idemo obići Ohrid (crkva Sv. Klimenta i gradske zidine) jer nismo stigli jučer.











Pozdrav sa domačinima i šibamo prema Bitoli. Danasnji cilj je Meteora.
Ulaz u Grcku prolazi OK, osim što se policajac na granici ljutio, kao sto mi bas sada hoćemo preko granice kada je njemu stigao ručak!
U početnom dijelu Grčke ima dosta elektrana:



Ceste su odlične, široke, brze. Svi se sklanjaju motorima tako da držimo odličan tempo.
Stajemo samo za leteći ručak:



Konačno stižemo do našeg cilja ovog putovanja - Meteora. Odmah nalazimo hotel, rasterečujemo motore i u obilazak:

















Ova se otkotrljala na cestu, pa smo je "vratili" da netko ne naleti:

Gore je manastir:













Pogled sa Meteora:



Nakon povratka sa obilaska, lagana setnja Kastrakijem, večera i u krpe. Očekivao sam da ce mjesto biti puno turista. Meni se činilo da smo mi jedini turisti u mjestu (mjesto sa dosta restorana, hotela, soba). Izgleda da Grci sa silnim prosvjedima i štrajkovima sami sebi rezu granu na kojoj sjede.
Ukratko o Meteori, obavezno vidjeti. Da sam na putovanju vidio samo Meteore put bi se isplatio!

Ukupno danas pređeno 332 km.

DAN 4.

Današnja ruta vodi preko Trikale, Larisse do Soluna. Vozimo dobrim tempom (ceste su odlične) 110-130 km/h, tako da kilometri idu dosta brzo.



Stajemo na mali odmor uz dvorac Platamon:





Tu negdje smo prvi puta ugledali i Egejsko more. Nekoliko kilometara dalje prolazimo uz planinu Olimp.



Svugdje uz cestu imaju male makete crkvica (to je oznaka mjesta gdje je netko poginuo u prometu):



Zanimljivo je da se cesta koja vodi do Soluna svako malo pretvara u auto cestu i da se naplacuje (do ovdje su sve autoceste bile besplatne). S obzirom da ima puno prekida auto ceste i prelaska na običnu cestu, imali smo placanje auto ceste pet puta (sveukupno 6.2 €).
U Solun stizemo dovoljno rano, pa ga stignemo pogledati istog dana. Uzimamo sobe, rasterečujemo motore i u obilazak grada. Tu prvi puta koristimo GPS, dosada smo išli pomocu karte. Solun ima jako kaotičan promet, puno taksista, puno skutera i motora koji se svugdje provlače. Sav gradski promet je pomoću autobusa, tako da i njih ima jako puno. Dobra strana je da se moze parkirati gdje god hoćeš, ali doslovno, motore i skutere ostavljaju gdje god stignu. Mi smo se tom obicaju brzo prilagodili!
Pogled iz hotelske sobe:



Malo slikica iz Soluna:























Nakon obilaska vraćamo motore u osiguranu garažu i idemo u laganu setnju ili drugim rijećima u potragu za večerom.
Ulazimo u pješačku četvrt u kojoj se nalaze trgovine sa starim zanatima i restoranima. Svaki restoran ima svog čovjeka koji stoji pred restoranom i privlaći ljude da dođu u restoran. S obzirom da je tu veliki broj restoran, tako je na ulici i veliki broj tih ljudi. Kada smo se mi pojavili svi ti ljudi (5-6) su se sjatili na Roberta i počeli ga nagovarati da dođemo u njihov restoran. Kako neznamo Grcki, a Robert ih se nije mogao riješiti, bas je bio zanimljiv prolazak kroz tu ulicu kako za nas tako i za ostale koji su nas gledali. Poslije smo se vratili u prvi restoran u toj ulici i nismo pogrijesili!





Ukupno prijeđeno: 270 km

DAN 5.

Ujutro uobičajeni postupak, doručak, pakiranje i na cestu! Današnji cilj je sto dalje doći. Ruta vodi preko Serre u Grčkoj, Sandanski, Blagoevgrad, Sofia, Dimitrovgrad.
Ceste su i dalje odlične, pa se može dosta brzo voziti. Prelazimo granicu bez problema. Odmah poslije granice skrećemo prema Melniku u kojem se nezadržavamo dugo, već nastavljamo prema Rozenskom samostanu.













Vraćamo se na glavnu cestu i nastavljamo prema Sofii.





Stižemo u Sofiu i pravimo plan:













Crkva Aleksandra Nevskog:



Crkva Sv. Nedjelje:



Statua sv. Sofie u centru Sofie:





Nastavljamo prema Srbiji. U Pirotu stajemo na večeru koja je bila odlična i obilata (sva sreca pa sam uzeo pljeskavicu srednje velicine, a ne veliku):



Odlučeno je da spavamo u Zajecaru, do kojeg ima jos cca 100 km od kojih dio vozimo već dobrano po mraku. Ceste u ovom dijelu Srbije su jako loše, dosta uske i zakrpa na zakrpi. Uz sve to ima dosta zaprega na cesti, stoke i ostalog.

Ukupno pređeno: 540 km

DAN 6.

Ujutro uobicajena rutina! Današnji cilj je stići kući, ali prije toga treba vidjeti djerdap i Deliblatsku pjesčaru!
Ceste su i dalje jako loše, uske i pune zakrpa. Ne pamtim da sam ikad tako dugo vozio tako lošim cestama.



Stižemo do HE djerdap, stajemo da napravimo pauzu i koju slikicu i onda šok! Dolazi covjek i tjera nas uz obrazlozenje da je zabranjeno zaustavljanje i slikanje. Umjesto da se od HE djerdap napravi kakva turistička atrakcija oni zabranjuju i obično zaustavljanje u blizini. No ipak uspijevamo napraviti jednu fotkicu kriomice.



Razocarani smo, nastavljamo daljedjerdapskom klisurom, koju vrijedi vidjeti. Cesta ide uz Dunav i sa strane Rumunjske i sa strane Srbije:















Kod Kovina stajemo na rucak:



Deliblatskom pjesčarom sam ostao razočaran, očekivao sam puuuno vise pjeska, a vidio sam samo nesto pjeskovitije tlo (mozda se na drugim cestama kroz pješčaru više vidi), tako da odavde baš i nemam neke slikice. Jedina dobra stvar je sto su u Vojvodini konačno dobre ceste, pa se opet može zadovoljavajuče brzo voziti.
Dalje nastavljamo preko Vršca, Zrenjanina, Vrbasa i Erduta do kuće!

Ukupno pređeno: 687 km


Na cijelom putovanju je pređeno nesto manje od 3000 km. Supruga i ja smo potrosili nesto manje od 500€ (gorivo, hrana, spavanje). S motorima nismo imali ni najmanji problem. Na cijelom putu nas nijednom nije zaustavila policija. Gdje god smo stali uvijek nam je netko prisao i ponudio pomoć, čak i kad pomoć nismo trazili.
Naša ocjena putovanja: cista 10!

...
Odlični su mi tvoji putopisi,međutim kad bi se odlučio za takav neki put vjerovatno se nebi usudio ići kamperom preko Srbije. Kad gledam na televiziji njihovo ponašanje prema nama malo se bojim. Ima naših koji se ponašaju tako prema njima,ali ja gledam sa svog stajališta.

Što se Srbije tiče, ne boj se, zahvaljujući sinu i taekwondou gostujem u Srbiji svake godine. U centru BG ostaje auto na parkiralištu i po danu i po noći, parkiramo se normalno po shopping centrima i nikad nikakvih problema nismo imali. A ako slučajno imaš tamo kakvog starog prijatelja - osjećat ćeš se kao kap vode na dlanu. Novčanik zaboravi!

A dalje, imaš mali kamp Spačvu na HR granici kod Lipovca. Tu možeš prenoćiti. A onda protutnjati Srbijom u prijepodnevu i bez stajanja, ako te baš toliko strah.

_________________
ljeti kampiranje, zimi skijanje...

I mi smo pomalo strahovali, ali nije bilo nikakvih problema. U hotelu gdje smo spavali smo motore stavili u garažu, tako da nije bilo nikakvih problema. Tokom cijelog dijela puta kroz Srbiju nismo imali nikakvih problema sa ljudima, gdje god smo stali ostvarena je sasvim normalna komunikacija.

Ovo što je bilo oko prvenstva u rukometu, to se desilo zbog samog sporta, isto što se dešava i na našim stadionima!

Inače ova ruta do Grčke i nazad (preko Srbije ili ne) bi bila odlična ruta za kamper. Ima se stvarno šta vidjeti. Meni je veliko otkriće Crna gora i to njena unutrašnjost, a o samoj Grčkoj ti ne trebam ništa pričati (samo da se situacija malo smiri). Žao mi je što nismo stigli otići do Atene i korintskog kanala.

Ovaj putopis sam čitala 2-3 puta i uvjek me nanovo zadivi!
Stvarno se ima što vidjeti!.
Bajki, još jednom, bravo!!!

_________________
Ode ljeto ode ludilo!

Bajki ovo je fantastični putopis uživao sam čitajući da i gledajući ove super slike. BRAVO

_________________
Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i kriza u HR

Tuneli su im zakon! Baš me zanima ADAC mišljenje

Za putopis

Divan putopis !

_________________
Svaki el. uredjaj radi na dim, kad taj dim izadje iz njega uredjaj više ne radi !

....odlican putopis. Sad malo razmisljam ....

_________________
https://www.youtube.com/channel/UCnzZugurTMgOPsDdVnKumYA

Ako te šta zanima pitaj!
Po meni je Crna gora otkriće i nju treba vidjeti obavezno! Makedonija je OK, ali prije svega je jeftina. Albanija ništa posebno, a Grčka kao Grčka, puna povijesnih znamenitosti, tako da se tu ima šta danima za gledati! Bugarska ima nešto sitno za vidjeti (za obalu crnog mora neznam), ali u biti nije toliko zanimljiva kao ostale države.