Ovo je bilo prvo naše putovanje sa puno iznenađenja.Ni sama neznam odakle bi počela,jer toliko smo imali promašenih puteva da se vjerovatno ni neću moći svega sjetiti.Pa idem nekako od samog početka.Ovaj put smo planirali valjda dobrih pet mjeseci,što znači da smo informacije prikupljali sa svih strana.Izabrali smo grad,kamp,znamenitosti koje želimo vidjeti i mjesta gdje ćemo stati da nebi baš ispalo da se cijeli dan vozimo,a ništa ne vidimo i da,također odlučili smo izbjegavati autoceste.Stigao je Veliki petak kad smo oko 7:30 krenuli na put.Putovali smo preko Slovenije do Klagenfurta(Austrija).Nakon nekih sat vremena vožnje Slovenijom došli smo na uličicu koja vozi kroz vinograd,valjda širina ceste tri metra(ako nije i previše šta sam napisala),te smo samo molili da ne naletimo na nekog jer neznam kako bi prošli jedan pored drugog.Ulica je bila toliko široka da se valjda jedva obiđu dva manja auta,ali navigaciji smo zadali najbrži put i ona nas je vodila na svaku cestu gdje ima komad asfalta.Kad smo se popeli na sam vrh tog vinograda naletjeli smo na ljude koji su izvodili nekakve radove na cesti sa bagerom(meni mrak na oči šta će sad biti)
.Jedan od radnika nam je prišao i pokazao put kojim bi ih mogli zaobići i doći na cestu koju trebamo.Zanimljivo je bilo kad se sagnuo ispod našeg kampera i prokomentirao:"dosta ste visoki,evo možete se spustiti po ovom put tu vam mi znamo ići sa kamionom".Ništa šta sad moramo se nekako okrenuti i spustiti na taj put.I tako malo po malo uspjeli smo se nekako i to teško okrenuti u nečijem dvorištu.Čak su nam ponudili radnici da će stati sa radovima i maknuti bager da možemo proći.Međutim mi smo se prvo odlučili probati okrenuti,pa ako ne uspijemo morali bi se maknuti.I eto spustili se niz makadan i krenuli dalje svojim putem u nadi da nećemo više na ovako nešto naići.
Ovo je taj put i brijeg gdje smo bili:
U Klagenfurt smo stigli oko 13:00.Tu smo se odlučili posjetiti Minimundus.To je prekrasan park na Vrpskom jezeru u kojem su izložene naljepše građevine svijeta u omjeru 1:25.Park je prekrasan i ima se šta za pogledati,jedino što ne radi tokom cijele godine.Mi smo uspjeli pogoditi prvi dan otvorenja.Tu smo proveli dobrih dva sata,naručali se i krenuli dalje.
Minimundus park:
Mislili smo malo obići jezero,međutim kako nije sve ispalo vremenski onako kako smo željeli morali smo nastaviti put dalje.Neko vrijeme vozili smo se uz samo jezero,pa smo malo stali uz cestu i poslikali se.
Vrpsko jezero
Sljedeće mjesto gdje smo planirali stati bilo je jezero Chiemsee(Njemačka).Moram odmah napisati da je i to odpalo.Zašto?Zato dok smo se vozili Austrijom nismo cijelo vrijeme pratili na karti kud nas navigacija vodi i stigli smo do kraja ceste u mjestu Mallinitz gdje smo se morali popesti na vlak i proći 12 kilometri tunela ili vratiti se oko 60 kilometara natrag te krenuti drugim putem.Mi smo se odlučili za vlak,ali nismo bili sigurni dali mi možemo kamperom uopće ući u vlak.Vlak je trebalo čekati 40 minuta,a kako nismo bili sigurni dali mi možemo vlakom ušli smo u kafić koji se nalazio na samoj stanici i pitali da nebi čekali uzalud.Provjerili smo i oni su potvrdili da možemo.Ako smo uspjeli proći kroz model vlaka onda se možemo i ukrcati.I eto tako je stigao vlak i mi se ukrcali.Umirali smo od smijeha,ni na kraj pameti da se budemo vozili vlakom.12 kilometara 17 eura,pa i nije tako strašno.Morali smo izaći iz kampera i sjesti se u vagon,iako smo vidjeli neki su se vozili u svojim automobilima.Nakon 10 minuta vožnje sišli smo sa vlaka i nastavili dalje.
Vožnja vlakom:
Tako smo došli do mjesta na kojem su kopali cestu u dužini 500 metara gdje smo izgubili još sat vremena.Nikako se nismo mogli iščupati od tamo.Kojim god putem krenuli uvijek se vratili na tu cestu.Čak su nam i ljudi pomagali da prođemo taj dio,ali tek treća osoba nam je uspjela objasniti da smo ju shvatili.Konačno nakon nekog vremena mi se našli na pravom putu.Pao je mrak,počela je kiša,a i ovo nas je izmorilo,tako da smo odustali od jezera.Odlučili smo stati i večerati.Da smo se odlučili vidjeti jezero stigli bi na njega oko 22:30.To nam je ipak bilo prekasno.Nakon večere odlučili smo nastaviti put do naše tete koja je u Schwabmunchenu i do koje smo planirali doći do 23:00,a stigli smo oko 1:00.Tu smo prenoćili,doručkovali,malo se podružili,ručali i oko 13:00 krenuli dalje prema Metzu(Francuska).Kako smo dan prije shvatili da neće ići onako kako smo planirali i prepostavljali smo da nećemo stići tokom dana do tog grada odlučili smo da nećemo ništa forsirati,pa kako bude.Vozili se mi tako Njemačkom i ponovo se našli po tko zna koji put u nekom vinogradu.Vozeči se kroz vinograd kad tamo evo nas odjednom u Francuskoj.Kako smo znali?Tako što su na autima svi imali francuske tablice.Do Metza smo stigli oko 21:00,međutim kako je bila subota vani je bilo sve puno ljudi.Parkirališta su bila sva moguća zauzeta,a jedino parkiralište koje smo našli da bi mogli stati je bilo ograničeno visinom.I tako vozili se dobrih sat vremena,a možda i duže u krug,te konačno našli slobodno mjesto.Pošto je bilo dosta kasno samo smo malo poslikali što smo željeli vidjeti i krenuli dalje svojim putem.Nije bilo baš za prošetati se,jer je uz nas i dvoje male djece,pa smo nastavili put dalje tražeči mjesto gdje da prespavamo.Nakon sat vremena vožnje uspjeli smo naći veliko parkiralište gdje smo odlučili stati i prespavati.
Parkiralište:
Ujutro smo ustali oko 9:00,doručkovali i nastavili dalje do konačnog odredišta,a to je Pariz.Ceste su u tom smjeru bile dosta prazne,možda zato što je bila nedjelja.Prolazili smo kroz mnoga sela,igračka sve puno vani po dvorištima,ali nigdje nikakvog djeteta.Kao da nitko ne živi tamo.Međutim što smo bili bliže Parizu sve je bilo više života.I evo konačno se oko 14:00 našli pred"Camping du Bios de Boulogne".Nabrzinu smo se smjestili,pojeli i krenuli u obilazak grada.Do autobusne stanice bilo je oko deset minuta hodanja,a zatim vožnja autobusom do prve stanice Metro oko 10-15 minuta.Imali smo knjigu"Vodič kroz Pariz"koja nam je stvarno puno pomogla da se snađemo u tako velikom gradu.Prvi dan što smo odlučili posjetiti bio je Louvre muzej.U knjizi smo našli da je svake prve nedjelje u mjesecu besplatan ulaz,a to je bila baš ova nedjelja i to smo naravno željeli iskoristiti i uštedjeti oko 30 eura.Nakon posjeta Muzeja i Mona Lise,odlučili smo prošetati do katedrale Notre Dame koja se nalazila možda dvadeset minuta lagane šetnje od muzeja.
Muzej Louvre:
Notre Dame
Kad smo i to obišli već je bilo oko 20:00 pa smo se vratili u kamp,jer smo bili dosta umorni i od samog puta.Svaki dan smo odlučili obići 3-4 znamenitosti.Odlazili bi iz kamp oko 10:30,a vraćali se oko 20:00.Tako smo vidjeli muzej Orsaj,Elezijske poljane,Slavoluk pobjede,Pantheon,Eiffelov toranj,Pariško groblje(poznate osobe pokopane),crkva Dome,Sacre Coeur,vozili se rijekom Seinom.....
Muzej Orsaj
Slavoluk pobjede
Pantheon
Eiffeelov toranj i pogled sa njega
Pariško groblje-Jima Morrisona(pjevač The Doorsa) i Frederica Chopina(skladatelj)
Crkva Dome
Sacre Coeur
Kip slobode
Rijeka Seina
Zanimljive slike
Redovi za neku znamenitost bili su dosta dugački,čekalo se i po dva sata.Bili smo spremni i na to jer smo se dobro informirali.Tako je stigao i zadnji dan kad smo trebali napustiti kamp i nastaviti dalje svoj put.U kampu smo proveli četiri dan.Na našoj parceli bio je priključak vode i struje.Mogli smo i ispustiti sivi tank.Što se tiče sanitarnog čvora koliko smo ga malo koristili sasvim solidno.Obzirom da je kamp stalno pun mogao bi biti i bolji.Na samom ulazu nalazi se mali dućan sa osnovnim namirnicama,a do prve veće trgovine oko 15 minuta laganog hodanja.Četiri dana platili smo 202,00eura.Što se tiče interneta,na recepciji ima tri kompjutera koja se mogu koristiti ako uspiješ dočekati svoj red.
Slike kampa
Napustivši kamp uputili smo se prema vrtovima Versaillesa.Vrijeme je bilo dosta oblačno,ali uspjeli smo malo prošetati vrtovima da nas nije ulovila kiša.Bilo je lijepo.Fontane nisu radile što mi je malo žao,ali mogla sam si zamisliti kako bi to otprilike izgledalo kada bi radilo.Moglo se za 15eura/1h iznajmiti mali čamac i voziti po jezeru.Zanimljivo,ali nije bilo baš neko vrijeme za tako nešto.
Versailles vrtovi:
Nakon dvosatne šetnje vratili smo se u kamper i ručali,a iza toga uputili se prema Disneylandu.Imali smo oko 60 kilometara do tamo,a vozili se oko dobrih tri sata.Užasna gužva dok smo prošli Paris.
Ispred Disneylanda našli smo se oko 22:00.Disneyland ima ogromno parkiralište predviđeno baš za kampere.Cijena noćenja nas je koštala 32,00eura.Po našoj procjeni puno.
Parkiralište Disneylanda
Sutradan smo cijeli proveli u Disney park.Ima i Disney studio.S obzirom da smo bili u Gardalandu,sa ovim smo malo bili razočarani.Ovo bi možda bilo više za djecu do 7-8 godina.Bilo je par vožnja OK,ali ostalo sve na isti kalup samo druga slika.Bilo je i premalo vremena da se sve vidi.Možda bi promjenili mišljenje da smo prošli sve vožnje.Cijena ulaza nas je koštala 280,00eura plus uspomene(boli glava od cijena).Nakon cijelog dana provedenog u parku vratili smo se u kamper,te kako smo bili umorni odlučili smo da nejdemo dalje nego da budemo ovdje prenoćili.To nas je trebalo koštati još 32,00eura kako su nam na ulazu u parkiralište objasnili,ali navigacija ima svoj put kako da izbjegne tu naplatu
.
Evo nešto slika i o parku:
Stigao je dan kad smo morali krenuti prema našoj kući.Uputili smo se preko Švicarske.Granicu smo prošli da nikog živog nismo vidjeli što nam je bilo čudno s obzirom da nisu u EU.Nakon par kilometara vožnje prolazili smo uz granicu Njemačka-Švicarska gdje je bila gužva na granici i gdje su pregledavali svaki auto.Kako smo mi bez pregleda prošli još nam nije jasno
.Uputili smo se prema Badenu gdje je moja sestra i tu smo prenoćili.Sutradan nakon kratkog druženja krenuli smo dalje.Odlučili smo se zaustaviti na jezeru u Zurichu.Počelo je puhati i padati snijeg,tako da se nismo dugo zadržali.Šteta jezero je prekrasno.
Jezero u Zurichu
Dobra dva sata vožnje kroz Švicarsku,te jedan dio Austrije pratio nas je snijeg.Sva sreća što sam uzela obuću i odjeću za sva godišnja doba
.
Slike Švicarke
Nakon Austrije stigli smo u Italiju.Vozili smo do mjesta Toblach gdje smo prespavali na benzinskoj stanici uz još jedan kamper.
Sutradan nastavili smo ponovo put prema Austriji.Vozili se mi tako preko brda i dolina,zavoj na zavoju i stigli u Sloveniju mjesto Kranjska gora.Tu smo ručali i nastavili put preko Ljubljane,Krškog,Brežica i konačno stigli doma.Moram napomenuti da vozači višljih vozila nemogu proći ispod Zidanog mosta u blizini Celja zbog ograničene visine 2.2m već moraju zaobići kao što smo i mi oko 10km cca.Eto došla sam do kraja,bilo je prekrasno,vjerovatno trečinu toga nisam ni napisala.Svaki dan bila je nova avantura.
Evo i karta rute: